UPVH

Radovi na vodi

1. UVOD

"Bez vode nema života, ali ona može i život oduzeti. jača je od vatre, kamena i sviju stvari..."
(S. Fišter)

Najveća ljudska stradanja i materijalne štete uzrokuju prirodne nepogode, među inima i poplave,
bujice i visoki vodni valovi. Svakodnevno, s raznih strana svijeta, stižu vijesti o stradanjima i
štetama prouzročenim takvim nepogodama.
Grad Karlovac, i područje djelovanja JVP-e grada Karlovca, nije velik površinom, ali svojim razigranim zemljovidom i svojim vodotocima kao i puno voda stajačica nije izuzet od sličnih ugrožavanja.

2. ČAMAC JVP-e (Karlovac)

Čamac JVP-e izgrađen je od plastične mase. Za transport koristimo auto prikolicu na kojoj se čamac stalno i nalazi. Na čamcu se nalazi benzinski motor od 18 ks. i ostala oprema koju mora imati vatrogasni čamac:
Od ostale opreme u njemu se nalaze:
-plutajuća (drvena) vesla 5 kom
-teleskopska čaklja
-sidro (mačak) sa užetom 2 kom, željezno sidro 2 kom
-bova PVC sa užetom 2 kom
-pojas za spašavanje sa užetom
-plutajući ispolac
- torbica sa alatom ( kombinirana kliješta, odvijač, ključ za svjećice, nož, uže za startanje motora, vijak za elisu i rezervni štiftovi)
Oprema kojom se moramo opremiti u slučaju intervencije:
-svaki član posade mora imati pojas za spašavanje
-prijenosna UKV stanica
-prijenosna svjetiljka

3. POSADA ČAMCA

Uobičajenu posadu čamca čine tri člana posade. Jedan član je voditelj odjeljenja, nalazi se između člana na pramcu i člana na krmi, promatra, donosi odluke i izdaje zapovjedi.
Po potrebi posadu mogu činiti dva ili samo jedan član.

4. ALARMIRANJE I IZLAZAK NA INTERVENCIJU

Postupak primanja dojave, alarmiranje i put do mjesta gdje treba intervenirati na vodi isti je kao i kod intervencije gašenja požara. Čamac i potrebna oprema do mjesta intervencije transportira se vatrogasnim vozilom. Opremu koja se nalazi u prostoriji plovne jedinice, a koja je potrebna za intervenciju stavljamo u čamac ili vozilo. To se odnosi na cijevi za "branu" sa pripadajućom opremom, gumene čizme, čaklju, sak i ostalo po potrebi.

4.1. DOLAZAK NA MJESTO INTERVENCIJE

Po dolasku na mjesto intervencije ili što bliže mjestu intervencije, gdje su nam mogući prilazi obalom, vozilo se postavlja na sigurno mjesto i čvrstu podlogu. Prikolica se naveze tako da se čamac može lagano spustiti u vodu. Nakon spuštanja, čamac treba pregledati i pripremiti za plovidbu.

4.2. ULAZAK U ČAMAC

Prije ulaska u čamac posada skida svu suvišnu odjeću i opremu. Potom svi članovi posade navlače prsluke za spašavanje. Prvi ulazi član posade s krme, prihvaća svu potrebnu opremu od drugih članova posade, stavlja je u čamac i zauzima mjesto na krmi. Potom ulaze ostali članovi posade.

5. PLOVIDBA ČAMCEM

Ploviti se može s pomoću vesala - veslanje, s pomoću čaklji - čakljanjem, povlačenjem čamca pomoću užeta sa obale - povlačenje ili pomoću motora. Čamac može za sobom ili bočno vući drugi čamac- tegljenje ili može gurati drugi čamac ispred sebe.
Ako se plovi uz pomoć motora, član na krmi pali motor i drži ga na minimalnom broju okretaja u praznom hodu. Član na pramcu jakim potiskom čaklje ili vesla odgurava čamac od obale dok se ne stvore uvjeti za plovidbu motorom.

5.1. VESLANJE

Plovidba veslanjem znači pokretanje čamca snagom zaveslaja, vesla se u stojećem, klečećem ili sjedećem položaju. Veslo se drži "vanjskom" rukom za dršku, bliže listu, a "unutarnjom" rukom za vrh drške. Dok se ne vesla, veslo se drži ispred sebe, preko koljena. Kada posadu čini jedan član, on vesla na krmi. Član na krmi vesla na strani bližoj obali, a drugi član posade zauzima mjesto na suprotnoj strani i to što bliže pramcu.
Pri zaveslaju veslo se s gotovo ispruženim rukama, premještanjem težine i naginjanjem gornjeg dijela tijela, dovodi što dalje naprijed i okomito uranja u vodu. Težina tijela se premješta unatrag, veslo se privlači k tijelu uzduž boka čamca i okomito vadi iz vode. Cijela se radnja ponavlja. Pritom se posebno mora paziti na uspravno držanje tijela.
Veslati treba dugim zaveslajima, bez prskanja i mlataranja, taktički osmišljeno.
pri veslanju jednim veslom, usmjeravanje čamca postiže se "privlačenjem" ili "odbijanjem".
Privlačenje
Kod privlačenja član posade na krmi naginja gornji dio tijela preko boka čamca, veslo postavlja što je moguće dalje od čamca u okomitom položaju u vodu i tiska punom širinom lista, kao kod zaveslaja, prema boku čamca. Privlačenjem se krma pomiče na onu stranu na kojoj sa vesla. Slika!
Odbijanje
Odbijanjem se krma pomiče na suprotnu stranu od one na kojoj se vesla. Kod odbijanja, s rukom bliže listu, veslo usporedno postavljeno tiska se o bok čamca, dok se rukom na vrhu drške, veslo snažno povlači prema unutrašnjosti čamca. Da bi učinak odbijanja bio što veći, list vesla se stavlja što više ispod čamca. Slika!

5.2. ČAKLJANJE

Ukoliko se ne može ploviti veslanjem, zbog premale snage zaveslaja, pri vožnji uzvodno plovi se čakljanjem. U pravilu se čaklja zabada u dno s one strane čamca koja je bliža obali. u osnovnom položaju pri čakljanju, težina tijela je na "stražnjoj" nozi.
Čakljan se drži rukom okrenutom prema obali i zabada u dno brzim i jakim trzajem. Drugom rukom okrenutom prema vodi uhvati se drška što je moguće više i potiskuje čamac prema naprijed povlačenjem ruku i težinom gornjeg dijela tijela, koje se savija unatrag. Tijekom potiskivanja noge ostaju u svom osnovnom položaju. Oba koljena su lagano savinuta. Gornji dio tijela upire se na stražnju nogu: Potisak traje tako dugo, dok je osoba koja čaklja stabilna.
Novi potisak mora uslijediti prije nego što se plovilo zaustavi. Za vrijeme potiska pramac odnosno krma čamca mogu se odmicati od obale laganim potiskom drške čaklje na bok čamca.
Kod čakljanja sa dvočlanom posadom, pokreti ruku oba člana posade moraju biti tako usklađeni da se čamac kreće usporedno s obalom, dovoljno udaljen od obale da se ne udara u nju ili da se ne nasuče. Potiske po mogućnosti izvode istovremeno.

5.3. POVLAČENJE

Kada se ne može ploviti veslanjem niti čakljanjem, čamac se povlači užetom s obale. Ukoliko situacija dopušta izbor obale, odabire se ona po kojoj će se skupina za povlačenje lakše kretati. Uže se veže za čamac na ono mjesto (pramac, bok ili neko drugo mjesto), s kojeg će se čamac pramcem lagano zakrenuti od obale kad se uže zategne. Time se izbjegava udaranje čamca u obalu.
Skupina za povlačenje drži uže preko ramena bliže kopnu, a samo zadnji član (najbliži čamcu) preko ramena bliže vodi. U čamcu ostaje zapovjednik koji njime upravlja uz pomoć vesla ili čaklje.

5.4. PLOVIDBA MOTORNIM ČAMCEM

Kod plovidbe motornim čamcem, posadu moraju činiti najmanje dva člana, koji će u slučaju potrebe moći upravljati čamcem i motorom.
Motor se pali kada je u vodi, a čamac spreman za isplovljivanje. Motor ima tri hoda: naprijed, prazan hod i natrag. Glavni izvor snage kojom se čamac pokreće je propeler (vijak).
Vožnja krmom ostvaruje se pri okretanju propelera u obrnutom smjeru, čime čamac dobiva poriv prema natrag.
Mijenjanje pravca kretanja (smjer plovidbe) čamca sa motorom na krmi, ulijevo ili udesno, ostvaruje se zakretanjem ručke motora i njegove noge s propelerom udesno odnosno ulijevo.
Kod vožnje naprijed i nakon zaustavljanja motora čamac će produžiti kretanje naprijed. Put što ga čamac prevali od trenutka zaustavljanja motora do trenutka kada se čamac zaustavi naziva se slobodni zalet.
Motor treba biti dobro učvršćen na krmi, točno na sredini, s tim da je donji rub kobilice u istoj visini ili malo nadvisuje antiventilacijsko krilce motora. Motor radi najpravilnije i ima najmanji otpor pri upravljanju, ako je postavljen okomito na površinu vode.

Pri vožnji u plićacima motor treba imati minimalan broj okretaja, a spojka postavljena na prazan hod ili u položaju vožnja naprijed. U čamcu treba pravilno rasporediti posadu i teret i nitko ne smije sjediti na dijelovima čamca s kojih može pasti u vodu. Ako se čamac nađe u blizini osobe u vodi treba biti maksimalno oprezan.

5.5 PRISTAJANJE

Kada se želi pristati, čamcem se dođe do visine mjesta gdje će se pristati, a pramac se usmjerava prema struji. Zatim se zakreće prema mjestu pristajanja, s tim da se održava ista visina. Član na krmi usmjerava čamac prema obali, a član na pramcu izbjegava jači udar u obalu postavljanjem ispred, čime usporava odnosno zaustavlja čamac. (slika)
Kada se pristaje uz nepomičan objekt u vodi, plovi se uzvodno, te se uz pomoć struje lagano pristaje uz objekt. Ako se pristaje uz objekt koji plovi, treba uzeti u obzir brzinu kojom se dotični objekt giba i brzinu čamca.

5.6. SIDRENJE ČAMCA

Za sidrenje čamca mogu se upotrijebiti razna sidra. Mi koristimo sklopivo sidro tipa mačak. Takvo sidro ima struk i četiri kraka koja se mogu sklopiti uz struk sidra. Vrlo je važno upotrijebiti sidro odgovarajuće težine (otprilike 1 kg / 1m čamca). Dužina sidrenog užeta ovisi o dubini vode , a preporuča se da bude 4 dubine na koje sidro legne. S obzirom da je teško odrediti dubinu vode prilikom intervencije, za sidreno uže upotrijebit ćemo uže dužine 20 m
Kad sidro zapne za dno, treba ga pokušati izvaditi snažnim trzajima i potezima.
Ako se ne uspije izvaditi treba čamac usmjeriti u susret sidru i potezati ga kad se dođe iznad njega. Za dno struka sidra može se odmah privezati pomoćno uže radi vađenja sidra.
Ne smije se sidriti na podvodne kabele ili cijevi!
Kod sidrenja na tekućim vodama čamac se okreće pramcem uzvodno, tako da je uzdužnica
čamca paralelna sa maticom. Sidro se baca sa onoliko užeta kolika je dubina vode, a povlačenjem i puštanjem užeta čamac se dovodi u željeni položaj.
Čamac se može zadržati u željenom položaju i vezanjem za neki čvrsti predmet na obali i vodi
(stablo, stup od mosta i slično)

5.7. NIZVODNA PLOVIDBA

Matica je uglavnom najpovoljnija za nizvodnu plovidbu. Ako se mijenja smjer matice, čamac treba na vrijeme skrenuti u novi smjer matice. U opasnim situacijama treba u pričuvi imati sidro i baciti ga u slučaju potrebe.
Virove, povratne struje, plićake i slična mjesta u nizvodnoj plovidbi valja izbjegavati.

5.8. UZVODNA PLOVIDBA

Uzvodno se plovi protivno smjeru riječne struje, uz lijevu ili desnu obalu, ovisno na kojoj je strani slabija struja. Kod plovidbe manjim čamcem valja iskoristiti povratne struje.

6. OPASNOSTI NA TEKUĆIM VODAMA

Na tekućim vodama postaje mnoge opasnosti koje vatrogasac mora prepoznati. Posebnu pažnju treba obratiti na brzinu riječne struje. Iz brzine riječne struje mogu se izvući zaključci o vrsti riječnog dna. Tako se kod slabe struje može pretpostaviti muljevito dno, kod srednje struje pješčano ili šljunčano dno, a kod jake struje dno sa grubim šljunkom ili stijenom. Dno se može točnije ispitati veslom ili čakljom.
Ne preporuča se ploviti vrlo jakom strujom, jer ona može znatno djelovati na čamac.
Matica riječne struje je linija najvećih brzina, to je spoj točaka na vodenoj površini kod kojih su najveće brzine.
Kod ravnog toka rijeke ona je najčešće u sredini korita rijeke a kod zakrivljenih tokova ona je bliže obali.
Plutajući predmeti mogu oštetiti čamac ili ozlijediti osobe koje su u vodi. Oni mogu biti dijelom iznad površine vode pa ih je lakše uočiti a mogu biti cijeli ispod vode.
Povratne struje se stvarju iz istaknutih dijelova obale u riječni tok ( suženje riječnog toka) ili iza izgrađenih objekata u vodi. Na mjestima suženja pojačava se riječna struja. Iza istake voda se vraća uz obalu i ponovno uključuje u glavnu struju.
Kod nizvodne vožnje povratne struje se moraju izbjegavati a kod vožnje uzvodno mogu se iskoristiti povratne struje pramac čamca se mora usmjeriti protiv povratnih struja.
Vrtlozi se pojavljuju nizvodno od istaka obala, stupova i drugih prepreka u vodi, te kod povratnih struja. Jakost vrtloga ovisi o brzini i dubini vode. Mali vrtlozi se mogu svladati bez opasnosti s time da ih treba što brže prijeći, veliki i jaki vrtlozi su opasni za male čamce pa ih treba izbjegavati.
Plićaci su mjesta s malom dubinom vode koja se mogu prepoznati po drugačijoj boji i malim valovima na površini vode.
Kod prepreka koje se nalaze neposredno ispod razine vode (stijene, podvodni greben, hrid), valovi se često zapijene. Na takvim mjestima čamac se može oštetiti ili nasukati, zbog toga takva mjesta treba na vrijeme uočiti i izbjeći.
Mjesta sudaranja riječnih struja (mjesto ulijevanja jednog vodotoka u drugi - pritoka).
Kod plovidbe čamca treba izbjegavati takva mjesta radi vrtloga i povratnih struja.
Ako se plovi za vrijeme valova, čamac treba usmjeriti tako da valove presijeca što okomitije (pod kutom od 60°).
Vjetar - koji puše u smjeru riječne struje otežava uzvodnu plovidbu a bočni vjetar otežava upravljanje čamcem. Ne preporuča se ploviti naročito kod jakih valova. Tijekom plovidbe u otežanim uvjetima (nevrijeme, visoki vodostaj, noćna vožnja, plutajući predmeti i sl.)
Potrebno stalno promatranje površine vode.
Učinak vjetra poglavito ovisi o njegovoj brzini, poprečnom presjeku čamca i o obliku nadvodnog dijela čamca.

7. SIGURAN RAD NA VODI

Vatrogasci koji izvode radove na vodi trebali bi znati plivati. Ako se na intervenciju moraju poslati vatrogasci ne vješti plivanju, treba ih opremiti odgovarajućim sredstvima za spašavanje.
Pravilo je da se svi vatrogasci koji čine posadu čamca, neovisno o vještini plivanja, kad rade na vodi ili u njenoj neposrednoj blizini, opreme prslucima za spašavanje.
Na svakom čamcu mora biti zapovjednik koji je odgovoran za sigurnost posade i ljudi i za sve manevre.
Na vodi i tijekom rada u njenoj neposrednoj blizini članovi intervencijskih snaga ne nose kacige.
Pri ulasku u vodu, vatrogasca treba osigurati užetom koje se zaveže za alku na vatrogasnom opasaču. Uže ne smije padati u riječnu struju, jer će otežavati kretanje vodom.
Pri ulasku u vodu vatrogasac treba imati čaklju kojom ispituje dno, koristi je za stabilizaciju i njome privlači željeni predmet.
Svaki rukovoditelj intervencije mora u otežanim uvjetima (magla, mrak, slaba vidljivost, jaka struja, vjetar, nevrijeme, i veliki vodostaj) brinuti o dostatnom osiguranju intervencijskih snaga (plivači za spašavanje, čamci za spašavanje, rasvjeta na mjestu intervencije, postavljanje znakova opasnosti, obavješćivanje policije, hitne pomoći, civilne zaštite itd.)
UKV veza mora biti sa operativnim dežurstvom i vatrogascima na obali. Radovi se uvijek izvode u skupinama.
Posada čamca treba biti tiha i pozorno osluškivati šum vode te ostale šumove.
U slučaju da se vatrogasac nađe u vodi, a uhvati ga grč u nozi, ne smije se ukočiti, treba se kretati leđno, nogu pružiti, a palac držati prema koljenu. Ne smije dizati ruke iznad vode, jer time pospješuje uranjanje ispod površine vode.

8. SPAŠAVANJE IZ VODE I SANACIJA ONEČIŠĆENJA

8.1. Osnovno načelo prilikom spašavanja iz vode jest da se do osobe koju treba spasiti dođe što brže i da se što prije izvuče iz vode.
Raščlamba intervencije spašavanja:
-prilaženje osobi koju treba spasiti,
-pristup čamca u visinu unesrećene osobe,
-približavanje osobi i
-spašavanje.
Kod voda stajaćica ili slabijih riječnih struja nije bitan način postavljanja čamca.
Kod srednjih i jačih riječnih struja čamac treba postaviti protivno struji. Posebnu pažnju treba obratiti da osoba koju treba spasiti ne bude povućena pod čamac. Unesrećenu osobu u pravilu izvlačimo iz vode u čamac preko boka ili pramca. Unesrećenu osobu prihvaćamo ispod pazuha i ispod koljena.
Kod čamca s motorom prilaženje osobi uvijek treba izvoditi krmom od osobe. Upravljanje čamcem izvodimo pomoću vesla ili čaklje i spojku motora staviti u prazan hod ili zagasiti motor.
Kada se pronađe utopljenika na vodenoj površini ili u vodi, približi mu se i prihvati. Kada tijelo nije na dohvat ruke privući ćemo ga čakljom. Pritom treba biti oprezan i pažljivo zahvatiti dio odjeće kako se ne bi oštetilo tijelo. Kada se osnovano sumnja da je tijelo na dnu, dno se pretražuje tzv. udicama i se pozovu ronioci.

8.1.1. VAĐENJE AUTOMOBILA IZ VODE

Postupak vađenja automobila ili nekog drugog sredstva iz vode ovisi o dubini vode, pristupačnosti terena i položaju u vodi. Kada je automobil potopljen, potrebno je angažirati ronioce. Oni će izbaviti ljude iz automobila i/ili učvrstiti čeličnu užad za vozilo, kako bi se uz pomoć vitla ili dizalice moglo izvući iz vode.
Kada se vozilo vuče iz vode, veže se uže za ušice ili za kuke na potopljenom vozilu, za šasiju, diferencijal ili neki drugi čvrsti dio vozila. Uže treba vezati tako da teret bude simetrično raspodijeljen. Najjednostavnije je zavezati užad za sve kotače, pri čemu treba paziti da je užad jednake dužine. Po mogućnosti treba spustiti prozore ili otvoriti vrata kako bi voda mogla istjecati iz vozila. Posebnu pozornost treba obratiti na trenutak odvajanja potopljenog vozila od vode. Brzinu vučenja ili dizanja treba postupno smanjiti da ne bi došlo do ljuljanja i pada vozila. Za vrijeme podizanja ispod tereta ne smije nitko biti, a pridržavanje i održavanje ravnoteže može se postići užadima vezanim sa strane vozila ili predmeta. Ako se dogodi da je potopljeno vozilo na mjestu s kojeg nije moguće izvlačenje dizalicom ili vitlom, tada ga treba premjestiti do mjesta s kojeg je takovo izvlačenje moguće.
Za podizanje potopljenog vozila s dna mogu se upotrijebiti niskotlačni zračni jastuci za podizanje tereta. Zračni jastuci se postave u unutrašnjost vozila i napune zrakom iz boca za io. aparate.

8.1.2. SPAŠAVANJE NA ZALEĐENIM POVRŠINAMA

Zaleđene vodene površine najopasnije su za ljude, a poglavito za djecu kada zatopli, a led se počne otapati i pucati.
Vatrogasac koji intervenira na zaleđenim površinama mora imati prsluk za spašavanje, treba biti vezan užetom, a u ruci imati čaklju. Na glavi umjesto kacige nosi kapu.
Po ledu se treba oprezno kretati. Da bi se smanjilo naprezanje, treba povećati dodirnu površinu, a to se može postići ljestvama, daskama i sličnim predmetima. Ako je intervencija noću prostor mora biti dobro osvijetljen.
Kada treba razbijati ledenu koru na rijeci, led se siječe duž matice. Uz obalu se siječe okomito na maticu ili malo zakrenuto prema matici.

8.2. SANACIJA ZAGAĐENJA STAJAĆIH I TEKUĆIH VODA

Osnovno načelo prilikom sanacije zagađenja stajaćih i tekućih voda.
Raščlamba intervencije sanacije:
-prilaženje mjestu onečišćenja (mrlje),
-pristup čamca nizvodno (kod rijeka) ili u blizinu onečišćenja,
-postavljanje brane,
-sanacija onečišćenja.

slika 8. slika 9.

Na rijekama i ostalim tekućim vodama mnogo teže je izvršiti intervenciju sanacije, nego na stajaćim vodama.
Čamac se u vodu spušta nizvodno od zagađenja vodotoka. Prilaženje onečišćenoj površini izvodimo ploveći pomoću vesla ili motorom sa minimalnim brojem okretaja. Treba obratiti pažnju na brzinu riječne struje, kod brzih riječnih struja ne prilazimo čamcem do onečišćenja, već intervenciju provodimo nizvodno od mrlje.
Brana se postavlja tako da se jedan kraj dodaje posadi čamca koja razvlači branu dok drugi kraj se puni sa zrakom i učvršćuje na obali. U pravilu se postavljaju minimalno dvije brane odvojene jedna od druge koliko dopušta razvijenost obale ili smjer matice. Više brana se postavlja radi skupljanja onečišćenja koje prođe ispod ili s kraja prve brane. Brana se postavlja tako da onečišćene skrećemo prema obali, gdje je mirnija voda ili ako postoji takozvani "liman."
Brane se postavljaju na onu obalu gdje nema riječne struje.
Sanacija se odvija sa obale i iz čamce. U blizini onečišćenja u pravilu se plovi pomoću vesala, da ne bi stvarali veće valove.

9. ANALIZA PLOVNOSTI VATROGASACA

Vatrogasci JVP Rovinj imali su tešku intervenciju u ACY Marini Rovinj u kojoj je izgorjelo sedam jahti i glisera. Analiza intervencije postavila je pitanje opasnosti za vatrogasca u punoj opremi u slučaju pada u vodu.
Testiranje su izveli 20. 08. 2004. g. tako da se vatrogasac obukao majicu kratkih rukava, radni kombinezon, čarape, intervencijske hlače i jaknu (Bristol), vatrogasne čizme (Rozenbaur), za brzo navlačenje, vatrogasnu kacigu, vatrogasni opasač sa karabinerom i sjekiricom te rukavice.
Skokom u more otpočelo je testiranje i promatranje uz izvršenje pojedinih radnji na osnovi sugestija svih promatrača. Tijekom testiranja analiziralo se plivanje u opremi, skidanje rukavica, kacige i opasača. Potom se provjeravala plovnost bez rada ruku i nogu u vodi, skidanje vatrogasnih čizmi, otvaranje intervencijske jakne i ponovno plivanje. Analiziran je plitki uron te je promatran izron bez upotrebe snage ruku i nogu.
Nakon provedenih desetak minuta u moru promatrano je dodavanje opreme iz vode, koje je otežano radi težine interventne jakne, te izlaz iz mora.
Nakon testiranja utvrđeno je sljedeće:
- intervencijsko odijelo, kaciga, čizme i rukavice imaju pozitivnu plovnost,
- vatrogasni opasač s karabinerom i sjekiricom imaju negativnu plovnost,
- vatrogasac u punoj zaštitnoj opremi u moru, uključujući i opasač s karabinerom i sjekiricom, ima pozitivnu plovnost te pri punim plućima pluta i bez potrebe rada ruku i nogu,
- skidanje kacige, opasača i čizama moguće je bez ikakvih poteškoća,
- nakon provedenih deset minuta u vodi i dalje je plovnost pozitivna,
- plivanje je donekle otežano,
- uranjanjem u vodu tendencija je povratak na površinu bez potrebnog ulaganja snage izron.

Nakon izvršenog testiranja, utvrđeno je da uz upotrebu navedene intervencijske opreme i pada u more vatrogascu, prosječnom plivaču ne prijeti opasnost od utapanja. Valja istaknuti da rezultate testiranja treba sagledati u kontekstu opreme koja se koristila tijekom testiranja.