ZAŠTITA DISANJA 1.1 VAŽNOST UPOTREBE IZOLACIJSKIH APARATA Razvojem novih, prije svega polimernih materijala i njihovu sve širu upotrebu produbljivalo se znanje o njihovom termičkom razlaganju. Poznavanje materijala nije dovoljno za ocjenu nastanka toksičnih produkata gorenja, ali nam omogućuje da znamo koji su potencijalni štetni produkti gorenja. U svakodnevnom životu prirodne materijale zamijenili su umjetni materijali sa specifičnim karakteristikama. Tako se svaki dan susrećemo sa poliuretanskim pjenama, pleksi staklom, polivinilkloridom, polietilenom, stiroporom, gumom itd. Svi ti materijali sadrže punila i dodatke za poboljšanje svojstava. Koncentracije tih dodataka su različite a u požaru upravo su ti dodaci izvor produkata gorenja sa toksičnim djelovanjem. U brojnim istraživanjima pokušalo se identificirati produkte gorenja najviše upotrebljavanih materijala kod različitih uvjeta termičkog raspadanja. Za termičko raspadanje materijala sa znanim kemijskim sastavom ispravno su potvrdili, da pored uobičajenih produkata gorenja, ugljičnog monoksida, nastaju i drugi specifični toksični spojevi kao vodikov cijanid kod gorenja poliuretana i melamina, vodikov klorid kod polivinil klorida, stiren kod polistirena itd. Koncentracija ugljičnog monoksida jako ovisi o uvjetima gorenja. Uz uobičajene i specifične produkte gorenja točnim analizama ustanovljena je prisutnost još 400 spojeva u različitim koncentracijama. Ustanovilo se da priroda produkata gorenja ovisi o materijalu koji gori i uvjeta kod kojih gori. Zaključak da među brojnim produktima koji pri gorenju nastaju skoro u svim primjerima najopasniji je ugljični monoksid. U rijetkim primjerima stvaraju se kod termičkih raspada, rijetki spojevi koji mogu djelovati jako toksično i kod minimalnih koncentracija. Toksični spojevi koji nastaju u požaru djeluju kao narkotici ili iritanti, nadražuju oči i dišne putove. U posebnim primjerima nastaju kod gorenja nekih materijala također spojevi, koje ne možemo uvrstiti među narkotike ili iritante. Djeluju na organizam na drugačiji način, koji u većini primjera još nije istražen ni razjašnjen. U požaru je značajna i koncentracija ugljičnog dioksida kojeg ne uvrštavamo među otrove i ako je u velikim koncentracijama opasan zbog dvostrukog djelovanja. Visoke koncentracije ugljičnog dioksida jako snižavaju koncentraciju kisika, istovremeno ugljikov dioksid pospješuje disanje i s tim udisanje toksičnih plinova. Kod 2,5% koncentracije ugljičnog dioksida disanje je ubrzano za 100%. U patološkim istraživanjima koja su radili na Sveučilištu u Glasgowu, kod 54% umrlih u požaru ustanovila se smrtonosna koncentracija karboksihemoglobina ( HbCO) u krvi, a kod 70%, umrlih ustanovila se koncentracija HbCO koja je uzrokovala ne mogućnost rasuđivanja i izlaza iz toksične zone. 1.2. SREDSTVA ZA ZAŠTITU DIŠNIH ORGANA U sredstva za zaštitu dišnih organa spadaju sljedeća sredstva: Zaštitna sredstva na bazi filtracije - zaštita od plinova i para ( zaštitna maska, uložak patrona sa aktivnim punjenjem, samo spasilac) - zaštita od aerosola, mehanički filtri ( respirator za aerosole) - kombinirana zaštita od plinova i aerosola ( zaštitna maska sa filtrom s aktivnim punjenjem i protu aerosolnim uloškom) Zaštitna sredstva na bazi izolacije - cijevne sprave ( cijevni aparati sa zrakom iz nezagađene okoline, cijevni aparati bez mijeha, cijevni aparati sa mijehom, cijevni aparati sa zrakom iz tlačnog voda) - izolacijski aparati ( sprave sa spremnikom; aparat s komprimiranim zrakom, aparat sa komprimiranim kisikom) - regeneracijski aparati ( izolacijski aparati sa zatvorenim sistemom; aparati s kružnim tokom, aparati s ukapljenim kisikom, aparati sa ukapljenim zrakom, aparat s kemijski vezanim kisikom) 1.2.1 Zaštitne maske s filtrima U tu vrstu zaštitnih maski spadaju maske sa plinskim filtrima. Maska može biti izvedena kao polu maska koja pokriva samo usta i nos ili maska za cijelo lice. Maska za cijelo lice se upotrebljava svuda gdje plinovi nadražuju i štete očima. Slika 1 prikazuje takvu masku sa različitim vrstama filtera koji se na navoj pričvrste na nju. Slika 1.1: Zaštitna maska s filtrima za različite namjene upotrebe Različiti filteri su namijenjeni za zaštitu organa za disanje pred različitim vrstama plinova, zbog toga filtri imaju oznake različite boje radi prepoznavanja. S obzirom na područje u kojem djeluju filtri se dijele u sljedeće razrede: Tabela 1.1: Podjela filtra po EN 141 RAZRED FILTRA BOJA OZNAKE PODRUČJE UPOTREBE A smeđa organski plinovi i pare B siva anorganski plinovi i pare E žuta sumporni dioksid, klorovodik K zelena amonijak Hg crvena/bijela živa CO crna ugljični monoksid NO plava dušični monoksid Reaktivni naranđasta/bijela radioaktivni jod   1.2.2. Izolacijski aparati na kisik Takovi izolacijski aparati ( slika 2) imaju rezervu kisika, potrebnu za disanje, u tlačnoj boci pod visokim tlakom. Korisnik izolacijskog aparata udiše čisti kisik, izdiše oko 95% kisika i 5% CO2 i nešto vodene pare. Izdahnuti CO2 i para se apsorbira u posebnoj patroni, pročišćeni kisik ide u mijeh, od kuda se ponovo udiše. 5% kisika nadopuni se iz tlačne boce pomoću posebnoga regulatora za doziranje, koji je ugrađen u razvodniku kisika. Korisnik izo aparata nema nikakve veze sa vanjskom atmosferom. Kisik kruži i pročišćava se u samom izo aparatu. Slika1.2: Izolacijski aparat na kisik proizvođača Drager   Glavne sastavne dijelove izolacijskog aparata na kisik prikazuje slika 1.3: Slika 1.3: Shematski prikaz izolacijskog aparata na kisik s glavnim sastavnim dijelovima proizvođača Drager Izolacijski aparat na kisik je sastavljen iz sljedećih dijelova ( slika 1.3): 1. Plućni regulator 2. Boca za kisik 3. Regulator dovoda kisika 4. Mijeh 5. Kućište ventila 5a Izdišni ventil 6. Rebrasta cijev 7. Manometar 8. Alkalna patrona 9. Rebrasta cijev za izdisanje 10. Akustična naprava 11.Komora automata za disanje 12. Ventil za ručno aktiviranje 13. Tlačni ventil 14. Ventil tlačne boce 15. Redukcioni ventil Alkalna patrona je boca u kojoj su metalnim mrežicama razdijeljeni slojevi kalijevog hidroksida (KOH), koji na sebe veže ugljični dioksid ( CO2), kemijskom reakcijom pretvara se u kalijev karbonat i vodu : 2KOH + CO2 = K2CO3 + H20 Djelovanjem izo aparata kemijskom reakcijom u alkalnoj patroni dolazi do povećanja temperature i do 50 stupnjeva Celzijevih, pa je kisik u aparatu ugrijan. To korisniku nije štetno samo uzrokuje manje povećanje metabolizma. Ujedno je grijanje patrone znak da aparat djeluje. 1.2.3 Izolacijski aparati na komprimirani zrak U vatrogastvu se koriste najčešće te vrste izo aparata . Opširno o tim aparatima govori se u poglavlju 1.3. 1.2.4. Plinotjesna zaštitna odijela Upotrebljavamo ih posvuda gdje sumnjamo ili znamo da se radi u okolini koja je opasna po zdravlje i život. U većini slučajeva upotrebljavamo ih u kombinaciji sa izo aparatima. Izvedbe odijela TEAMMASTER i WORKMASTER (HRN EN 465, HRN EN 466.) 1.2.5. Priručna zaštitna sredstva To su sva sredstva koja u da tom trenutku nađemo u okolici intervencije i upotrijebimo ih za svoju zaštitu. U Drager programu postoje pokrivači za gašenje početnog požara ( HRN EN 531). 1.3. IZOLACIJSKI APARATI NA KOMPRIMIRANI ZRAK 1.3.1. Namjena izolacijskog aparata Izo aparat upotrebljava se za zaštitu dišnih organa korisnika. Korisnik je izoliran od vanjske atmosfere tj. djelovanja kontaminirane atmosfere. Upotrebljava se svuda gdje je koncentracija kisika u zraku premala ili je koncentracija štetnih plinova iznad dozvoljene granice. U slučaju da izo aparat ima priključak za spašavanje možemo ga upotrebljavati i za spašavanje osoba. 1.3.2. Korisnici izolacijskih aparata Aparat smije upotrebljavati samo punoljetna zdrava i osposobljena osoba. U pravilu korisnici ne bi trebali biti stariji od 50 godina. Korisnik sprave mora biti liječnički pregledan i mora biti sposoban za obavljanje te funkcije tj. mora biti upoznat s time da i najmanja nemarnost i nedostatak u izobrazbi, održavanju, ispitivanju ili reparaturi sprave ugrožava njegov vlastiti život, može doći u pitanje uspjeh intervencije, a time i spašavanje ljudi i imovine. 1.3.3. Odgovornost za održavanje i kontrolu Svaka vatrogasna postrojba mora imati odgovornu osobu za nadzor održavanja i kontrole izolacijskih aparata. Ta osoba mora imati odgovarajuću obuku iz upotrebe i održavanja izo aparata te položen ispit za rukovaoca kompresorom. Dobro je koristiti iskustva iz intervencija na kojima su korišteni izo aparati. U većini vatrogasnih postrojbi te zadatke obavlja vođa tehničke službe i održavanja. Temu obradio: Primož Grom, dipl.ing.stroj Gasilska brigada Ljubljana