Prijatelju, brate po vatri…dragi Ivane,
prenijeti na papir, izreći sve misli i osjećaje koji od subote stanuju u našim srcima, nemoguće je.
Stajati kraj tvog odra i upućivati ti posljednji pozdrav, teško je.
Gledati sve tvoje bližnje, sve vatrogasce, prijatelje… i ostati miran, neizvedivo je.
Oprostit ćeš mi zato i suzu koja će pasti i drhtaj u glasu, jer, Ivane, bolno je.
Sretan je dan kada se svi vrate svome domu. Ti se ovoga puta nisi vratio.
U Javnu vatrogasnu postrojbu dovela te ljubav, želja za novim znanjima, izazov, hrabrost, ali prije svega plemenitost i humanost. Iako si s nama proveo samo dvije godine, uvukao si se pod kožu svima – nama mlađima bio si kao brat, a starijoj generaciji kao sin.
Upravo si tu pokazao svoju veličinu, veliko srce, plemenitost i sposobnost ujedinjavanja. Spajao si nas, okupljao oko sebe, pružajući puno, a ne tražeći ništa.
I danas si nas okupio, ujedinio si cijelo hrvatsko vatrogastvo. Svi smo tu. Ili fizički ili u mislima prisutni na tvom oproštaju. I sirene su se oglasile da te isprate s ovoga svijeta kojeg si uistinu prerano napustio.
Nema te više. Ali ipak si tu. Vatrogasac živi vječno u srcima onih koje je spasio i u srcima svih nas koji smo s tobom dijelili tvoju vedrinu, smijeh, tvoju neposrednost, srčanost i spremnost na pomoć drugome.
Nikada nisi čekao poziv u pomoć, sam si unaprijed znao kome je potrebna i davao si ju bez zadrške.
Ivane, nećemo zaboraviti da si na posao dolazio s osmjehom, uvijek pjevušeći neku od pjesama koju si čuo na putu od svog Mraclina do Javne. Zarazno si prenosio svoje dobro raspoloženje na sve nas. Nismo bili samo kolege…bili smo prijatelji…planirali i poslovne i privatne priče. U njima si uvijek hvalio svoju obitelj na koju si bio toliko ponosan i svoju djevojku, koju si toliko volio.
Teško je danas odvojiti tvoje profesionalne od privatnih osobina, jer, kako bi to i bilo moguće kada si od svog rođenja dolazio u Javnu postrojbu s ocem koji u njoj radi. Vatrogasnu kacigu si zapravo primio čim si se rodio i ostao s njom do svog posljednjeg dana.
Hvala ti Ivane u ime Grada Velike Gorice, Vatrogasne zajednice i Javne postrojbe na svemu.
Hvala ti na znanju, izdržljivosti, vještinama koje si imao, na plemenitom srcu i humanom djelovanju.
Kao i svaki profesionalac na intervencijama, kao i na vatrogasnim natjecanjima, davao si 200 posto sebe, zadnje atome snage…
Sada mi, sa zadnjim atomima snage govorimo posljednji pozdrav. Ali ne zbogom…Jer, srest ćemo se opet i negdje u nebeskom miru nastaviti tamo gdje smo u subotu nenadano stali.
Do tada, počivaj u miru prijatelju naš.