VATROGASNI SPASILAČKI TIMOVI (V.S.T.)
U
vatrogastvu kod nas, spašavanje užetom nije izdvojeno kao cjelina u vatrogasnoj
službi, nego je sastavni dio tehničke službe. Postojeća oprema za spašavanje u
vatrogasnim postrojbama u većini slučajeva nije kompletirana, a i saznanja o
načinima korištenja opreme i mogućnostima nisu potpuna. Zbog toga, a i zbog
problema na koje su naišli vatrogasci prilikom spašavanja, iskazana je potreba
modernizacije opreme za spašavanje i usavršavanja u tom djelu
službe.
Dosadašnja vatrogasna praksa pokazuje postojanje znatnog broja
tehničkih intervencija u kojima su se spašavali ljudi ili životinje, odnosno
pružana je pomoć i tehnička potpora pri čemu se koristila postojeća oprema za
spašavanje i užad.
Spašavanje pomoću užeta u svijetu zauzelo je svoje
posebno mjesto. Isto tako u vatrogastvu ono čini često zasebnu cjelinu, pa tako
postoje specijalizirani timovi za urbano spašavanje. Ti timovi djeluju
samostalno ili u sklopu većeg spasilačkog tima ili jedinice u kojoj se tada
nalaze još i timovi za traženje, hitnu medicinsku pomoć, spašavanje iz ruševina
ili tehničke intervencije. Organiziranost i opremljenost spasilačkih timova je
prilagođena potrebama i načinu djelovanja. Također postoje svjetske organizacije
i standardi vezani za spašavanje kojima se reguliraju osnove organizacije i
provođenja spašavanja, potrebna oprema i kvaliteta, način rada, te programi
obuke i usavršavanja pripadnika spasilačkih timova. Među njima najpoznatiji
su:
NFPA 1983 Standard on Fire Service Life Safetly Rope
and System Components
NFPA 1670 Techincal Committee for
Technical Rescue Operations and Training
UIAA Union of
International Alpine Association
IRATA - The Industrial Rope
Access Trade Association
SAIRAA - South African Industrial
Rope Access Association
F.I.R.E.S. Fire Fighting
Instruction & Rescue Educational Services
PROBLEMATIKA URBANOG SPAŠAVANJA
U urbanoj
sredini postoji niz potencijalno opasnih mjesta, a još više potencijalno opasnih
situacija i radnji u kojima bi se mogao naći čovjek ili životinja na takvom
mjestu.
Primjeri
potencijalno opasnih mjesta:
- visoke zgrade,
- skele,
- kranovi i
dizalice,
- mostovi,
- brane,
- dalekovodi i stupovi visokog
napona,
- dimnjaci,
- antenski, repetitorski i sl. stupovi,
- jame i
spilje,
- rudarska okna,
- iskopi,
- kanalizacija,
- provalije i
ponori,
- industrijski objekti,
- rezervoari,
- bazeni,
-
cijevi,
- rijeke i jezera,
- drveće,
- brodovi. |
 |
Svako
od navedenih mjesta ima svoje specifičnosti bilo da se radi o visini ili dubini,
a povezuje ih ista problematika s kojom se susreću vatrogasci kod spašavanja.
1. Pristup ugroženim i unesrećenim - U velikjom broju
slučajeva vatrogasci do mjesta gdje se nalazi unesrećeni ne mogu doći uz pomoć
ljestvi, autoljestvi, teleskopskih ili zglobnih platformi te dizalica, nego su
primorani do unesrećenog doći na neki drugi način. To je najčešće penjanje po
stepenicama, prečkama, štangama, gredama, konstrukciji, drveću i sl. ili
spuštajući se u dubinu koristeći dizalice, vitla, čelično ili penjačko uže.
2. Prostor - Pored otežanog pristupa tu je i
pomanjkanje prostora za rad, odnosno manevarskog prostora koji je u većini
slučajeva mali. Veličina i oblik prostora je vrlo bitan jer se unesrećeni
najčešće mora postaviti i transportirati pomoću nosila. Također prostor može
biti kontaminiran (kiseline, otrovi
), požarno opasan (požar, urušavanje,
gušenje
) ili mehanički opasan (urušavanje, nestabilnost, oštri predmeti
) što
dodatno povećava opasnost i rizik prilikom spašavanja.
3. Stanje
ugroženih i unesrećenih osoba Kod spašavanja ugroženih osoba sama
tehnika spašavanja je relativno jednostavnija jer su mobilne i nisu povrijeđene,
ali vrijeme spašavanja igra bitnu ulogu i treba biti što manje. Unesrećene
osobe, ako nisu preminule imaju u najvećem broju slučajeva teške tjelesne
povrede što zahtijeva neodgodivo pružanje prve pomoći i adekvatan način
transporta (nosila). Vrijeme i u ovom slučaju ima značajnu ulogu, a sama tehnika
spašavanja je nešto složenija. Kod spašavanja preminulih osoba možemo reći da
vrijeme ˝nije bitno˝, te se intervencija odvija bez vremenskog ograničenja.
4. Postojeća oprema - Klasična vatrogasna oprema za
spašavanje (vatrogasni opasač, karabiner, penjačko i radno uže, rolglis,
klasična nosila) ne zadovoljava u potpunosti većini zahtijeva koji se
postavljaju kod intervencija spašavanja (dužina užeta, čvrstoća, elastičnost,
osiguranje, mogućnost korištenja sprava za spuštanje i penjanje, siguran
transport i dr.) pa se nameće potreba za dodatnom opremom za spašavanje.
VATROGASNI SPASILAČKI TIM
Sve
prije navedeno (događanja, svjetski pokazatelji, specifičnosti mjesta i
situacija, te posebna potrebna oprema) jasno ukazuje da postoji potreba
stvaranja vatrogasnih spasilačkih timova (V.S.T.) unutar vatrogasnih postrojbi,
koji bi između ostalog obavljali i specijalizirali spašavanje užetom u urbanim
sredinama (SUUS).
STRUKTURA V.S.T.-a
V.S.T. unutar vatrogasne postrojbe trebao bi imati 4 tima (svaka
smjena - jedan tim) kako bi se omogućilo pravovremeno interveniranje od 0-24
sata. Tim bi se trebao sastojati od minimalno 5 do optimalno 8 članova koji tada
mogu obaviti sve vrste spašavanja. Manje postrojbe mogu, imajući u vidu njihove
mogućnosti, formirati grupe za spašavanje (3 - 4 člana) koje će obavljati
˝jednostavnije˝ intervencije spašavanja. Zapovjednik i njegov zamjenik brinu se
o opremljenosti tima, sigurnosti prilikom vježbanja ili interveniranja,
logistici i spremnosti svakog pojedinca i tima u cjelini.
Zadaci V.S.T. su:
- spašavanje s visina (zgrade,
mostovi, dalekovodi, skele, tornjevi, dimnjaci
.),
- spašavanje iz dubina
(bunari, šahte, bazeni, jame, rupe, okna
),
- spašavanje na kosini
(provalije, nizbrdice
),
- spašavanje u industriji (visoka postrojenja,
cjevovodi, rezervoari, brodovi
),
- spašavanje na vodi (rijeke, jezera, more,
poplave, bujice
.),
- suradnja s drugim institucijama i organizacijama koje
se bave spašavanjem.
Pored
obavljanja zadataka V.S.T. obavlja redovito i druge aktivnosti na usavršavanju
spasilačkih tehnika i sistema, te redovito provodi vježbe i održava spremnost
timova. Minimalno dva puta godišnje V.S.T. treba napraviti vježbu spašavanja na
konkretnim potencijalno opasnim mjestima koja je ujedno i provjera znanja i
vještina timova, odnosno njihovih članova.
PREDNOSTI V.S.T.
Prednosti
stvaranja timova i ovakvog načina organiziranja mogu se navesti u nekoliko
natuknica.
ˇ Mogućnost pravovremenog i adekvatnog interveniranja 24 sata
dnevno,
ˇ Mogućnost obavljanja svih intervencija spašavanja sa ili bez
dodatne opreme,
ˇ Veća sigurnost za ugroženog ili unesrećenog,
ˇ Veća
sigurnost za spasioca,
ˇ Lakše i brže obavljanje intervencije
spašavanja,
ˇ Potreban manji broj ljudi,
ˇ Lak i jednostavan transport
opreme,
ˇ Usavršavanje i unapređivanje vatrogasne službe,
ˇ Motivacija
ljudi.
OPREMA V.S.T.-a
Spasilačka oprema na kojoj se bazira spašavanje i rad V.S.T.-a je
prvenstveno užad i oprema za rad sa užetom. Potrebno je također naglasiti da sva
oprema koja se koristi za spašavanje je proizvedena i predviđena za takvu
namjenu, te shodno tome ima odgovarajuće ateste i certifikate institucija koje
se bave spašavanjem, odnosno ispitivanjem kvalitete materijala. Budući u
Hrvatskoj još nema standarda i propisa vezanih za opremu za spašavanje, mogu se
preuzeti inozemni standardi, odnosno certifikati.
Kompletna oprema za
spašavanje jednog V.S.T.-a ne zauzima puno prostora pa se stoga može lako
transportirati i uklopiti u već postojeća vatrogasna vozila. Svaki član se brine
i odgovara za osobnu opremu, dok za skupnu brinu zapovjednik i njegov zamjenik.
O opremi se vodi detaljna evidencija iz koje se između ostalog vidi ispravnosti,
broj i načina dosadašnjeg korištenja što je bitno za određivanje vremena
upotrebe pojedine opreme.
FORMIRANJE TIMA
Specifičnosti i težina SUUS-a zahtjeva dodatni odabir vatrogasaca.
Vatrogasci, članovi V.S.T.-a moraju zadovoljiti sljedeće preduvjete:
-
starost između 20 i 40 godina,
- fizičku sposobnost za povećane napore,
-
psihičku sposobnost za povećane napore,
- primjereno ponašanje,
-
snalažljivost i okretnost,
- odlučnost i upornost,
- poslušnost i
prilagodljivost,
- sigurnost,
- pouzdanost u radu s vatrogasnom opremom.
Možda
traženi preduvjeti izgledaju nedostižni ili je izbor vatrogasaca mali, međutim,
vrlo je bitno da se kod izbora članova V.S.T.-a preduvjeti ispune maksimalno
moguće. Inozemna statistika i pokazatelji, a i u nas je to vidljivo, S.U.U.S.
spada u teže i zahtjevnije intervencije. Zbog toga je bitno da su svi članovi
tima podjednako sposobni i osposobljeni kako bi tim mogao normalno
funkcionirati. Intervencije S.U.U.S.-a često imaju nepredviđeni tok događaja što
zahtjeva često dodatne korekcije i prilagodbe same tehnike i načina spašavanja.
Pri tome naročito dolazi do izražaja obučenost i snalažljivost pripadnika tima,
koji eventualno nastale poteškoće i probleme moraju uspješno i brzo riješiti. U
samom timu mora vladati potpuno povjerenje i složnost jer na intervenciji svaki
dio tima odrađuje svoj segment koji mora biti pravilno i sigurno postavljen.
Spasioci u spasilačkom sektoru dolaze do unesrećenog, pružaju prvu pomoć, te
pakiraju unesrećenog u nosila ili navezuju na uže. Ujedno idu kao pratnja uz
unesrećenog. Spasioci u radnom sektoru slažu sidrište i sisteme za spuštanje ili
podizanje i vrše spuštanje ili podizanje. Spasioci u pomoćnom sektoru izrađuju i
pripremaju mjesta za osiguranje, slažu devijatore, pripremaju nosila, te vrše
osiguranje spasioca u spasilačkom sektoru prilikom spuštanja ili podizanja.
Da bi vatrogasci mogli uspješno obavljati S.U.U.S. potrebno je da prođu
adekvatno usavršavanje i obuku za rad sa užadima, korištenje sprava i opreme za
spašavanje, te savladaju određene sisteme i tehnike spašavanja.
Usavršavanje
se provodi u 4 stupnja:
nivo I i II - SPAŠAVANJE UŽETOM IZ DUBINE I
VISINE
nivo III - SPAŠAVANJE IZ VODE
nivo IV - HELIKOPTERSKO
SPAŠAVANJE
Svaki nivo traje ukupno oko 40 sati teoretske i praktične
nastave. Tijekom obuke i usavršavanja evidentira se i prati rad svakog
pojedinca, te se na kraju daje završna ocjena postignutih znanja i vještina koja
je oblika zadovoljava ili ne zadovoljava. Po završetku obuke
vrši se formiranje ili popuna V.S.T.-a. O svakom članu tima vodi se dosje
počevši od prijedloga za prijem u tim pa do izlaska iz tima. U dosjeu se vode
sve intervencije, vježbe i aktivnosti vezane za rad s užetom i spašavanje kako
bi se imalo uvida u stečeno iskustvo svakog člana. Budući se radi o specifičnom
poslu, radi se na tome da se S.U.U.S. uvrsti u vatrogasne specijalnosti, čime bi
članovi tima imali pravo nošenja oznake pripadnosti timu i oznake specijalnosti,
te bili motivirani i na određeni način nagrađeni za svoj rad i zalaganje u
usavršavanju i napretku vatrogasne službe.
Marijo
Paluh, ing.
Mob: 091- 530 89 36
e-mail: marijo.paluh@sk.htnet.hr
