Uvježbavanje vatrogasaca u simulatorima plamenih udara Poznato je da su poslovi koje obavljaju vatrogasci vrlo rizični. U svijetu se spoznalo da su velikom postotku stradalih vatrogasaca uzrok pogibije neka od vrsta plamenih udara. Kako bi se smanjilo stradanje vatrogasaca došlo se do ideja za simuliranje požara i plamenih udara i njihovo promatranje i suzbijanje u sigurnim uvjetima kako bi vatrogasci naučeno mogli primijeniti na intervencijama u stvarnim požarima. U Švedskoj su se za simulacije počeli primjenjivati čelični brodski kontejneri. Uvidjelo se da se u njima postižu značajni rezultati i taj oblik treninga sve se više počeo unaprjeđivati i provoditi. Istaknute su mjere zaštite koje se moraju provoditi i odabrani su najbolji oblici simulatora. Razvile su se i specijalizirane tvrtke koje provode takova uvježbavanja. Postoje i podaci o stradanjima vatrogasaca u ovim simulatorima, ali se daljnjim istraživanjima došlo do spoznaje da se u tim simulatorima nisu provodile mjere zaštite i nisu se osigurali sigurni uvjeti. Ovakvi treninzi su se uz pomoć vatrogasaca iz Švedske počeli provoditi i u nama susjednoj Sloveniji. Vatrogasci koji su prošli ovakav trening tvrde da se sada osjećaju sigurnije na intervencijama i da su više sigurni sami u sebe. ZAŠTO UVJEŽBAVANJE U SIMULATORIMA? 1. veljače 1996. u Blaini, Wales, vatra je izbila u kuhinji u prizemlju dvokatnice. Posada od šest vatrogasaca našla se u situaciji u kojoj je prijavljeno da se djeca nalaze na nekom od gornjih katova, zarobljena vatrom. Kuća je bila jako zadimljena i moglo se uočiti snažno izlaženje dima kroz otvore. Vatrogasci su se odlučili na trenutno spašavanje djece, bez ikakvih pokušaja suzbijanja vatre. Unutar građevine razvijene su dvije cijevne pruge, ali nisu bile primijenjene za hlađenje požarnih plinova i dima. Pet minuta nakon dolaska vatrogasaca izbio je strahoviti backdraft u kojem su živote izgubila dvojica vatrogasaca. Taj tragični požar, te požar koji se dogodio dva dana nakon njega, načinili su prekretnicu u britanskom vatrogastvu. Britanci su odlučili početi koristiti simulatore plamenih udara za uvježbavanje vatrogasaca. Preuzeli su švedski model simulatora – brodski kontejneri. Ovakve primjere nalazimo u mnogim zemljama i u njima se počinju koristiti ovakvi simulatori.       Izolacijski aparati vatrogasaca stradalih uslijed backdrafta       Zaštitna odjeća vatrogasaca stradalih uslijed backdrafta O ovakvim događajima moglo se često čitati u novinama, ali oni su zaslugom simulatora sve rjeđi SIMULATORI PLAMENIH UDARA Treniranje unutarnje navale za operacije gašenja danas je važnije nego ikada. Suvremeni vatrogasci trebaju imati teoretsko i praktično znanje o tome kako se vatra razvija i kako se ponaša u širokom spektru ventilacijskih parametara, u jednodjelnim i višedjelnim prostorima i strukturama. U takovom treningu trebalo bi veliku pažnju posvetiti tome kako se plamen formira i kako putuje unutar nekog prostora i jasno odrediti pojam “rizičnog zadatka” koji je povezan s opasnostima koje proizlaze iz backdrafta i flashovera i ostalih oblika brzog širenja vatre. Nadovezavši se na to, različiti oblici navale, uključujući izravnu navalu (koristeći vodu i CAFS), neizravnu navalu i noviju 3D vodenu maglu, trebali bi biti dobro objašnjeni i iskušani kroz razne uvjete u kojima se vatrogasci nalaze u intervencijama. Ovaj trening mogao bi se pokazati skupim, ali je vrlo važan ukoliko želimo povećati sigurnost vatrogasaca. U zemljama poput Švedske, Velike Britanije i Australije ovaj program je uvelike smanjio pogibije vatrogasaca i teške opekline kojima su uzrok različiti plameni udari. vanjski izgled simulatora Iskustvo je pokazalo da vatra u simulatorima zna premašiti granicu između stvarnosti i sigurnosti, čak i kad se poštuju sigurnosni i tehnički propisi. U takvim treninzima moguće su različite situacije i stanja koje su često nepredvidljiva i koja je teško ponoviti ili kontrolirati. U Europi je već odavno shvaćeno da namjenski dizajnirane građevine omogućavaju to da se gorivo koje se upotrebljava pripremi u optimalnim količinama u odnosu na geometrijske parametre prostorija i time se pruža najsigurniji ambijent za učenje vatrogasaca kako se vatra u prostorijama razvija i demonstraciju tehnika kontrole i suzbijanja vatre. Takve građevine također omogućuju najekonomičniji način uvježbavanja vatrogasaca i ujedno stvaranja realnih ali kontroliranih stanja. Za konstruiranje jeftinih ali učinkovitih struktura najbolje mogu poslužiti brodski kontejneri za prijevoz tereta. Velika im je prednost što ih ima u različitim dimenzijama i mogu se lako prilagoditi. U Europi se u promatranju ponašanja vatre u jednodjelnim prostorijama ovakvi kontejneri rabe već dvadesetak godina kako bi se demonstrirao razvoj vatre i pojava plamenih udara kao što su flashover i backdraft, uz omogućavanje vatrogascima da budu prisutni formiranju plamena, njegovu gibanju i različitim pojavama vezanih uz vatru iz neposredne blizine, a da uz to imaju veliku dozu sigurnosti. Tu se omogućava vatrogascima da uvježbavaju i procjenjuju koji bi pristup ulaženja u prostor i gašenja bio najbolji. Time stječu iskustvo i ujedno im se podiže samopouzdanje za situacije kada se nađu u takvim prilikama na intervencijama. Simulatori se također upotrebljavaju za učenje tehnika ulaženja u prostore i upoznavanje različitih stanja vatre i plamena. Vrlo je važno napomenuti da su takvi treninzi samo simulacije mnogo realnijih uvjeta i vatra u treningu nikada ne može točno dočarati stvarne situacije u kojima je potreban velik oprez. U treningu nema tolike količine vatre poput one iz katastrofalnih požara te se u stvarnosti pojave i događaji koji se uvježbavaju u simulatorima događaju brže u građevinama koje se sastoje od puno odijeljenih prostora i čija je struktura nepoznata vatrogascima. Unatoč tome simulatori su dovoljno blizu stvarnosti i dovoljni su za uvježbavanje vatrogasaca. Također je važno poboljšavati uvjete ovog uvježbavanja kako u jednodjelnim prostorijama, tako i u višedjelnim i višeetažnim prostorima koji postaju sve popularniji. Izrada ovakvih višemodulnih simulatora mora se provoditi po već provjerenim metodama i isplati se jedino ako su oni sigurni i efektivni. Bez dobro dizajniranih simulatora vatrogasci neće moći uvidjeti kako taktička ventilacija može utjecati na okolne i susjedne prostore koji su zahvaćeni vatrom. Također se gubi realnost u transportu plamena unutar prostora i u samoj navali. Ovi principi počinju se primjenjivati u već postojećim simulatorima.   Ulazak u simulator Jednodjelni sistemi (jedna prostorija) su ograničeni pošto se u njima može uvježbavati samo ulazak vatrogasaca kroz vrata i upoznavati ponašanje vatre u jednodjelnim prostorijama. Kako bi se poboljšali uvjeti za operativno uvježbavanje vatrogasaca sa što boljim prikazom formiranja i transporta plamena i plamenih udara zajedno sa taktičkim ventiliranjem koji su usporedni s potrebom napredovanje vatrogasne taktike, potrebno je uvježbavanje provoditi u višedjelnim prostorima koji omogućuju kompletan uvid u različite situacije požara. Upotreba simulatora u kojima se kao gorivo upotrebljava LPG (ukapljeni naftni plin) nije u potpunosti prikladan za promatranje ponašanja vatre, ali pruža mogućnost uvježbavanja različitih taktičkih operacija. Ciljevi uvježbavanja u simulatorima FAKTOR SIGURNOSTI U SIMULATORIMA Koncept za upotrebu čeličnih brodskih kontejnera u uvježbavanju vatrogasaca kako se vatra razvija i ponaša pod različitim uvjetima ventilacije osmislili su švedski vatrogasni časnici Mats Rosander i Anders Lauren u ranim 1980.-ima. Kontejneri su osmišljeni kako bi simulirali, što je moguće realnije, formiranje i transport plamena unutar prostorija uz prikaz različitih pojava povezanih sa FLASHOVEROM, BACKDRAFTOM i ostalim oblicima plamenih udara. Ove specifične opasnosti počele su se sve više povezivati sa stradanjima vatrogasaca kojima je čest uzrok bilo nepoznavanje osnovnih principa razvoja i ponašanja vatre unutar neke strukture. Simulatori također pružaju mogućnost uvježbavanja raznih taktičkih zahvata za rješavanje problema akumuliranja požarnih plinova i njihovog zapaljenja. Uvođenje 3D vodene magle i taktičkog ventiliranja prostora povezani su sa konceptom metoda za sigurnost osoblja u rizičnim zadacima koje su razvijene u Velikoj Britaniji i Švedskoj. promatranje požara iznutra Metode i taktika korišteni u simulatorima uvelike su pridonijeli sigurnosti vatrogasaca u požarima kroz protekle godine. Pojedini vatrogasni okruzi u Švedskoj, Finskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Australiji, Španjolskoj i SAD-u bili su među prvima koji su se prilagodili novim pristupima kada se radi o požarima u ventiliranim i neventiliranim prostorijama kao i o različitim izvorima plinova nastalih gorenjem, a koji se akumuliraju u stubištima, hodnicima i različitim odjeljcima. Sve dok su se u simulatorima provodili treninzi u blagom okruženju što se tiče vatre, simulacije nisu bile ni blizu realnim situacijama i nisu vatrogasce mogle poučiti kako se vatra u prostorijama razvija obzirom na širok spektar ventilacijskih parametara. Kako se program treninga razvijao, sigurnosne opcije i konstrukcije simulatora poboljšavale su se uz velika znanstvena istraživanja. Namjera je bila izraditi simulatore koji bi bili sigurni, ali efektivni u stvaranju što realnijih uvjeta. Kako je sama geometrija čeličnih kontejnera idealna za brojno ponavljanje paljenja zapaljivih plinovitih produkata gorenja i plamenih udara, primijenio se univerzalni pristup konstrukciji i korištenju takovih simulatora za učenje različitih vidova ponašanja vatre. Primjerice, postoji kontejner za promatranje FLASHOVERA, kontejner s “prozorima” za BACKDRAFT i kontejner za taktičke zadatke gdje se primjerice uvježbava ulaženje u prostorije kroz vrata. Konstrukcijske specifikacije i načini upotrebe variraju između svakog kontejnera prema njegovoj namjeni, ali one sve proizlaze iz originalnog švedskog modela. Velika se pozornost usmjerava prema sigurnosti, stoga postoje striktne mjere sigurnosti za upotrebu simulatora koje uključuju slijedeće: 1. Svi vatrogasci trebaju prije ulaska u simulator i nakon izlaska iz njega uzeti velike količine tekućine. 2. Zaštitna odjeća mora biti visokog standarda i mora uključivati kacige, a svi dijelovi tijela (koža) moraju cijelo vrijeme biti prekriveni. Odjeća mora biti komotna tako da omogućuje zračne džepove između slojeva. Vlažna odjeća ne smije se nositi u simulatoru. 3. Za vrijeme treninga trebaju biti pripremljene dvije cijevne pruge opremljene mlaznicama za vodenu maglu. Po mogućnosti, svaka bi cijevna pruga morala imati vlastiti izvor napajanja. Jednu cijevnu prugu koriste vatrogasci koji se uvježbavaju (maksimalno 4 do 6 vatrogasaca), dok drugu koriste osoba za osiguranje i instruktor. 4. Osoblje koje poslužuje simulator mora posebno upravljati ventilacijskim otvorima 5. Moraju postojati najmanje dva izlaza dostupna vatrogascima u simulatoru. 6. Stražnja vrata simulatora za promatranje moraju ostati otvorena cijelo vrijeme tijekom boravka u njemu. 7. Osoblje se tijekom treninga ne smije nalaziti u simulatoru koji se koristi za prikazivanje backdrafta. “SWEDE SURVIVAL SYSTEMS TRAINING” Uvježbavanje vatrogasaca u simulatorima provode tvrtke poput Swede survival systemsa koje su razvile svoje vlastite programe treninga. Tako Swede survival systems provodi uvježbavanje u 5 faza: Faza 1 – promatranje U prvoj fazi vatrogascima se omogućuje promatranje ponašanja vatre i znakova koji upozoravaju na moguću pojavu flashovera u kontroliranom okruženju. Znakovi koji upućuju na flashover su: plamen pri stropu prostorije, visoka temperatura koja prisiljava vatrogasce da se nisko spuste ili čak legnu, dim se nisko spušta, odnosno zapunjava čitav prostor. Ponavljanjem takovih uvjeta nekoliko puta, vatrogasci stječu znanje i iskustvo kako se nositi sa takovim situacijama. Faza 2 - unutarnja navalaNadovezujući se na principe naučene u prvoj fazi, vatrogasci se sada nalaze na istom nivou ali se veća pažnja posvećuje prepoznavanju stanja požara i povlačenju cijevne pruge te upotreba odgovarajućeg oblika mlaza naučenog u prvoj fazi. Prosječno vrijeme koje je svakoj grupi potrebno da uđe, procjeni situaciju, počne djelovati, nađe središte požara, počne ventilirati i izađe je manje od 5 minuta. Vatra se tada vraća u slobodnogoreće stanje i nova grupa vatrogasaca sa instruktorom ponavlja postupak. Faza 3 – backdraft Simulator treće faze je demonstracijski sistem. Nitko ne ulazi u kontejner tijekom demonstracije. U simulatoru se kao gorivo koriste samo krute tvari koje izgaraju posredstvom pirolize kako bi se razvila niskotlačna eksplozija dima poznata kao backdraft. Instruktori ističu ovo naglo ispuštanje dima nakon kojeg se dim uvlači natrag u prostoriju zajedno sa svježim zrakom i uzrokuje backdraft. Znakovi koji ukazuju na backdraft su: malen ili nevidljiv plamen, visoke temperature u prostoriji, zatamnjenje i stvaranje masnih naslaga na prozorima, izbijanje dima kroz sitne otvore, kod otvaranja otvora (vrata) snažno uvlačenje zraka sa pojavom plavičastih plamičaka, sloj dima stalno raste i pada. Eksplozija dima izbacuje vatrenu kuglu kroz vrata desetak i više metara. slika Faza 4 –garaža Simulator četvrte faze je zapravo spoj dvaju jednakih kontejnera sa uklonjenim središnjim zidom. Na njih je nadovezan i manji kontejner koji nije zahvaćen vatrom, ali je ispunjen dimom i toplinom i on čini ulaz u prostor dvaju spojenih kontejnera koji je zahvaćen požarom. Sva iskustva iz prve, druge i treće faze testiraju se ovdje. Ova faza je najzanimljiviji i najzahtjevniji dio čitavog treninga jer omogućava kompleksne vježbe ulaska u prostor, spašavanja, svladavanja vatre, ventilacije te uvježbavanje timskog rada. Simulator faze 4   Faza 5 – višeetažni prostori Ovdje se simuliraju požari na dvije etaže, sa unutarnjim i vanjskim stubištem. Vatra zahvaća podrum i prvi kat. Postoje višestruki ulazni i izlazni otvori sa mogućnošću ventilacije. Tu se izvode vježbe poput ulaska u požarom zahvaćeni prostor, spašavanje, svladavanje vatre, ventilacija Osnove ovog simulatora iste su kao i u fazama 1 i 2 ISTRAŽIVANJA Godine 1991. Vatrogasni Tehnološki Laboratorij Tehničkog Istraživačkog Centra Finske iznio je istraživanje o sigurnoj upotrebi kontejnerskih simulatora požara. Pažljivo su promatrali temperaturne odnose u različitim lokacijama, uključujući područja u kojima se nalaze vatrogasci. Zaključili su da je otvor na krovu veličine 500mm x 500mm koji se nalazi na Švedskom modelu odgovarajući i da je dizajn simulatora koji je baziran na originalnom Švedskom modelu siguran za upotrebu i za boravak vatrogasaca u tom prostoru što je metoda za učenje promatranja ponašanja vatre i svladavanju požarnih plinova. Oni objašnjavaju da je namjera istraživanja bila otkrivanje kako izbjeći napredak vatre do potpunog flashovera dok se u simulatoru nalaze ljudi i da trajna kontrola okruženja hlađenjem plinova u gornjem dijelu ne prelazi granice sigurnog. Uvidjeli su maksimalne temperature od 200 °C u visini ramenog pojasa do 400°C na vrhu kacige u duljini nekoliko (2-3) sekundi za vrijeme dok su vatrogasci bili u pognutom položaju tijekom razbuktavanja plamena. Studija Sveučilišta Central Lancashire (VB) donijela je rezultate maksimalne temperature od 150°C na ramenima u pognutim položaju u simulatorima za promatranje. slika Provedeno je i nekoliko istraživanja u kojima su analizirane nesreće u simulatorima. Ustanovljeno je da se u tim simulatorima nisu provodile dovoljne mjere opreza i nije se pridržavalo Švedskih smjernica u treninzima. Uvježbavanjem u ovakvim simulatorima uvelike su se smanjile pogibije i povećala se sigurnost i operativna sposobnost vatrogasaca. No, usprkos odličnim rezultatima koje pruža provođenje treninga on se kao takav još uvijek ne provodi u mnogim zemljama. Vjerojatno je uzrok tome financijska situacija vatrogastva, što je primjer i u našoj zemlji. Nadajmo se da će se poboljšanjem financijskih uvjeta stvoriti i bolji tehnički uvjeti i time omogućiti stvaranje prostora kako za ovu vrstu uvježbavanja, tako i za ostale nove tehnike za što bolju borbu protiv vatre, ali i za povećanje uspješnosti svih intervencija koje obavljaju vatrogasci. Danijel Brleković