Uvod

Osobe koje se spašava ili su ugrožene na bilo koji način i potrebna im je pomoć vatrogasaca obično se nalaze u poremećenom emocionalnom stanju, a najviše zbog toga što za izvanrednu situaciju nisu pripremljene. To je ključni faktor za razumijevanje osjetljivosti naše uloge od trenutka kada se pojavljujemo na mjestu intervencije.

Osobe kojima je potrebna naša pomoć očekuju najbolju moguću uslugu, od najbolje interventne ekipe koja je sačinjena od najboljih elemenata vatrogasne službe.

Ekipa koja je na intervenciji pokušati će pružiti svoj maksimum pri rješavanju problema i potruditi se pronaći najprihvatljivija rješenja, s konstantnim balansiranjem između različitih faktora: scenarij događaja, resursi, uvjeti, vrijeme, rizik, rezultat.

Postavlja se pitanje: da li je taj maksimum stvarno dosegnut i da li se može još ˝bolje˝ (brže, profesionalnije, učinkovitije, sigurnije i ujednačenije)?
Kvaliteta i profesionalnost u službi spašavanja i gašenja požara

Zamislimo si na trenutak vatrogasnu postrojbu kao ljudski organizam, jedno tijelo.

Vatrogasne intervencije, a posebice akcije spašavanja, u većini slučajeva iziskuju veliki osobni i organizacijski napor svih dijelova ˝tijela˝. Ono što je stvarno važno osobama koje trebaju našu pomoć je ono što ˝ruke˝ (intervencijske snage) uspiju napraviti za rješavanje njihovog problema. Njima je bitno samo to.

U danom trenutku, onaj koji nas je pozvao može vidjeti samo sučelje (ruke) između organizacije i njegovog problema. Sva je njegova pažnja usmjerena na način na koji se intervenira, na ponašanje pri intervenciji, na rezultate koje postiže ona ˝ruka˝ kojom upravlja organizacija vatrogasne službe kako bi obavila hitnu intervenciju spašavanja i/ili gašenja.

Mi znamo što stoji iza te ˝ruke˝, poznajemo složenost organizacije i naporan rad interventnih skupina. Mi znamo za sve velike i male probleme s kojima smo suočeni u našem svakodnevnom radu. Ali onaj koji nas treba niti to zna, niti to treba znati.

Trebamo biti sigurni da dajemo maksimum, jer na njega ima pravo onaj tko nas treba, ali postavlja se pitanje, kako postići taj maksimum?

Svoj bismo posao trebali uvijek obavljati s vedrinom, ojačani spoznajom da dajemo sve od sebe i trebali bismo biti obzirni prema osobama kojima je naša pomoć potrebna. Kako je objašnjeno na početku, upravo zato što se osoba koja nas treba nalazi u poremećenom emocionalnom stanju, mi sami bismo trebali u svakom trenutku i u svakoj situaciji predstavljati element sigurnosti i stalno se kvalitativno unaprjeđivati kako stručno, tehnički tako i organizacijski. Jednom riječju biti što bolji.

Tu naša profesionalnost dolazi do izražaja.
Koncepti prikazani u prethodnom poglavlju mogu se sažeti u 8 točaka.

1. Naša je osnovna zadaća (kao glavni prioritet) pružanje najbolje moguće usluge građanima.

2. Budite uvijek pristojni. Iskažite svakome poštovanje i uvažavanje, budite uljudni i strpljivi.

3. Prateći standardni nastup za rješavanje problema pokušajte uvijek postići rezultat koji će biti: brz, efikasan, profesionalan, siguran, odrađen s pažnjom, kvalitetan.

4. Svakome pristupite kao ˝klijentu˝.

5. Imajte uvijek na umu sliku o vama koju pokazujete ostalima i o onom što radite.

6. Nemojte omalovažavati građane svojom ˝kvalificiranošću˝.

7. Osnovne aktivnosti trebaju biti usmjerene potrebama građana.

8. Kvaliteta naših usluga građanstvu treba se kontinuirano poboljšavati.

Za postizanje prihvatljivog napretka u kvaliteti najbolji su instrument propisani standardni operativni postupci.

Oni pomažu intervencijskim ekipama, tj. ˝rukama˝ vatrogasnog sustava, u izvršavanju zadaća kao najboljoj ekipi u službi, sastavljenoj od najboljih elemenata vatrogasne službe koji mogu postići najbolji rezultat.

Put prema tako važnom cilju može biti dug i implicirati promjenu samog načina promišljanja o vatrogasnoj službi.

Potencijali, tj. inteligencija i sposobnost elemenata organizacije vatrogasne službe, trebaju naći potreban prostor kroz proces definiranja i strukturiranja standardnih operativnih postupaka otvoreno iznoseći sve resurse, kako osobne, tako i organizacijske i to još prije početka same intervencije na mjestu nesretnog događaja.

Kaže se da u času spašavanja i gašenja požara vatrogasci rijetko rade pogreške “sve pogreške su bile načinjene prije alarma“.

Vatrogasna intervencija započinje početkom primanja dojave o nesretnom događaju i sastoji se od više faza od kojih su sve jednako važne za njenu uspješnost.

Faze postupanja vezane uz vatrogasne intervencije koje se mogu propisati?

Postupci vezani uz vatrogasno interveniranje.
Postupci vezani uz uzbunjivanje i izlaženje operativnih vatrogasnih postrojbi na vatrogasne intervencije.
Postupci vezani uz primanje dojave o nesretnom događaju za koji je potrebno vatrogasno interveniranje.

U primjeru vatrogasnih intervencija potrebno je djelovati prema standardnim operativnim postupcima za vatrogasne postrojbe i za sve sudionike intervencije.

Standardni operativni postupci biti će instrument kojim će se u pisanom obliku sačuvati prijašnje iskustvo i nadograđivati ga novim u rješavanju intervencija spašavanja i gašenja požara, što predstavlja nezamjenjivo nasljeđe organizacije vatrogasne službe.