DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
n/p ravnatelja mr. Damira Truta

10.000 Zagreb
Nehajska 5.

Predmet: Inicijativa za dopunu Zakona o vatrogastvu u djelu radnog vremena.

Temeljem zaključaka sa sastanka zapovjednika JVP i sindikalnih predstavnika koji je održan dana 28.01.2010. godine u 11,00 sati u prostorijama Učilišta zaštite i spašavanja, Ksaverska cesta 107, Zagreb, pokrećemo inicijativu za dopunu Zakona o vatrogastvu u dijelu radng prava čijim dopunama bi se ozakonio smjenski rad (12 – 24 – 12 – 48) vatrogasaca u JVP.

Prelaskom s navedenog smjenskog rada u rad 2x8 sati prva, 2x8 sati druga, 2x8 sati treća te 2 dana odmora bitno se povećavaju materijalni troškovi JVP za oko 30% te smanjuje operativna pripravnost vatrogasne postrojbe za intervenciju. Pored navedenog zbog većeg broja smjena i većeg broja redovnih kontrola ispravnosti vatrogasne tehnike dolazi do trošenja iste te skračenja njenog vijeka korisnosti pa se i u tom dijelu očekuje povečanje materijalnih troškova.

Uvidom u tekstdirektive DIREKTIVA 2003/88/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 4. studenog 2003. posebice članka 8., članka 17. i članka 18. smatramo da nema nikakvih prepreka da se predložena dopuna Zakona o vatrogastvu i provede. Iz ovih razloga u prilogu ovog dopisa navodimo odredbe članka 8. koji regulira obvezu noćnog rada u trajanju ne većem od 8 sati u 24 satnom periodu te odredbe članka 17. i 18. Direktive koje reguliraju moguća izuzeća od primjene odredbi članka 8. Direktive.

Ukoliko prihvatite našu inicijativu za dopunu Zakona o vatrogastvu u dijelu radnog prava vatrogasaca, spremni smo zajedno sa sindikatima i DUZS predložiti tekst dopuna Zakona o vatrogastvu koji bi regulirao rad u turnusima na dosadašnjem načinu.

S poštovanjem,

PREDSJEDNIK UDRUGE PVH
Goran Franković v.r.

Članak 8.
Trajanje noćnoga rada

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da:

a) uobičajen broj radnih sati noću ne bude veći od prosječnih osam sati unutar 24 -satnoga razdoblja;

b) radnici koji rade noću koji su u radu izloženi osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu ne rade više od osam sati unutar svakog 24-satnog razdoblja u kojem rade noću.

Za potrebe točke (b) nacionalnim se propisima i/ili praksom, ili pak kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera, određuje koji rad uključuje osobite opasnosti ili teški fizički ili mentalni napor, uzimajući u obzir posebne posljedice i opasnosti noćnoga rada.

POGLAVLJE 5
ODSTUPANJA I IZNIMKE

Članak 17.
Odstupanja

1. Uz poštivanje općih načela zaštite sigurnosti i zdravlja radnika, države članice mogu odstupati od članaka 3., 6., 8. i 16. ako, s obzirom na posebne značajke neke djelatnosti, trajanje radnog vremena nije izmjereno i/ili unaprijed određeno ili ga mogu određivati sami radnici, a posebice sljedeći radnici:
a) radnici na vodećim položajima ili druge osobe koje samostalno odlučuju;
b) radnici koji su članovi obitelji; ili
c) radnici koji rade na vjerskim obredima u crkvama i vjerskim zajednicama.

2. Zakonima i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera mogu se predvidjeti odstupanja sukladno stavku 3., 4. i 5., ukoliko radnici dobiju odgovarajuća zamjensko vrijeme za odmor ili, u iznimnim slučajevima u kojima to iz objektivnih razloga nije moguće, da dobiju odgovarajuću zaštitu.

3. U skladu sa stavkom 2. ovoga članka moguća su odstupanja od članaka 3., 4., 5., 8. i 16.:

a) u slučaju djelatnosti kod kojih su radnikovo radno mjesto i mjesto stanovanja međusobno udaljeni, uključujući rad na moru (offshore), ili kod kojih su radnikova različita radna mjesta međusobno udaljena;

b) u slučaju djelatnosti osiguranja i nadzora koja zahtijevaju stalnu prisutnost kako bi se zaštitila imovina i osobe, osobito u odnosu na zaštitare i kućepazitelje ili zaštitarske tvrtke;

c) kod djelatnosti koje zahtijevaju neprekidno pružanje usluga ili proizvodnju, što se osobito odnosi na:

(i) usluge vezane uz prijem, liječenje i/ili njegu u bolnicama ili sličnim ustanovama, uključujući djelatnosti liječnika na osposobljavanju, u domovima i u zatvorima;
(ii) radnike u lukama i zračnim lukama;
(iii) tisak, radio, televiziju, filmsku produkciju, poštanske i telekomunikacijske usluge, te službe hitne pomoći i vatrogasne i civilne zaštite;
(iv) proizvodnju, prijenos i distribuciju plina, vode i električne energije, odvoz kućnog otpada i spalionice;
(v) industrijske djelatnosti u kojima se rad ne može prekidati iz tehničkih razloga;
(vi) djelatnosti istraživanja i razvoja;
(vii) poljoprivredu;
(viii) radnike u javnom gradskom prijevozu;

d) kod djelatnosti za koje se može predvidjeti nagli skok aktivnosti, što se osobito odnosi na:

(i) poljoprivredu;
(ii) turizam;
(iii) poštanske usluge;

e) kod radnika u željezničkom prometu:

(i) čiji je rad neprekidan;
(ii) koji radno vrijeme provode u vlaku;
(iii) čiji je rad vezan uz vozni red i koji brinu da se promet odvija neprekinuto i redovno;

f) u okolnostima iz članka 5. stavku 4. Direktive 89/391/EEZ;

g) u slučaju nesreće ili neposredne opasnosti od nesreće.

4. U skladu sa stavkom 2. ovoga članka moguća su odstupanja od članaka 3. i 5.:

a) kada radnik koji radi u smjenama mijenja smjenu i ne može iskoristiti dnevni i/ili tjedni odmor između kraja jedne i početka iduće smjene;

b) u slučaju poslova koji se obavljaju u više navrata tijekom radnoga dana, osobito posao čišćenja.

5. Prema stavku 2. ovoga članka, moguća su odstupanja od članka 6. i članka 16. točke (b) u slučaju liječnika na osposobljavanju, u skladu s odredbama utvrđenim u podstavcima dva do sedam ovoga stavka.

U slučaju iz članka 6., odstupanja iz prvog podstavka dopuštena su u petogodišnjem prijelaznom razdoblju počevši od 1. kolovoza 2004.

Ukoliko je potrebno, državi članici može biti odobreno dodatno razdoblje od najviše dvije godine imajući u vidu poteškoće pri provođenju odredbi o radnome vremenu vezano uz nadležnosti u pogledu organizacija i pružanja zdravstvenih usluga i medicinske skrbi.

Najmanje šest mjeseci prije kraja prijelaznoga razdoblja određena država članica, obavještava o tome Komisiju i navodi razloge, kako bi se Komisija nakon odgovarajućeg savjetovanja mogla očitovati u roku od tri mjeseca po primitku takve obavijesti.

Ako država članica ne poštuje stajalište Komisije, mora svoju odluku obrazložiti. Obavijest, razlozi države članice i stajalište Komisije objavljuju se u Službenom listu Europske unije i prosljeđuju Europskom parlamentu.

Ukoliko je potrebno, države članice mogu dobiti dodatno razdoblje u trajanju do jedne godine uzimajući u obzir posebne teškoće pri izvršavanju obveza iz trećeg podstavka. Pritom se trebaju pridržavati postupka utvrđenog u tom podstavku.

Države članice osiguravaju da u prve tri godine prijelaznog razdoblja prosječan broj radnih sati tjedno ni u kom slučaju ne prelazi 58, u sljedeće dvije godine 56, a u preostalom razdoblju 52 sata.

Poslodavac je dužan savjetovati se pravodobno s predstavnicima zaposlenika u svrhu postizanja sporazuma, kada je to god moguće, o pravilima koja se primjenjuju tijekom prijelaznog razdoblja. Unutar ograničenja postavljenih u petom podstavku, takav se sporazum može odnositi:

a) prosječan broj radnih sati tjedno tijekom prijelaznoga razdoblja; i

b) mjere koje treba usvojiti kako bi se do kraja prijelaznog razdoblja prosječan broj radnih sati tjedno smanjio na 48.

U slučaju članka 16. točke b, odstupanja iz prvog podstavka dopuštaju se pod uvjetom da referentno razdoblje ne prelazi 12 mjeseci tijekom prvog dijela prijelaznoga razdoblja utvrđenog u petom podstavku, i šest mjeseci poslije toga.

Članak 18.

Odstupanja po kolektivnim ugovorima

Od članaka 3., 4., 5., 8. i 16. mogu odstupati kolektivni ugovori ili sporazumi između socijalnih partnera na državnoj ili regionalnoj razini ili kod pravila koja ti ugovori utvrđuju, po kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera na nižoj razini.

Države članice u kojima ne postoje pravna pravila kojima bi se osiguravalo da dogovoreni zaključci kolektivnih ugovora ili sporazuma između socijalnih partnera na državnoj ili regionalnoj razini, o pitanjima koja uređuje ova Direktiva ili države članice koje za tu namjenu imaju poseban zakonski okvir, mogu unutar njega i u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dopustiti odstupanja od članaka 3., 4., 5., 8. i 16. po kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera na odgovarajućoj kolektivnoj razini.

Odstupanja predviđena prvim i drugim podstavkom dopuštena su pod uvjetom da se dotičnim radnicima osigurava odgovarajući zamjenski odmor ili u iznimnim slučajevima, kada to iz objektivnih razloga nije moguće, odgovarajuća zaštita.

Države članice mogu predvidjeti propisima:

(a) da ovaj članak primjenjuju socijalni partneri; i

(b) da se primjena odredaba kolektivnih ugovora ili sporazuma sklopljenih u skladu s ovim člankom proširi i na ostale radnike u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom.