Godine 1980-te londonski je vatrogasac PAUL GRIMWOOD predstavio
nekoliko kontroverznih radova i članaka, uglavnom zasnovanih na njegovim
vlastitim aktivnim istraživanjima i vatrogasnim iskustvima u UK-u i SAD-u,
kojima je podrobno proučavao postupke strukturne ventilacije koje provode
vatrogasci diljem svijeta. Koncept po imenu ŤTaktička ventilacijať - (termin
kojega je izvorno predstavio i definirao 1989 kroz svoju knjigu ŤFOG ATTACKť -
ŤNapad magleť i nekoliko ranijih članaka u UK FIRE časopisu) trebao je ohrabriti
i povećati svijest o ŤTak-Ventť Ops i PPV-u (Ventilaciji pozitivnim pritiskom)
te predstaviti sigurniji i efektivniji proces ventilacije struktura obuhvaćenih
požarom od strane vatrogasaca na mjestu događaja, posebno posvećujući pažnju
utjecaju dinamike zraka te plinskim formacijama uzrokovanima požarom. Slijedila
je suradnja sa ŤWarrington Fire Research Consultantsť (FRDG 6/94) njegova
terminologija i koncepti, službeno su prihvaćeni od strane Vatrogasnih službi
UK-a, te se sada na njih poziva u obnovljenom izdanju priručnika za
osposobljavanje Ministarstva unutarnjih poslova (1996-97).
Godine 1984
(9/84 u FIRE Časopisu) postavio je pitanje dali se metode krovne ventilacije
koje se koriste u SAD-u trebaju primijeniti u ranijoj fazi gašenja požara, te
raspravljao o nekoliko ranijih slučajeva u UK-u gdje je ventiliranje moglo
pomoći. Njegov članak od pet stranica iz 1985 (10/85 - Fire) opisuje taktičke
implikacije korištenja krovnih proreza za ventilaciju požarnih plinova, te
raspravlja o širokoj lepezi taktičkih opcija kojima se stvaraju sigurniji uvjeti
rada za vatrogasce i zarobljene stanare, stvaranjem otvora u strukturi. Ovo je
mjesto, gdje je, 1985, po prvi puta predstavio i objasnio prednosti Ventilacije
pozitivnoga pritiska. 1987 (5/87 - Fire) Pozivao je Ministarstvo unutarnjih
poslova na reviziju UK strategije i pokrenuo neka istraživanja o metodama
taktičke ventilacije, te do 1988 (12/88 - Fire) opisuje na koji se način takva
taktika mogla primijeniti na nekoliko velikih objekata koja su nedavno
pretrpjela veliku financijsku štetu, a mislilo sa da je tome pridonio nedostatak
ventilacije. Napisao je Ťtijekom posljednje 4 godine pokušao sam podučiti i
pokrenuti rasprave o vatrogasnoj taktičkoj ventilaciji u objektima obuhvaćenima
požarom', te potvrdio kako je zanimanje Višeg Vatrogasnog časnika (Johna Craiga
iz Wiltshirea) za teoriju i praksu 'Tak-vent Ops-a' veliki korak prema državnom
prihvaćanju. Osobno je surađivao sa Craigom i Wiltshireskom vatrogasnom brigadom
u pisanju prvog UK Standardnog operacionalnog postupka (Bilješke postupka -
Operational Note) o Taktičkoj ventilaciji i Ventilaciji pozitivnim pritiskom
1989-e
Jedna
od najtežih odluka koje vatrogasni zapovjednik, ili vatrogasac koji radi po
SOP-u (Standardnoj Operativnoj Proceduri), zasigurno mora donijeti na mjestu
događaja, u ranim fazama požara strukture, jest: ventilirati ili ne? Da li je
najbolja odluka otvoriti prozor? Zarezati krov? Otvoriti krovne prozore?
Strategiji ventiliranja objekata u požaru pristupljeno je iz mnogih različitih
kutova. U SAD-u je odavno prihvaćeno kako je najbolje Ťotvoritiť zgradu u ranoj
fazi operacije, kako bi se olakšali uvjeti za vatrogasce i one zatočene unutar
objekta. Taj postupak također služi kao metoda prevencije raznih oblika
ekstremnih ponašanja vatre, brzog širenja požara, itd. Kao i kontroliranja
Ťgljivastogť širenja koje se često događa, kada požar putuje okomito kroz tavan
i šupljine.
Protivno
tome, Europski pristup drži da je rani postupak ventilacije strategija puna
problema. Brzina gorenja se povećava kako se omogućava pristup dodatnom protoku
zraka, a taj se efekt kosi sa gašenjem požara cijevima niskoga protoka koja su
vrlo popularne. Europska filozofija se često bazira na vodovima niskoga protoka,
koji rade na zalihama u spremniku vozila, tad se hitno ubrizgavaju u efektivno
razdijeljene strukture. Američki pristup se uglavnom bavi sa bržim i aktivnijim
razvijanjem požara, zbog velikih odjeljaka i imovine sa drvenim okvirima.
Količina goriva u kućama u SAD-u je i donekle veća u usporedbi sa Europom.
Ipak, ono
što mi je bilo zapanjujuće očito, kao vatrogascu koji je radio na obje strane
Atlantika, je to da vatrogasci u SAD-u koriste postupak taktičke ventilacije
prečesto dok Europski vatrogasci pribjegavaju toj metodi prerijetko! Očito je da
su oba načina rezultirala uzrokovanjem smrtnih slučajeva kako stanara, tako i
vatrogasaca.
Predstavljanje ventilacije Napada pozitivnim pritiskom - Positive
Pressure Attack (PPA) 1980-ih pružena je mogućnost ventiliranja zgrada tako da
se toplina, dim i plinovi tjeraju na kretanje ispred vatrogasaca koji napreduju,
te da ti elementi izađu iz strukture kroz predodređenu točku. Ova se strategija
napada još uvijek smatra potencijalno Ťopasnomť od strane mnogih autoriteta
unutar vatrogasnih službi, dok je drugi u potpunosti podupiru. Na nju se često
gleda kao na sekundarni oblik taktičke ventilacije, koju koriste vatrogasci na
područjima ograničenih resursa i manjega broja ljudi.
U
1980-ima je Švedska vatrogasna služba počela posvećivati veću pažnju dinamici
vatre, pa je istražila kakav utjecaj na borbu protiv strukturalnih požara imaju
razni profili ventiliranja. Njihov je pristup povećao našu svijest te je ostalo
vidljivo da vatrogasci uobičajeno rade bez bilo kakvog nužnog predznanja ili
razmišljanja kako se formiraju požarni plinovi, kako putuju, kako se zapale, te
kakav utjecaj na ishod bilo kojega događaja imaju razni parametri ventilacije.
Očito je da vatrogasci i vatrogasni časnici trebaju, prije primjenjivanja akcija
taktičkoga ventiliranja bilo koje vrste, dobiti nekakvo praktično razumijevanje
načina ponašanja požara u objektima sa odjeljcima.
U globalu, trenutni
Europski pristup postavlja stabilizaciju unutrašnjih uvjeta ispred akcije
taktičke ventilacije i koriste se izoliranjem ili ograničavanjem požara, kao
primarnom taktikom. Ipak, jednako je važno primijeniti principe procjene rizika
u procesu donošenja odluka i točno prepoznati kada je postupak ranog taktičkog
ventiliranja sigurniji ili produktivniji izbor. Biti će slučajeva kada je
oslobađanje produkata izgaranja iz odjeljaka/strukture puno korisnije za stanare
i vatrogasce od bilo kakve izolacije požara.
Pamtim
slučajeve kada se vatrogasci nisu mogli penjati po stepenicama kako bi izveli
primarnu potragu viših katova jer krovni prozori iznad stepeništa nisu bili
otvoreni kako bi ventilirali toplinu i dim. U drugim slučajevima, ja mogu
potvrditi igranje Ťloviceť sa vatrom dok se ona diže u obliku gljive i širi kroz
krov, praznine itd. Također mogu opisati situacije gdje se vatra počela širiti
van kontrole, zbog prevelike ili krivo smišljene ventilacije, pa je to ugrozilo
živote. Istraživanje Švedskih znanstvenika, predložilo je da vatrogasci dobiju
jasno razumijevanje kako se razvija gomilanje pritiska unutar zgrade u požaru,
te kako plinovi putuju kroz razne tipove otvora u različitim situacijama. Uzroci
takvog gomilanja pritiska mogu se podijeliti u više kategorija Sputano
termalno širenje potisak vrelih plinova normalna temperaturna razlika između
unutarnjeg i vanjskog zraka - vjetar mehanička ventilacija. Važno je shvatiti
i činjenicu da otvori mogu postati ulazni ventili (zraka) dok se unutarnji
pritisci kreću prema ravnoteži sa vanjskim pritiskom. Na kraju, kada dim i vatra
izađu iz ventilirane prostorije, zrak će ući, pomiješati se sa ostatkom plinova,
što može rezultirati povećavanjem intenziteta vatre. Moguće je da u toj fazi
dođe do Ťflashoverať ili Ťbackdraftať.
Taktički Ciljevi
Svaki postupak ventilacije zahtjeva predumišljaj s obzirom na
namjenu što je cilj?
Postupci ventilacije se moraju bazirati na tri
slijedeća cilja -
1.
Ventilacija za Život.
2. Ventilacija za
Vatru.
3.
Ventilacija za Sigurnost.
ŤVentilacija za životť situaciju prepoznaje SOP gdje vatrogasci mogu
stvoriti otvor ili razbiti prozore, kako bi dobili pristup iz vanjskoga položaja
za primarnu pretragu visoko rizičnog područja strukture. To mogu biti sobe dalje
od vatre ili područja koja graniče sa samim požarom. Taj pristup vatrogasci
često nazivaju VES (Vent - Enter - Search) (Ventilacija ulazak pretraga).
Ta je strategija često opasna ali zauzvrat, može pružiti veliku dobit timu za
pretragu. Postupak ventilacije i ulaska, kao bilo koji postupak taktičke
ventilacije, zahtjeva ogromnu količinu preciznosti (ventiliranje točno određenih
prozora); i predviđanje potencijalnoga širenja vatre. O takvom se postupku treba
obavijestiti časnik na mjestu događaja i ekipe koje možda rade u unutrašnjosti
kada je to moguće. Cjelokupan pristup ventilaciji mora biti pomno koordiniran
kako bi sve strane znale što će se desiti. Zapamtite da se pretraga interijera
mora kretati od prozora prema vratima i natrag, te se nasmije preduboko ulaziti
u hodnik, iskoristite slijedeći prozor da ponovite način pristupa i proces
pretrage. Otvori se nekada stvaraju iznad stubišta za izlaz u nuždi kada je u
pitanju niska ili srednje visoka zgrada kako bi se smanjila zadimljenost, što
omogućava sigurniju evakuaciju stanara.
ŤVentilacija za vatruť postupci se često pogrešno primjenjuju pa o cilju
treba podrobno razmisliti. Glavni je cilj vatrogascima poboljšati uvijete u
unutrašnjosti smanjivanjem razine temperature i povećanjem vidljivosti.
Uobičajeno je vjerovanje da treba ventilirati prozore u prostoru gdje se nalaze
i rade vatrogasci to nije točno! pravilno je ventilirati prozore ispred
mlaznice i blizu vatre, kako bi se produkti izgaranja sigurno istjerali van
strukture. Činjenica je da većina požara odjeljaka gori pod
ventilacijski-kontroliranim uvjetima, dok vatrogasci napreduju unutra vatra
traži zrak. Svaki stvoreni uvjeti negativnoga pritiska (tj.; ventilacija
prozorom) privlačiti će vatru ka novim zalihama zraka, loša je stvar ako je taj
zrak iza ili graniči sa prostorijom gdje je ekipa sa cijevima. Također, taj će
dodatni zrak ubrzati vrijeme gorenja, te povećati količinu oslobađanja topline;
ona tako može jednostavno postati toplija! Stoga je bitno da vatrogasna ekipa
koja radi sa cijevima ima dovoljan protok mlaznice da se bori sa rastom vatre.
Za kraj, pazite na snagu i smjer vjetra prije stvaranja otvora. Pogotovo,
otvor na vjetrovitoj strani zgrade može prouzročiti ubrzano kretanje vatre prema
vatrogascima koji napreduju!
ŤVentilacija za sigurnostť se koristi kada vatra gori u
premalo-ventiliranom stanju. Požar se može razvijati sporo, zbog Ťzapečaćeneť
strukture ili odjeljka, stvarajući gomilanje teškog (vjerojatno vrućeg) dima,
unutar zatvorenoga prostora. U tom slučaju mora se paziti na postupak ulaska
kroz vrata te pametno može biti, prije ulaska, ventiliranje odjeljka izvana.
Odluka o
stvaranju otvora unutar strukture obuhvaćene požarom, kako bi se dobila taktička
prednost, treba biti dobro promišljena jer je ishod u velikom dijelu slučajeva
neopoziv. U nekim situacijama takvi postupci mogu biti vrlo efikasni, dok u
drugima mogu imati katastrofalne posljedice. Nekada će otvori služiti za
oslobađanje produkata izgaranja, dok će nekada samo pružiti opasan protok zraka
prema vatri. Često, najutjecajniji (opasniji) otvor koji vatrogasac može
napraviti je mjesto ulaska u strukturu. Taj se otvor smatra kao potreba i ne
smatra se kao dio plana ventilacije. Međutim, protok zraka koji se stvori u
mjestu za ulaz može pojačati vatru te dozvoliti da eskalira iznad mogućnosti
prvotnih mlaznica.
Taktički
otvori stvoreni za oslobađanje produkata izgaranja, mogu služiti za reduciranje
sakupljanja dima, smanjenje temperature odjeljka, sprječavanje Ťflashoverať i
Ťbackdraftať i u globalu olakšavanje vatrogasne operacije. Ipak, također je
moguće da ti otvori stvore neželjene i suprotne efekte, podizanje temperature
što uzrokuje eskalaciju u širenju vatre te dovodi do Ťflashoverať, Ťbackdraftať
i dimnih eksplozija.
Postupci ventilacije prozorima sigurno ili ne?
Svaki
puta kada vatrogasci probiju prozor, trenutni je rezultat uglavnom uklanjanje
nekih produkata gorenja iz unutrašnjosti prostorije. To će vjerojatno podići
granicu dima dalje od poda, pogotovo u blizini samoga prozora. Ujedno će doći do
ulaska zraka u prostoriju a to može biti pozitivno ili negativno. Taj protok
zraka može pomoći disati zatočenim stanarima ali jednako tako može pojačati
intenzitet požara.
Takav
protok zraka kroz otvor može prouzrokovati jedan od dva neželjena događaja
Ťbackdraftť ili Ťflashoverť (postoji potencijalno uzrokovanje 'flashovera' zbog
povećanja ventilacije odjeljka kada se podiže brzina opadanja temperature koja
se sprovodi kroz otvor. Ipak, postoji točka iznad stabilnosti gdje ventilacija
može uzrokovati da se više energije oslobađa u odjeljku nego što izlazi kroz
otvor, te ovo stanje Ťtermalnog bježanjať može dovesti do 'flashovera'). Kao
dodatak tome, kretanje produkata izgaranja kroz otvor može dovesti do smanjenje
pritiska u prostoriji, taj pritisak počinje Ťuvlačitiť toplinu i dim, a možda i
samo vatru iz susjednih prostora. U glavnom, dolazi do kratkog poboljšanja
uvjeta u blizini prozora ali to može biti samo privremeno. Uvjeti u ostalom
dijelu strukture se mogu pogoršati zbog ove akcije ventilacije.
Opasnosti, povezane sa iniciranjem rapidne dekompresije u požarom
obuhvaćenoj strukturi, postoje te mogu imati dramatičan utjecaj na širenje i
ekstremno ponašanje vatre. U izdanju časopisa Fire Engineering u siječnju 2000
Brian White, časnik FDNY-a, predstavio je svoju teoriju o fenomenu koji je on
nazvao Ťbackdraftť visokoga pritiska. Gospodin White je vjerovao da utjecaj
vjetra na zgradu nekada potiče stvaranje prevelikoga pritiska iznutra, dok zrak
ulazi kroz razne otvore na vjetrovitoj strani zgrade. On, nadalje kaže da, kada
se otvor stvori negdje drugdje na strukturi, naglo oslobađanje zatočenog
pritiska ponekad pogoršava efekt bilo kojeg brzog razvijanja vatre pošto
uskovitla veliku masu zraka koja se kreće visokom brzinom kroz strukturu. Opisao
je nekoliko scenarija gdje je došlo do brze dekompresije strukture pri pucanju
prozora, ili ventilacije, što je uzrokovalo drastično povećanje brzine gorenja
koje je bilo veće od normalnog očekivanog efekta Ťventilatorať koje prouzrokuje
samo kretanje vjetra.
Ja sam
također opširno pisao o tom fenomenu od 1992 (Fog Attack-Napad Magle), kada sam
rekao da se sile veće od momenta sile i inercije mogu stvoriti zbog negativnog
pritiska koji se razvija unutar struktura tijekom požara. Jedan je takav primjer
povezan sa negativnim pritiskom koji često postoji iza vatrogasaca dok oni
napreduju kroz kat visoke zgrade obuhvaćen vatrom zbog čega se vatra Ťisisať iz
stana ili kata i krene prema otvoru stepenica. Taj negativni pritisak može biti
znatno velik te je nusproizvod prirodnog efekta dimnjaka samog stepeništa. U
nekim prilikama, taj efekt može stvoriti negativan pritisak u području
obuhvaćenom vatrom zbog čega vanjski prozori pucaju prema unutra, te tako
dozvoljavaju vanjskim vjetrovima pojačavanje požara.
Prilikom požara visoke zgrade u Houstonu, Texasu 2001 kada je poginuo
vatrogasni časnik, zabilježeno je - ŤIzašli su iz stana i krenuli hodnikom, ali
se strašna stvar desila kada su otvorili vrata stubišta, tvrde izvori. Stubište
se ponašalo kao bijesne ralje, uvlačeći toplinu i dim prema dolje iz gorućeg
stana. Jahnkea i Greena efekt je nadvladao. Dim je postao gust kao povez na
očima; bujica toploga zraka je prohujala. Časnici su se navodno pokušali izvući
prateći cijev iz stana preko hodnika, zadatak koji je zakomplicirala zapletena
životna linija, nepravilne staze. Nasilna promjena u strujanju zraka stvorila je
veliku konfuziju isisavanjem topline iz vatre. Jahnkeu se činilo da se kreću
prema vatri, a ne dalje od nje, dok su pratili cijev, kaže Hauckť.........
U
srpnju 1990 su vatrogasci FDNY-a doživjeli slične efekte kada je požar na 51-om
katu Empire State building stvorio preokret u kretanju dima i super-zagrijanim
plinovima dok su vatrogasci prilazili iz smjera ventiliranih stepenica požarnoga
tornja. Prirodni efekt dimnjaka na stubištu, u paru sa vanjskim vjetrom čija je
brzina bila otprilike 60 milja na sat, razbio je vanjske prozore radi čega se
okrenula vatra, toplina i dim prema stubištu iza vatrogasaca.
Godine
1988-e tim vatrogasaca iz Londona je zahvaćen dok su prilazili požaru visoke
zgrade iz smjera stubišta. Dok su vatrogasci napadali vatru u peterosobnom stanu
na 16-om katu otvaranje dvoja stubišna vrata na tome katu dozvolilo je
negativnom tlaku da preokrene smjer protoka, povlačeći super tople plinove i
vatru u stubište. Požar se proširio po stubištu tri kata gore i dva dolje!
Nekoliko je vatrogasaca opečeno. Tijekom sredine 80-ih drugi je požar u UK-u
uzeo život vatrogasca u veoma sličnim uvjetima dok se zajedno sa kolegama borio
protiv požara u visokoj zgradi.
U
prosincu 1998, tragedija je pogodila vatrogasnu četu grada New Yorka samo sedam
dana prije Božića i odnijela živote 3 vatrogasaca. U 04,54 sata Brooklyn je
poslao kola 4080 za požar na najvišem katu avenije 17 Vandalia u Starrett City
razvojnom kompleksu. Kompleks u razvoju se nalazi na južnoj strani Brooklyn-a u
djelu zvanom Spring Creek. Vatrootporna Deseterokatnica 50 x 200 se koristila
kao dom za starije osobe. ťDok su časnik i vatrogasci stigli na vrata, nagla
promjena smjera vjetra brzine 29 milja na sat ušla je u stan, a vatrena kugla od
2,000 stupnjeva u hodnikť.
Sa svježim sjećanjem sprovoda trojice
vatrogasaca, New Yorkški najhrabriji su pozvani da se još jednom bore sa požarom
visoke zgrade na Upper West Sideu Manhattana. Ovaj puta, 4 civila su izgubila
život. U doslovnom ponavljanju požara koji je ubio 3 vatrogasca 5 dana ranije,
hodnik i stubište su pretvoreni u dimnjak od 2000-stupnjeva. Kroz nekoliko
minuta vatra se vidjela kroz prozore stanova na 19-om katu; oblaci crnoga dima
bujali su uz pročelje zgrade visoke 51 kat. Za razliku od vatre na Vandalia
Aveniji, za ovu zgradu nije bila obavezna ugradnja mlaznica u hodnicima, samo
protupožarnih cijevi i cijev vode na stubištu. Mnogo stanara sa viših katova je
imalo sreće i uspjelo izaći iz zgrade. Krenuli su stubištem dovoljno brzo pa ih
dim i toplina nisu onemogućili. Ali njih 4 nije odabralo pravi trenutak.
Poginuli su između 27-og i 29-og kata, zbog udisanja dima.
U 2001
nekoliko stanara tornja je spašeno sa krova visoke zgrade u požaru u Velikoj
Britaniji, vatra je navodno Ťusisanať iz stana do stubišta, zbog čega su se
vatrogasci morali povući i pregrupirati.
Ipak, ako
ekipe napreduju, sa vatrogasnim cijevima u prostoriju koja gori, takav otvor
pomaže jer izbacuje van toplinu i paru. Novije istraživanje koje su proveli
Švedski znanstvenici pokazuje vjerojatne posljedice postupka lokaliziranog
ventiliranja prozorom.
Ovdje
imamo model postupka ventilacije prozorom koji demonstrira 2 sekundu,
gravitacijska se struja formira dok zrak (plavo) ulazi u premalo ventiliranu
prostoriju. Crveni predio predstavlja mješavinu zapaljivih plinova koji su
prebogati da bi buknuli. Zeleni predstavlja opasno područje gdje se zapaljivi
plinovi miješaju sa nadolazećim zrakom te formiraju zapaljivi sloj.
Samo 10 sekundi nakon postupka ventiliranja, formira se čisti,
zapaljivi plin (zeleno) blizu stropa ali čisti je zrak dominantan u nižem dijelu
prostorije. Ovo može dovesti do Ťpreokretať ako u blizini postoji izvor
paljenja.
Zabilježene su situacije kada su postupci ventilacije doveli do
katastrofalnih rezultata. Neke su zgrade dizajnirane sa normalnim mjestom ulaza,
prednji ulaz na prizemlju, dok im je stražnji, podrum na Ťprepolovljenomť nivou
tako da sa stražnje strane izgleda kao da je i on u prizemlju. Kada je
inicijalno otvaranje za ulaz u prizemlju (sa prednje strane) za kojim slijedi
postupak ventiliranja ili još jedna točka ulaza sa stražnje strane u podrum,
često dolazi do munjevitog napredovanja vatre. Uobičajeno, te se situacije
događaju dok su vatrogasci u prostoru.
POSTUPAK VENTILIRANJA POŽARA U DCFD CHERRY ROADU DEMONSTRIRA OVU
OPASNOST
Uvijek je esencijalno razmatranje smjera vjetra i svaki efekt koji on
može imati na širenje vatre. To je pogotovo važno kada vjetar puše prema mjestu
ulaska efekt toga može biti koristan ili opasan za vatrogasne timove u
unutrašnjosti koji se kreču prema vatri. Situacija koja nadalje može dovesti do
neželjenih uvjeta, jest slučaj kada se otvor za ventilaciju radi na prostoriji
koja graniči sa prostorijom u kojoj je požar. Kada se protoci zraka stvore u
samom odjeljku obuhvaćenom vatrom uvjeti se mogu popraviti, ali kada je prirodni
put ventilacije u susjednoj prostoriji, temperatura i gomilanje dima se mogu
pojačati i proširiti na susjedni odjeljak.
Sjetite
se u svakoj situaciji, što je vaš cilj pri stvaranju otvora? Privremeno
olakšanje se desi blizu točke otvaranja ali ako takav otvor ventilacije nije
ispred vatrogasaca sa mlaznicom u napredovanju razmislite dva puta? Ako
stvarate mjesto ulaza, procijenite rizik situacije te ponovo primijenite test
ciljeva dali postoji bolje mjesto ulaza? Što će se postići stvaranjem ovoga
otvora?
Krovna ventilacija moguća opcija?
Časnik
Frank Montana (FDNY) opisuje pristup taktičkim krovnim ventilacijama -
U
NYC mi ne ventiliramo visoko krovna privatna obitavališta u ranim stadijima
požara. Umjesto toga, koristimo sve dostupno ljudstvo za agresivan napad na
vatru i istodobno pretraživanje kata u požaru i ovoga iznad njega. Prema
potrebi, jedinice koje kasnije stignu otvoriti će krov. Na privatnom
obitavalištu sa ravnim drvenim krovom, inicirat ćemo krovno ventiliranje rano u
operaciji jer će to znatno pospješiti unutarnje uvijete i omogućiti agresivan
napad i pretragu. Za višestruka obitavališta, brzo ćemo otvoriti stubišna vrata
i krovni prozor. To onemogućava vatri da se razvije u oblik gljive i pomaže
žrtvama da prežive, kao i agresivni unutarnji napad i potragu. Ako je požar na
najgornjem katu zgrade sa drvenim krovom, rezati ćemo iznad područja
obuhvaćenoga vatrom kako se vatra ne bi proširila u tavan. Ako se širi u tavan,
pokušali bismo rezanje rova uz postavljanje linija kako bi se vatra zaustavila.
Na komercijalnim zgradama, sa metalnim krovovima i metalnim šipkama kao
potpornjima, uobičajeno rezanje krova nema puno smisla. Jednostavno bismo
otvorili bilo koje otvore, kao što su krovni prozori i pokušali horizontalno
ventiliranje. Opasnosti pri rezanju ovih krovova su uobičajeno veće od
prednosti. Isto ide i za drvene krovove prekrivene gipsom. Mi ih ne režemo. To
je jednostavno preopasno. Tada se moramo nositi sa laganim drvenim podnim i
krovnim gredama te laganim metalnim C spojnim letvama. Lagana drvena krovišta se
urušavaju bez upozorenja u ranom stadiju požara a C spojne letve se pretvaraju u
mlohave špagete pri izlaganju prvim toplinama. Rezanje krova podržavanog tim
spojnim letvama nije dobra ideja. Čest problem je to što nismo svjesni da
postoje. Nema znaka upozorenja da su postavljeni lagani metalni ili drveni
nosači ili C spojne letve. Prva naznaka njihovoga postojanja može se otkriti
kada se krov reže ili uruši. Pokušavamo identificirati takve zgrade i
zabilježiti ih kod dispečera kako bi se upozorila jedinica koja se šalje. Zatim
imamo problem kod krovova prekrivenih opnom čiji se požar brzo širi. (Vatrogasce
je, doslovno potjerala brza vatra sa tih krovova.) Oni su još i, ovisno o tipu,
veoma teški za rezanje. Kao što možete zamisliti, ne režemo mnogo betonskih
krovova. Za naše zgrade, sa našim vrstama konstrukcije koristeći se agresivnim
unutarnjim napadom i taktikom pretraživanja, krovna ventilacija ima puno smisla
u velikom broju slučajeva. Opasno je kao i ulazak u zgradu i pretraživanje bez
vatrogasne mlaznice, ali su nagrade često ogromne. (Spašavanje života) Čovjek na
krovu mora biti iskusan i dobro uvježban vatrogasac.
Ventilacija pozitivnim pritiskom - PPV
Korištenje ventilacije
pozitivnim pritiskom, kao strategije nakon požara, koju provode iskusni
vatrogasci, dokazalo se kao sigurno i efektivno uklanjanje dima i opasnih
plinova iz zapaljenoga odjeljka i strukture, što vatrogascima omogućava potpune
operacije čišćenja sa lakoćom. Kada se koristi za prisilnu ventilaciju
strukture/odjeljka tijekom samoga požara, PPV olakšava uvijete vatrogascima;
povećava vidljivost; brzo i učinkovito uklanja dim i opasne plinove te smanjuje
temperature unutar strukture. Međutim, takvo korištenje PPV-a zahtjeva
intenzivni nivo treninga i sveobuhvatno shvaćanje ponašanja vatre, dinamike
zraka i transporta plinova kroz strukturu. Prije korištenja PPV-a tijekom faza
napada vatre najbitnije je znati gdje se vatra nalazi; u kojem je stadiju režima
gorenja i dali je zapaljeni odjeljak u premalo ventiliranom stanju.
Tamo gdje
je vatra u premalo ventiliranom stanju ili se vide pokazatelji Ťbackdraughtať
PPV se ne bi smio koristiti ako će u zgradi biti ljudi. Dobro je utvrđeno da će
dodatak zraka u premalo ventiliranom prostoru vjerojatno dovesti do
Ťbackdraftať, dimne eksplozije ili čak Ťflash-fireť. Ako je vatra dostigla
kontrolirano ventilirani režim sa ravnomjernim gorenjem, moguća je sigurnost pri
iniciranju PPV-a ali vatrogasci moraju znati da će protok zraka iz ventilatora
možda još uspjeti izazvati gomilanje opasnih plinova ili produkata izgaranja
unutar odjeljaka. To se može očitovati kao super-zagrijano obloženje zidova i
stropa te vruče žeravice što u kombinaciji sa povećanjem protoka zraka formira
opasno okružje. Također, vatrogasci moraju shvatiti način na koji dinamika zraka
u stepeništima i hodnicima potencijalno stvara negativni pritisak koji može
doslovno usisati vatru, dim i plinove u takva područja. Potencijal za širenje
vatre u druga područja gdje su elementi strukture probijeni, uvijek ostaje
briga, te se PPV mora potencirati u kombinaciji sa korištenjem termalnih kamera
(TICs) kako bi nadgledali takva širenja vatre u unutarnje prolaze i krovne
praznine. Pri zapažanju adekvatno velikih izlaznih točaka nakupina dima je
naravno glavni faktor u svakoj uspješnoj PPV operaciji. Recentnija adaptacija
Napada Pozitivnoga Pritiska je korištenje izolacije od strane vatrogasaca u
istoj razini sa PPV-om. To stvara područja 'sigurnih zona' ograničavanjem vatre
i ventiliranjem opasnih nakupina plinova iz susjednih odjeljaka strukture prije
otvaranja i ulaska u sam zapaljeni odjeljak. Npr., kada ekipa napreduje unutra i
locira uznapredovali požar iza zatvorenih vrata mogu odlučiti ventilirati
zgradu, koristeći PPV, te tako očistiti plinove prije ulaska u prostoriju kako
bi ugasili vatru.
Taktička
ventilacija ili taktika izolacije vatre? Dvije opcije koje nude velike
prednosti vatrogascima. Izbor se, u svakoj situaciji, svodi na pažljivo
procjenjivanje rizika, balansirajući potencijalni rizik sa vjerojatnim dobitcima
i primjenjujući test ciljeva kao što je opisano gore.
U nekim
situacijama rana se primjena ventilacije jako oslanja na resurse, opremu i
ljudstvo na mjestu događaja kako bi se osigurao siguran i efektivan ishod. Da
budete u položaju raditi efektivno, mora postojati pred-plan koji je
dokumentiran u SOP-u a vatrogasci moraju imati ran i siguran pristup krovovima,
u formi ranijih uređaja/pomagala. Tamo gdje, alati za rezanje i motorne pile
nisu dostupni, još je moguće iskoristiti postojeće otvore, krovne prozore,
otvore iznad stepenica itd., kako bi se izvela sigurna ventilacija za život.
Paul
GRIMWOOD
www.firetactics.com
