JVP “Dubrovački vatrogasci”

OSOBNA ISKAZNICA JVP “DUBROVAČKI VATROGASCI”

JVP “Dubrovački vatrogasci”, Dubrovnik osnovana je 2000. godine.
Osnivač je Grad Dubrovnik.
Zapovjednik postrojbe: Antun Grčić.
Zaposlenih: 83

Područje djelovanja: od Zračne luke Dubrovnik i Močića, Župu dubrovačku, Stari Grad sa najbližim predgrađima, Elafitske otoke (Šipan, Koločep, Lopud), obalni pojas do rta Vratnik i dio otoka Mljet.
Broj stanovnika na području: 43.770
Godišnji broj prijavljenih turista: 1.250.000
Struktura terena: šume: 7805 ha, poljoprivredne površine: 1.970 ha, ostalo: 4.310 ha, industrijsko područje: 250 ha
Etažnost građevina: 11 (sa više od 10 etaža), 163 (od šest do deset etaža).
Suradnja sa DVD-ima: Šipan, Suđurađ, Lopud, Koločep (otočni DVD-i) te Komolac, Zaton, Orašac, Gornja Sela i Mravinjac (kopneni DVD-i).
Godišnji prosječni broj sunčanih sati: 2.623

SPECIFIČNOSTI RADA U GRADU SV. VLAHA

Sam po sebi, Dubrovnik je doista poseban u hrvatskim ali i svjetskim razmjerima. Biti vatrogasni profesionalac ovdje je doista drugačije. Konfiguracija terena, zahtjevi intervencija u povijesnom dijelu grada, otoci – sve to čini scenografiju koja od vatrogasca zahtijeva domišljatost i snalažljivost. Posjetimo zato vatrogasce grada Dubrovnika. Piše: Mladen Postružnik

Ako pitate, svaki profesionalac će vam reći: najteži su ovdje šumski požari. Različitost je to u odnosu na ostatak zemlje, pa čak i u odnosu sa cijelom Dalmacijom. Lako je kada gori bjelogorično starije drveće – no toga u ovom kraju nema puno. Najčešći oblik raslinja je gusta i neprohodna makija. Ona raste i na vrlo nepristupačnim i strmim mjestima. Znalci kažu da lako plane, a njezin požar stvara visoke temperature. Mediteransko je bilje suho, aromatično, natopljeno eteričnim uljima. Zato vatrogasci moraju neprekidno razmišljati o preventivi.
Najbolji je način stvaranje protupožarnih prosjeka, puteva i osmatračnica. I na kopnu i na otocima JVP ŤDubrovački vatrogasciť, zajedno sa četiri kopnena i četiri otočna DVD-a, neprekidno rade na poboljšanju pristupačnosti terena. Područje Grada Dubrovnika obuhvaća šumsku površinu od 7805 ha od toga na Elafitskim otocima 2121 ha a na kopnu 5684 ha. Na tom području smještene su park šume Lokrum, Petka, Bat, Donje Čelo Koločep, Arboretum Trsteno, Lopud, Šipan i Jakljan. Lokrum i Arboretum Trsteno imaju svoj plan zaštite od požara, a što je evidentirano u planu zaštite od požara Grada Dubrovnika. Skoro 4000 ha u tom je planu označeno 1. stupnjem ugroženosti od požara.

PETKA POD NADZOROM
Primjerice, brdo Petka, taj svojevrsni dubrovački Marjan, pod posebnom je zaštitom. Na vrhi Velike Petke nalazi se telekomunikacijski stup na koji je postrojba postavila videozaštitnu kameru. Druga kamera ovog sustava je na Srđu. Obje se nadziru bežično, imaju mogućnost okretanja punim krugom i zumiranja detalja. Nadzor se obavlja iz Operativnog centra u postrojbi. Svako paljenje korova mora se prijaviti, a operativcima je moguće vrlo brzo utvrditi podrijetlo svakog vidljivog dima.
Sustav su razvili djelatnici JVP ŤDubrovački vatrogasciť, nije predstavljao veći trošak, a korisnost je ogromna. Za sada nadziru uže gradsko područje, otok Lokrum i dio zaleđa Srđa, no postavljanjem još dvije kamere biti će pokriveni svi otoci i najveći dio kopna u području djelovanja postrojbe. Po tom suvremenom pomagalu dubrovački vatrogasci prednjače u Hrvatskoj, a željni su to svoje iskustvo podijeliti s drugima.
Petka je ispresijecana protupožarnim prosjecima, širokim i pedesetak metara. I prilazni put koji vodi do vrha koristan je u zaštiti od požara, a održavaju ga sami vatrogasci. Samoinicijativno su postavili i dvadesetak klupa na šetnici, želeći da ljudska nazočnost na Petki bude rekreativnog karaktera. Gdje god su savjesni ljudi, ljubitelji prirode – tu je zaštita od požara bolja.

GRANIČNI POŽARI
Probijanje novih puteva i obnavljanje starih posebna je djelatnost postrojbe. Primjer smo pronašli iznad marine u Komolcu, u Rijeci Dubrovačkoj. Naime, zahvaljujući obnavljanju staroga puta dužine oko dva kilometra, u selo Stara Čajkovica vraća se život. Sve je više mlađih ljudi koji u zapuštenoj starini vide veliko blago. Ovdje će uskoro krenuti seoski turizam, ova zemlja davati će sastojke domaćih tradicionalnih recepata koji će nesumnjivo privući goste grada Dubrovnika. Umjesto šikare nicati će maslinici, a dio zaleđa tako će u doseljenim ljudima dobiti zaštitu od požara. Ako postoji policajac u zajednici, ovaj primjer pokazuje da postoje i vatrogasci u zajednici.

Najveća objektivna mana cijelog sustava zaštite od požara otvorenoga prostora je – blizina granice sa BiH. Nažalost, međunarodni propisi nimalo ne podupiru rad vatrogasaca. Tzv. granični požari velik su problem. Mnogi možda neznaju da je hrvatsko ozemlje ovdje široko i manje od pet kilometara. Požar koji nastane u vatrogasno zapuštenim dijelovima oko Trebinja, brzo se širi i ugrožava dubrovački turizam. Da bi hrvatski vatrogasci djelovali u BiH najprije moraju tražiti odobrenje, prijeći jedan od rijetkih službenih graničnih prijelaza, dobiti stručnu pratnju sa druge strane i tek onda intervenirati. To produžava trajanje intervencije, čini ju nemogućom. No, takav je dio protokola sporazuma o granici kakav je na snazi. Zato dubrovački vatrogasci često dočekuju požare na nepristupačnim dijelovima terena, a oni se do ulaska na hrvatski teritorij rasplamsaju, stvore frontu često puta širu od dva kilometra. Kanaderi mogu djelovati samo u idealnim vremenskim uvjetima, danju. I to otežava rad gasitelja. Oni se moraju probijati kroz makiju, obavljati alpinističke uspone, noseći teret vode sa sobom. Neke od intervencija posljednjih godina trajale su i više od tri dana, a tijekom ljetnih mjeseci događa se da se JVP zajedno sa članovima DVD-ova Ťrastegneť na tri istovremene intervencije.

Da bi se to lakše podnijelo, prva je mjera bila uspostava odlične suradnje na razini VZ grada Dubrovnika. Potom, u svakom DVD-u nalaze se najmanje dva profesionalca, što se tijekom sezone penje i na više od pet. Naročito je to važno za dubrovačke otoke, gdje glavne snage na intervenciju mogu doći u vremenu do dva sata, premda je bilo požara na koje su dolazili i za sat vremena. U tu se svrhu održava kontakt sa većim brojem domaćih plovila koja se odazivaju na požarni alarm.

U svakom otočnom DVD-u nalazi se opreme za pedesetak gasitelja. No, i ovdje je problem nepristupačnost, kao i nepostojanje većeg broja pristaništa. Upravo radi boljeg nadzora otoka, bržeg pristupa, u DVD Orašac utemeljena je vatrogasna profesionalna postaja. Ovdašnji vatrogasci dobro su opremljeni dodatnim vozilima, te značajno skraćuju vrijeme dolaska na intervenciju u zaleđu, ali i na otoke.
Na državnoj razini, naročito u priobalju i na otocima, prihvaćena je ideja koju su razvili u dubrovačkoj JVP. Naime, ako je teren na kojemu je izbio požar iznad razine cisterni sa vodom, onda je mlaz vode, na izlazu iz mlaznice nakon nekoliko desetaka metara cijevi nedovoljno jak da bi se njime gasio požar. Upravo radi toga prilikom šumskih požara, nikada se nije išlo u susret požaru nego ga se čekalo na putevima oko požarišta. Uporabom relejnih pumpi nakon određene dužine vatrogasnih cijevi bitno se je izmijenila taktika gašenja požara na strmim terenima. Danas se ide u susret požaru toliko daleko od cisterni koliko se ima na raspolaganju cijevi i relejnih pumpi. Praktična korist od ove inovacije očituje se u brzini gašenja požara, kao i u spašavanja velikih količina raslinja, drvne mase, koja bi inače izgorjela čekajući da se požar približi okolnim putevima. Nažalost, pumpe koje posjeduje ova postrojba starog
su tipa bez manometara, pa je sve prepušteno umješnosti djelatnika koji moraju paziti da ne dođe do podtlaka, jer bi u tom trenutku taj koristan sistem postao sasvim beskoristan.

PRIJESTOLNICA HRVATSKOG TURIZMA
Činjenica da je Dubrovnik turistički grad otežava posao vatrogascima, čini ga zahtjevnijim. Iako službeno grad ima pedesetak tisuća stanovnika, tijekom sezone taj se broj više nego udvostruči. Širenjem kapaciteta, broj je u porastu. U zračnu liku Ćilipi tijekom godine pristigne više od milijun putnika, u gradsku luku Gruž oko 800 tisuća. Ipak, posebno su pitanje kruzeri, veliki luksuzni brodovi kojima je Dubrovnik česta usputna postaja. Na jednom takvom brodu može biti i 4 tisuće posjetitelja, a rekord je 11 kruzera u jednome danu. Od svibnja do studenoga ova su plovila stalni gosti grada podno Srđa. I cestovni je promet sve jači. Primjerice, kroz Zaton ljeti prolazi skoro deset tisuća vozila. Potrebe protupožarne zaštite rastu iz sezone u sezonu.
Posebna zanimljivost rada dubrovačkih vatrogasaca smanjenje je troškova intervencija. Posljednjih godina primjetno je zadržavanje trenda bitnog smanjenja troška prosječno po intervencijama sa oko 5.000,00 kn. 2001. g. na 851,16 kn u 2006. g. U tom smanjenju najveću ulogu ima brzina intervencije, što je posebno zamjetno kod troškova gašenja požara. U nizu tehničkih intervencija, čak u 50 slučajeva u protekloj godini izravno su spašavani životi ljudi, što naravno ne može biti izraženo nekakvim iznosima.
Nažalost, postrojba je smještena u vrlo neuvjetnom prostoru vatrogasnog doma otvorenog 1950. godine. Stariji Dubrovčani znaju da je do tada ta zgrada služila kao hotel, potom je dograđen toranj, no smještajem i pristupom vrijeme je odavno pregazilo mogućnosti koje objekt pruža. Izgradnja suvremenog vatrogasnog centra prioritet je postrojbe u godinama koje dolaze, a neka rješenja su već osmišljena.
Premještajem vatrogasaca dalje od stare gradske jezgre, nametnuti će i neka nova rješenja u zaštiti spomeničke kulture unutar zidina. Naime, udaljavanjem sjedišta postrojbe zbog prometnih zahtjeva, potaknuti će pitanje je li potrebno unutar jezgre oformiti ispostavu. Stari Grad je zaštićen od strane UNESCA i svaki požar ovdje može imati nesagledive posljedice.
Poseban problem, koji su riješili Dubrovački vatrogasci, bila je pristupačnost vozilima unutar gradskih zidina. Stari Dubrovčani gradska su vrata napravili uskima radi potreba obrane grada. Da bi nadmudrili svoje pretke, vatrogasci su osmislili dva malena, ali vrlo učinkovita vozila. Najprije je u suradnji s MG Rijeka napravljeno tehničko vozilo, a potom i kombinirano protupožarno ŤSť vozilo s ugrađenim CAFS sustavom.

Inače, iz programa Vlade RH JVP je dobila šumsko vozilo standardnih gabarita, šumsko vozilo manjih gabarita te vatrogasnu autoljestvu. Unatoč tome, razvili su i vlastiti program nabave vozila, u kojem su osim spomenuta dva vozila za intervencije u Starom Gradu nabavljeni još stara autoljestva, zapovjedno vozilo, dva osobna vozila, kamion sa dizalicom i kombi. Kako je to bilo moguće financirati?
Na temelju dodatnih djelatnosti, od servisa vatrogasnih aparata, do obavljanja posebnih poslova za grad Dubrovnik, postrojba godišnje ostvari oko 600 tisuća kuna. U posljednjih nekoliko godina tako je u vozila uloženo preko 3 milijuna kuna vlastitih sredstava.
Radi svega navedenoga, godine 2006. JVP ŤDubrovački vatrogasciť dobili su prestižno priznanje – Nagradu grada Dubrovnika.

BURNA POVIJEST
O korisnosti vatrozaštite puno su znali još stari Dubrovčani. Iako danas u Hrvatskoj obilježavamo razna godišta iz 19. stoljeća kao rođendane modernog vatrogastva, ponekad raspravljajući o primatu segmenata vatrogastva, treba znati da je Dubrovačka republika još krajem 13. stoljeća u svojem Statutu imala odredbe o zaštiti od požara. Godine 1309. uveden je niz zakonskih odredbi koje možemo nazvati prvim Zakonom o vatrogastvu u Europi. Te su odredbe regulirale dužnosti građana pri izbijanju požara, opremu koja se koristila, ali i organizaciju pri intervencijama. A tada su, podsjetimo se, gradske kuće unutar zidina bile mahom drvene. Zato su bile predviđene i oštre kazne za palikuće.
Padom Republike, vatrogastvo je zanemarivano sve do 1907., kada je požar broda Fortunato u luci Gruž, iskorišten kao povod za utemeljenje dobrovoljnog vatrogasnog zbora. Ti davni vatrogasci, opremljeni vrlo skromno, odmah su dobili priliku za veće intervencije, primjerice pri požaru samostana Male braće 1913. godine.

Dubrovačka je tradicija da su u vatrogastvu radili poznati zanatlije raznih struka. Tako su, zahvaljujući nebrizi vlasti tijekom prve Jugoslavije, vatrogasci sami napravili vatrogasna kola i osposobili prvu pumpu. Bilo je to 1935. godine. U drugom svjetskom ratu vatrogastvo je dobivalo zaplijenjena vozila. Tako opremljen dubrovački je vatrogasni zbor imao više velikih intervencija, primjerice na hotelu ŤViktorijať i zgradi ŤDubrovačke plovidbeť.
Poslije svjetskog rata, točnije 1950., otvoren je današnji vatrogasni dom. Premda je u to vrijeme zadovoljavao potrebe, rastom prometa i turizma pregazilo ga je vrijeme. No, taj dom je tada značio i početak profesionalizma u dubrovačkom vatrogastvu.
Taj profesionalizam došao je do izražaja u Domovinskom ratu, naročito u teško vrijeme opsade Dubrovnika. Moderni su barbari nesumnjivo imali namjeru uništiti drevni grad i njegovu tradiciju. Uz branitelje, rame uz rame, u borbi su se zatekli i dubrovački vatrogasci. Pod neprekidnom vatrom neprijatelja, često i bez vode, vodili su neravnopravan rat s plamenom. U toj su borbi trojica pripadnika postrojbe i poginula, mnogi su ranjeni. Ispisane su najsvijetlije stranice povijesti vatrogastva u gradu Svetoga Vlaha. Uspomena Nika Mihočevića, Tea Paskojevića i Andra Savinovića zasigurno neće biti zaboravljena, a njima je postrojba podignula primjereno spomen obilježje.
ŤNije se vatrogasac nikada ognja bojao. Više se radilo o strahopoštovanju prema vatri, pravilnome odnosu onoga koji je upoznao i osjetio njezinu strašnu moć. Laknulo mu je kada je vidio da su stigli dovoljno rano da bi mogli uspjeti. Razvlačio je cijevi trčeći uzbrdo. Osjećao je žarenje na licu. Dim mu je pekao oči. Držao je mlaznicu objema rukama, snažno a nježno. Radovao se gledajući kako voda obuzdava širenje vatre. Nagrižena je njegova šumica, ali nije nestala. Likovao je kada su se, po mrklome mraku, vratili u dom. Umio se i pošao u blagavaonicu. Svi su bili sretni. Izmoreni, gladni i žedni, smijali su se i jeli. Zajedno nepojeden ručak i večeruť.

Eto, tako glasi ratni zapis jednoga od ratnih kroničara Dubrovnika, Đorđa Obradovića.
A zapovjednik dubrovačke obrane, general bojnik Nojko Marinović u svojoj je pohvali postrojbi zapisao: ŤPored stalnih gašenja požara na našim crtama obrane, na vrlo nepristupačnim mjestima, bez naoružanja i zaštite, djelatnici postrojbe često u cilju lokaliziranja velikih požarišta su nićim zaštićeni izlazili na teren i duboko ulazili u prostore ispred prvih crta obrane.ť General bojnik Marinović potom ističe i snabdijevanje građana vodom, velike požare i doprinos vatrogasaca obrani grada. Ipak, neka se zna – vatrogasci nisu nikada ostvarili status hrvatskih branitelja!

ZA KRAJ…
Mnoštvo je još tema koje se nameću u analizi dubrovačkog vatrogastva. Najvažnija je ipak odlična suradnja utemeljitelja, grada Dubrovnika, i samih pripadnika postrojbe. Oni su svjesni značaja koji imaju u stvaranju okvira turizma na ovom dijelu priobalja, ozračja sigurnosti za brojne bezbrižne posjetitelje grada Sv. Vlaha. I doista, mnogi inozemni vatrogasci, kao turisti, često svraćaju u postrojbu, donose suvenire i razmjenjuju adrese. Vatrogasci su tako svojevrsni ambasadori svojeg grada, a zahvaljujući inovacijama o njima se čulo i u dalekom SAD-u.
U Dubrovniku se danas s ponosom može reći da je vatrogastvo jedno od najboljih u državi. Ono ne samo da je dostojno velike dubrovačke tradicije, već je suvremeno i primjereno današnjem vremenu. Dogodila se i smjena naraštaja vatrogasaca, sve je više mladih i novih ljudi koji vole ovaj posao. Planovi su veliki, ali ne i nedostižni. Jer, što je rekao jedan od starijih pripadnika postrojbe: ŤNekada su na nas gledali kao na komunalne radnike, a danas smo skoro u rangu liječnika i odvjetnikať Eto, toliko se promijenilo zanimanje vatrogasca kroz desetljeća.
Zato, kad sretnete čovjeka u odori sa znakom dubrovačkih vatrogasaca znajte da u njemu imate prijatelja koji je spreman pomoći. Prijatelja za kojeg ne znate kada će vam ustrebati. Prijatelja koji treba i vašu pomoć da bi bilo što manje požara i drugih događaja koji zahtijevaju njegovu intervenciju.