Na temelju članka 54. stavka 1. alineje 6. i članka 9. stavka 2. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 1224/03.) ministar unutarnjih poslova, na prijedlog Hrvatske vatrogasne zajednice, donosi

PRIJEDLOG PRAVILNIKA
O MINIMUMU TEHNIČKE OPREME I SREDSTAVA KOJE MORAJU POSJEDOVATI VATROGASNE POSTROJBE

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.


Ovim Pravilnikom propisuje se minimum tehničke opreme i sredstava potrebnih da bi vatrogasne postrojbe mogle obavljati vatrogasnu djelatnost sukladno odredbama Zakona o vatrogastvu (u daljnjem tekstu: Zakon).

Minimum tehničke opreme i sredstava vatrogasnih postrojbi propisuje se za sve vatrogasne postrojbe koje temeljem plana zaštite od požara jedinice lokalne samouprave imaju definirano područje odgovornosti odnosno područje djelovanja odnosno koje su utvrđene na osnovi propisa o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategoriju ugroženosti od požara..

Članak 2.

Minimum tehničke opreme i sredstava vatrogasne postrojbe određuje se prema potrebnoj operativnoj pripravnosti za područje odgovornosti ili područje djelovanja a sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za ustroj, razvrstavanje i način djelovanja vatrogasnih postrojbi.
a) Javne vatrogasne postrojbe


Članak 3

Javna vatrogasna postrojba “Vrste I.” mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila za obavljanje učinkovite vatrogasne intervencije na gašenju jednog požara upotrebom jednog sustava kojim se nanosi sredstvo za gašenje na požarište te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti odnosno području djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste II.˛ mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara s dva sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti odnosno području djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto jednog vozila javna vatrogasna postrojba ˛Vrste II.˛ može imati dva i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 4.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste III.˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću dva sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti odnosno području djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vozila javna vatrogasna postrojba ˛Vrste III.˛ može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 5.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste IV.˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću tri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti odnosno području djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vozila javna vatrogasna postrojba “Vrste IV” može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 6.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste V.˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću četiri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vozila javna vatrogasna postrojba “Vrste V” može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 7.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste VI.˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću tri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila javna vatrogasna postrojba “Vrste VI” može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 8.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste VII.˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću četiri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila javna vatrogasna postrojba “Vrste VII” može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 9.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste VIII.˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju dva požara u tri uzastopna sata pomoću pet sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila javna vatrogasna postrojba “Vrste VIII.” može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 10.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste IX.˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju dva požara u tri uzastopna sata pomoću šest sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila javna vatrogasna postrojba “Vrste IX” može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 11.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste X.˛ mora imati broj i vrstu vatrogasnih vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara na dva područja djelovanja koja pokrivaju dvije postaje što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Broj vatrogasnih vozila s potrebnom opremom ovisi o kategoriji postaje koja pokriva pojedino područje djelovanja.


Članak 12.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste XI.˛ mora imati broj i vrstu vatrogasnih vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara na tri područja djelovanja koja pokrivaju tri postaje što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Broj vatrogasnih vozila s potrebnom opremom ovisi o kategoriji postaje koja pokriva pojedino područje djelovanja.


Članak 13.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste XII.˛ mora imati broj i vrstu vatrogasnih vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara na četiri područja djelovanja koja pokrivaju četiri postaje što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Broj vatrogasnih vozila s potrebnom opremom ovisi o kategoriji postaje koja pokriva pojedino područje djelovanja.


Članak 14.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste XIII.˛ mora imati broj i vrstu vatrogasnih vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara na pet područja djelovanja koje pokrivaju pet postaja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Broj vatrogasnih vozila s potrebnom opremom ovisi o kategoriji postaje koja pokriva pojedino područje djelovanja.


Članak 15.

Javna vatrogasna postrojba ˛Vrste XIV.˛ mora imati broj i vrstu vatrogasnih vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara na šest i više područja djelovanja koje pokrivaju šest i više postaja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Broj vatrogasnih vozila s potrebnom opremom ovisi o kategoriji postaje koja pokriva pojedino područje djelovanja.
b) Vatrogasne postaje


Članak 16.

Vatrogasna postaja ˛Vrste A˛ mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara jednim sustavom za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto jednog vozila vatrogasna postaja ˛Vrste A˛ može imati dva i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 17.

Vatrogasna postaja ˛Vrste B˛ mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara pomoću dva sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto jednog vozila vatrogasna postaja ˛Vrste B˛ može imati dva i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 18.

Vatrogasna postaja ˛Vrste C˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću dva sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vozila vatrogasna postaja ˛Vrste C˛ može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 19.

Vatrogasna postaja ˛Vrste D˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću tri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vozila vatrogasna postaja ˛Vrste D˛ može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 20.

Vatrogasna postaja ˛Vrste E˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću četiri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vozila vatrogasna postaja ˛Vrste E˛ može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 21.

Vatrogasna postaja ˛Vrste F˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću tri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila vatrogasna postaja ˛Vrste F˛ može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 22.

Vatrogasna postaja ˛Vrste G˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću četiri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila vatrogasna postaja ˛Vrste G˛ može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 23.

Vatrogasna postaja ˛Vrste K˛ mora imati najmanje tri vatrogasna vozila s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju dva požara u tri uzastopna sata pomoću pet sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila vatrogasna postaja ˛Vrste K˛ može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 24.

Vatrogasna postaja ˛Vrste I˛ mora imati najmanje tri vatrogasno vozilo sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju dva požara u tri uzastopna sata pomoću šest sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svojem područje djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto tri vozila vatrogasna postaja ˛Vrste I˛ može imati četiri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.
c) Postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva


Članak 25.

Postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva ˛Vrste 1˛ mora imati najmanje jedan sustav za početno gašenje jednog požara na svom području djelovanja u vremenu trajanja koje je veće od vremena dolaska vatrogasnog vozila druge vatrogasne postrojbe ili postaje na tu vatrogasnu intervenciju koji će nadomjestiti nedostatak u količini sredstva za gašenje postrojbe dobrovoljnog vatrogasnog društva.


Članak 26.

Postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva ˛Vrste 2˛ mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo s potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju požara pomoću jednog sustava za gašenje te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području djelovanja što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto jednog vozila postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva ˛Vrste 2˛ može imati dva i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 27.

Postrojba središnjeg dobrovoljnog vatrogasnog društva ˛Vrste 3˛ mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog požara pomoću dva sustava za gašenje te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto jednog vozila postrojba središnjeg dobrovoljnog vatrogasnog društva ˛Vrste 3˛ može imati dva i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.


Članak 28.

Postrojba središnjeg dobrovoljnog vatrogasnog društva ˛Vrste 4˛ mora imati najmanje dva vatrogasna vozila sa potrebnom opremom i kapacitetom spremnika vode i pjenila da može obaviti učinkovitu vatrogasnu intervenciju na gašenju jednog ili dva požara pomoću tri sustava za gašenje požara te opremu koja osigurava obavljanje predviđenih tehničkih intervencija na svom području odgovornosti što treba biti utvrđeno procjenom ugroženosti.
Umjesto dva vatrogasna vozila postrojba središnjeg dobrovoljnog vatrogasnod društva ˛Vrste 4˛ može imati tri i više specijaliziranih vozila kojima će udovoljiti zahtjeve iz stavka 1. ovog
d) Profesionalna vatrogasna postrojba u gospodarstvu


Članak 29.

Minimum tehničke opreme i sredstava vatrogasne postrojbe u gospodarstvu utvrđuje se procjenom ugroženosti pravne osobe, osnivača vatrogasne postrojbe a ovisno o tehnološkom procesu te ugrađenim stabilnim sustavima za dojavu i gašenje požara.

Minimalna tehnička opreme dobija se proračunom potrebne količine sredstva za gašenje u jedinici vremena (minuti) koje se treba aplicirati na požar u najnepovoljnijem slučaju da bi se isti ugasio u roku od 30 minuta od trenutka alarmiranja vatrogasne postrojbe. Pod sredstvima za gašenje podrazumjevaju se sredstvo kojim se gasi požar na predmetnoj građevini, sredstvo za hlađenje susjednih građevina i sredstvo za gašenje sabirnog prostora ako isti postoje.

Kod određivanja minimalne tehničke opremljenosti iz stavka 1. ovog članka količina sredstva za gašenje požara u jedinici vremena koji se treba aplicirati na požar mora se računati za jedan požar ako je površina na kojoj se nalaze štićene građevine do 150 ha, a za veće površine mora se računati s dva istovremena požara, od kojih je jedan najnepovoljniji, na građevinama koje trebaju sanirati vatrogasci.

Na izračun količine sredstva za gašenje požara u zadanom vremenu odnosno određivanja minimalne tehničke opreme iz stavka 2. i 3. ovog članka suglasnost daje stručno tijelo koje će imenovati predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice.


e) Postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva u gospodarstvu

Članak 30.

Kod određivanja minimalne tehničke opreme postrojbe dobrovljnog vatrogasnog društva u gospodarstvu primjenjuje se članak 30. ovog Pravilnika.

Članak 31.

Vatrogasna postrojba i vatrogasna postaja koja pokriva područje odgovornosti ili područje djelovanja na kojem se nalaze stambene i poslovne građevine kojima je kota poda zadnje etaže viša od 22 metra (visoke građevine) pored vatrogasnih vozila utvrđenih ovim Pravilnikom mora imati najmanje jedno vatrogasno vozilo za spašavanje osoba s visina i gašenje požara na visokoj građevini (auto ljestva ili auto platforma).
Veći broj vatrogasnih vozila za vanjske intervencije na višim etažama utvrđuje se procjenom ugroženosti temeljem broja visokih građevina, vremena potrebnog za dolazak na intervenciju i vjerojatnosti pojave više istovremenih požara na visokim građevinama.


Članak 32.

Vatrogasne postrojbe i vatrogasne postaje u urbanim sredinama koje izlaze s dva i više vatrogasnih vozila na intervenciju moraju imati još i zapovjedno vozilo s potrebnom opremom za komuniciranje na mjestu događaja i osiguranja prohodnosti prometnica do mjesta intervencije.


Članak 33.

Svaka vatrogasna postrojba i postaja mora imati u pričuvi najmanje 10% od ukupne tehničke opreme i sredstava koja se nalazi na vatrogasnim vozilima te sredstava za gašenje u količini koja osigurava jednu zamjenu sredstva u svim vatrogasnim vozilima.


Članak 34.

Tipizacija naziva vatrogasnih vozila i opreme uredit će se granskom smjernicom koju će izraditi Hrvatska vatrogasna zajednica sukladno Zakonu o normizaciji.
Vrste radne i zaštitne odjeća i obuća koju koriste vatrogasci na vatrogasnoj intervenciji te njihova potrebna količina po postrojbama i postajama uredit će se posebnim pravilnikom.


X. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Jedinice lokalne samouprave i pravne osobe dužne su uskladiti svoje procjene ugroženosti i planove zaštite od požara sa mjerilima utvrđenim ovim Pravilnikom u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Vatrogasne postrojbe dužne su uskladiti svoju operativnu pripravnost i način djelovanja sukladno odredbama ovoga Pravilnika u roku od četiri godine od stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o minimumu tehničke opreme i sredstava vatrogasnih postrojbi (“NN” 43/95.)

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".


Broj: 511-
Zagreb