Iskustva posade zrakoplova za gašenje požara

Najsigurniji način ograničenja veličine požara je ugasiti ga prije no što ima vremena raširiti se i napasti ga svim sredstvima i snagama- drugim riječima UDARI GA BRZO, SNAŽNO I ČESTO, a to je zadaća za koju su avioni i helikopteri sa svojom nedvojivom brzinom, elastičnošću i sposobnošću nošenja tereta, idealno načinjeni.

U planinama i udaljenim područjima s ograničenim pristupom zrakoplovi predstavljaju jedino sredstvo brzog reagiranja na izazov požara. Isto tako kada se istovremeno pojavi više požara jedino zrakoplovi imaju dostatnu pokretljivost u boju s opasnošću.

Danas se koriste za gašenje požara otvorenih prostora iz zraka:

1. avioni tankeri – prenošenjem sredstva za gašenje požara, pripremljenog i punjenog na zemlji u matičnom aerodromu,
2. avioni sakupljači (scooper) – koji skupljaju vodu s prikladne vodene površine u blizini požara
3. helikopteri s podvjesnim vjedrom ili unutarnjim spremnicima
Helikopteri se primarno koriste za prevoženje i brzo prebacivanje gasitelja i opreme.

Protupožarni zrakoplovi

Važno je zapamtiti da su zrakoplovi (avioni i helikopteri) početno navalno oruđe. Njihova istinska vrijednost, poglavito aviona, u usporedbi s helikopterima kojima raspolaže Republika Hrvatska je u sposobnosti da:
-napadne vatru brzo, prije nego što može povećati brzinu kretanja-intervenciju
-napada požar na mjestima koja su privremeno nedostupna zemaljskim gasiteljima usporavajući širenje,
-baca velike količine vode ili kemikalija na vatru u kratkom vremenskom razdoblju i
-prenosi svoj napad brzo s mjesta na mjesto, s ciljem udara na tople točke, zaštite ljudstva i opreme i smirivanje točkastih požara.

Gašenje u priobalnim područjima uključuje skupljanje i bacanje slane vode, koja je jednako uporabljiva, no duža uporaba zahtjeva povećanu brigu i rad tehničara na održavanju aviona. Također su znatno smanjeni tvornički resursi motora i opreme. No to je vrlo kompleksna tema i postoje brojna iskustva koja se koriste u interakciji s proizvođačem aviona.
Utjecaj na vegetaciju nije uočen ili do sada nije izvršeno ispitivanje u tom pravcu, ali postoji mogućnost nanošenja šteta šumama koje nisu naviknute na posolicu i utjecaj mora.
Zrakoplovi se bore s vatrom bacajući velike količine vode ili kemijskih usporivača na vatru ili ispred nje. Napad može biti direktan na frontu vatre ili indirektan napad u kojem se uzastopna bacanja čine tako da usporivači stvore barijeru na putu vatri. Koju taktiku zrakoplovi primjenjuju ovisi o osobinama vatre, broju gasitelja na požarištu, opremi na tlu, broju i vrsti zrakoplova koji sudjeluju u gašenju požara, vremenu između dva bacanja vode iz zraka, uporabi kemijskih retardanata i slično.

Koja će taktika napada na požar iz zraka biti izabrana ovisi o izviđanju i prosudbi situacije koju izvodi kapetan aviona -helikoptera, po dolasku na požarište. Nakon prosudbe požara, donosi odluku i izvodi prosudbu vodene površine s koje će skupljati vodu, te uspostavlja kontakt sa zapovjednikom gašenja požara (fire boss) i dogovara se o početku i pozicijama djelovanja. Velik problem nakon toga predstavlja prepoznavanje cilja – traženog od strane gasitelja na zemlji , jer se često leti kroz dim u vrlo otežanim uvjetima vidljivosti ili vjetra koji može onemogućiti gašenje.

Taktika koju zrakoplovi primjenjuju a na zahtjev zapovjednika požarišta, može biti:

-izravan napad na vatru
– posredan napad
– napad iz više pravaca
– napad iz jednog pravca ili
– napad tehnikom štipanja.

Za velike požare potrebno je veći broj aviona, bolja koordinacija u zraku i na zemlji i vrlo česti dolazak zrakoplova na požar. Ovo je moguće ostvariti ukoliko je vodena površina dovoljno blizu požara. U protivnom se povećava vrijeme gašenja, a poglavito ako je nedostatan broj zrakoplova ili su raspoređeni na više zadaća.
Mali zrakoplovi i helikopteri predstavljaju dobro sredstvo izviđanja i dojave o požaru, naročito ako je njihovo patroliranje pravilno usmjereno i ako nose dovoljno vode ili retardanta za početni napad, te mogu usporiti kretanje vatre do dolaska navalnih aviona.
Takvi avioni, kao AT -802 Air Tractor, kojima i Hrvatska raspolaže mogu biti učinkoviti ukoliko je njihova uporaba pravilna.
Da bi se požar napao brzo, snažno i često potrebito je osigurati informaciju o požaru, donijeti odluku i prosudbu situacije i pozvati zrakoplove. Pri tome je bitno da se informacija od požarišta, putem Državnog ili Regionalnog operativnog središta, prema posadama protupožarnih zrakoplova u pripravnosti prenese što prije i što kvalitetnije i s što manje razina prenošenja. Poznato je da višekratno prenošenje informacije deformira početnu informaciju, a ako se tu ubace i dodatne razine prosuđivanja nužnosti uporabe ili broja zrakoplova potrebnih za taj požar, vrijeme kašnjenja se povećava, pa čak i donosi kriva odluka. To je problem koji otvara brojna pitanja i trebalo bi ga posebno razmotriti.
Da bi se ostvarila brza reakcija na izazov požara potrebno je smanjiti vrijeme reagiranja cijelog sustava-smanjiti broj zapovjednih linija i razina, što najbolje opisuje sljedeća formula:

T=to+td+todl+tpoz+tbaz+tizvp+tizvv+tudv

gdje je:

to -vrijeme otkrivanja požara
td – vrijeme dojave do središta odlučivanja
todl – vrijeme odlučivanja
tpoz – vrijeme pozivanja zrakoplova
tbaz – vrijeme pripreme i udaljenost baziranja od požarišta
tizvp – vrijeme izviđanja požara
tizvv – vrijeme izviđanja vodene površine
tudv – vrijeme udaljenosti vodene površine od požarišta.

Ako se na to dodaju još kakova vremena kašnjenja približavamo se kritičnom vremenu reagiranja, poglavito ako je vrijeme pripreme i udaljenost baziranja veliko. Temeljna iskustva svih posada pri gašenju požar su:

Nijedan požar ne može se ugasiti samo iz zraka:

-primjer podzemni požari (Korčula)
-požari korijenja i panjeva nakon dugotrajnih i velikih požara (Brač)
-požar u šumi ispod krošanja i u gustoj makiji (Paklenica)
Temelji vatrogasne struke definiraju problematiku požara i požarišta te za to nisu potrebna dodatna objašnjenja.

Svaki požar se mora gasiti koordinirano djelovanjem iz zraka i odmah nastaviti djelovanjem sa zemlje:

– loši su primjeri prestanka rada gasitelja nakon dolaska aviona,
– koordinacija nije odgovarajuća ubog neobučenosti posada ili zapovjednika požarišta ili nepoznavanja i nesigurnosti koje su uzrokom krive odluke,
-nepostojanje programa i neizvođenja zajedničkog uvježbavanja.
No i to je moguće izvesti u praksi kao na primjer kod požara na Cresu i kod Makarske gdje je koordinacija rada zemaljskih gasitelja i protupožarnog aviona bila idealna. Nakon svakog uzimanja vode vođa skupine aviona javio se ili je pozivan od zapovjednika požarišta koji je, prateći njegov rad i rad zemaljskih vatrogasaca, koordinirao precizne točke bacanja, nakon čega bi grupe gasitelja, koristeći učinke vodene bombe, dotukle požar a za njima bi se kretale druge grupe vatrogasaca koje su sanirale požarište. Preduvjet za takav rad je svakako vrhunska uvježbanost zemaljskih gasitelja i posada zrakoplova te kvalitetna komunikacija posada, zapovjednika gasitelja i grupa gasitelja na požarištu.

Svako požarište se mora nadzirati potrebno vrijeme, ovisno o vrsti požara (gorivog materijala) i dužini gašenja:

– primjeri požara kada su zrakoplovi i po nekoliko puta gasili isti požar u više uzastopnih dana, iako je bio ugašen, jer je nadzor požarišta prekinut odmah nakon po odlasku aviona ili nije izvedena adekvatna sanacija požarišta,
– nepristupačni tereni kada i posade zrakoplova trebaju imati razumijevanje za probleme kretanja gasitelja na tlu, poglavito ako nemaju helikoptere (Promina)
Taj problem nije lako riješiti, poglavito kada se pojavi veliki broj požara u području odgovornosti, a nedostatne su snage gasitelja (Brač, Hvar, Lastovo…). No, tada bi svakako više razine odgovornosti, prateći situaciju, morale reagirati mobiliziranjem i prevoženjem dodatnih snage i sredstava. Također je moguće povećanim naprezanjem iskusnih posada zrakoplova povećati pružanje pomoći i osigurati vrijeme zemaljskim gasiteljima za pripremu i prebacivanje snaga i sredstava (primjer požara kada je posada protupožarnog aviona letjela 10,30 sati u jednom danu pri tome izbacivši 150 vodenih bombi)

Koordiniranje rada posada iz zraka i gasitelja na zemlji treba izvoditi jedna osoba – zapovjednik požarišta (fire boss)

– više osoba opterećuje radio vezu, stvara zabunu i nepotrebno produžavavrijeme trajanja gašenja ili se traže zrakoplovi na više strana istovremeno,
-također , ako je prisutno više zrakoplova, jedan bi vođa (najiskusniji kapetan protupožarnog aviona) trebao održavati vezu s gasiteljima na zemlji.
No i to je moguće izvesti u praksi poput požara na Cresu, kod Makarske i Benkovca gdje je koordinacija rada zemaljskih gasitelja i protupožarnog aviona bila idealna. Preduvjet za takav rad je svakako vrhunska uvježbanost posada zrakoplova i kvalitetna komunikacija posada zrakoplova i zapovjednika gašenja, ali i zapovjednika gasitelja s grupama gasitelja na požarištu.

Određivanje prioriteta:

-vrsta šume koja se gasi
Ponekad se gasi borovina i slična lako obnovljiva šuma, a pramakija ili druga kvalitetna šuma i nacionalni parkovi nisu u prioritetu gašenja onih koji donose odluke,
-požar će se gasiti prvi (svakome je njegov požar najopasniji ili mu je brdo najveće).
No, svakako temelj za određivanje prioriteta su državni i županijski planovi temeljeni na procjenama vrijednosti, opasnosti, vremena reagiranja, rasporeda snaga, predislociranja snaga, raspoloživosti zrakoplovnih snaga itd.

Donošenje odluke o podizanju aviona na požar

Ponekad je bolje uputiti avion na požarište, iako to možda nije potrebno, nego ne uputiti na vrijeme jer tada najčešće nastaju katastrofalni požari. To znači veliku odgovornost osobama koje donose odluke i pretpostavlja pripremu i poznavanje problema kao i profesionalnost. Brojni su primjeri kasnog pozivanja protupožarnih zrakoplova, ali je vrlo mali broj primjera pozivanja zrakoplova bez potrebe. Uzroci su različite prirode kao posljedica složenosti sustava. Detaljnije elaboriranje bi svakako zahtijevalo više prostora.

Donošenje odluke o broju aviona upućenih na jedan požar

Ta odluka je svakako diskrecijsko pravo kapetana protupožarnog zrakoplova koji se nalazi na požarištu. No, svakako je bolje pozvati više zrakoplova nego nedovoljno. Prosudba o broju potrebnih aviona također zahtjeva pored iskustva, profesionalnost, centralizaciju donošenja odluka, a svakako kvalitetnu podlogu u podacima i informacijama. Krajnju odluku donosi ipak operativno središte koje izvršava nadzor nad sveukupnom situacijom prosuđujući:
-raspoloživost ispravnih aviona
-raspoloživost obučenih posada zrakoplova i naprezanje u danu ili više uzastopnih dana,
-prioritete gašenja
-prosudbu opasnosti i raspoloživosti snaga i sredstava

Formiranje operativnih središta

– na kojoj razini?
– s kojim ovlastima?
– stalna ili privremena?
Osim operativnog središta na razini Države, županije, grada i vatrogasne postrojbe, potrebno je razmisliti o brzom formiranju i rasformiranju središta (pokretnog) za koordiniranje i rad svih snaga uključenih u pripremu, gašenje, i saniranje požarišta velikog požara otvorenog prostora. Pri tome bi svakako iskustva stožera u Divuljama doprinijela kvalitetnijim odgovorima na postavljena pitanja.

Motrenje iz zraka i patroliranje s ciljem otkrivanja požara:

– korištenjem tehničkih sredstava IC, sateliti, helikopteri i avioni,
– patroliranjem u kritičnim periodima nakon prolaska ljetnih oluja (gromovi),
– nadzor velikih požarišta nakon gašenja.
Brojni od tih problema , osim uobičajenih dosadašnjih rješenja, bit će poboljšana uvezivanjem i koordinacijom s europskim zemljama, dodatnim opremanjem raspoloživih aviona ili nabavkom novih helikoptera s opremom! No za sada se to može riješiti nešto pravilnijim korištenjem izviđačko navalnih aviona i određivanjem kritičnih područja i vremena te doba patroliranja.

Pozivanje pomoći:

– pozivanje zemaljskih gasitelja iz aviona-helikoptera, status poziva (važnost i stupanj prioriteta takovog poziva) i vrijeme mogućeg reagiranja, tj. donošenja krajnje odluke o uporabi snaga tj. koga zvati iz zraka da pošalje gasitelje,
– pozivanje dodatnih zrakoplovnih snaga,
-pomoć susjednih zemalja i pružanja pomoći drugim zemljama (potrebita zakonska regulativa i rješavanje problema unutar vojne organizacije, kao plaćanje prekovremenog rada i izdavanje odgovarajućih profesionalnih dozvola i ovlaštenja pilotima PP aviona i helikoptera).

HELIKOPTERI

Brojne su vrste helikoptera koje se koriste u borbi s vatrenom stihijom, no brojne su i modifikacije sustava helikoptera za tu namjenu.

Iskustva u gašenju požara helikopterima s podvjesnim vjedrom su:

– zamorno i stresno u odnosu na učinak,
– lak gubitak vjedra (do sada 2 u Hrvatskoj) i česte pogibeljne situacije,
-učinak gašenja na velikim požarima je mali i neodgovarajući uloženim sredstvima,
– učinci na čuvanju požarišta nakon gašenja avionima su najveći, a poglavito su bitni pri čuvanju velikih požarišta i sanaciji.
Primjena helikoptera s podvjesnim vjedrom za gašenje požara industrijskih objekata ili skladišta je praktično nemoguća. Pojedini helikopteri s unutarnjim spremnicima i podvjesnim vjedrom na kratkoj sajli koriste se za gašenje požara na stambenim objektima i višekatnicama, što su svakako dragocjena iskustva.
Dosadašnja iskustva, temeljena na dugogodišnjem radu i iz razgovora s posadama helikoptera, kao i osmatranjem učinka pri zajedničkom gašenju, vode k zaključku da su helikopteri osim moguće primjene u izviđanju (korištenjem opreme) najrentabilniji za uporabu i izvođenje zadaća:
– gašenje početnih požara i u završnim fazama požara (kada su mali plamenovi i male turbulencije),
– prevoženje vatrogasaca, opreme i vode na udaljena požarišta i
– logističku potporu gasiteljima na terenu.

Umjesto zaključka

Brojna su neriješena i otvorena pitanja koja zahtijevaju podrobnije analiziranje i koordiniranje na svim razinama i u svim strukturama borbe s požarima otvorenog prostora.
Iskustva stranih zemalja govore i u korist primjene protupožarnih aviona za gašenje požara na objektima, skladištima goriva i drugih materijala. No svakako najbitnije je od otvorenost za dijalog i rješavanje problema, a nadasve poboljšanje učinkovitosti sustava u borbi s vatrenom stihijom.

Izvor:
Vatrogasni vijesnik
Ivan Odobašić dipl.ing
kapetan protupožarnog zrakoplova