UPOTREBA BESPILOTNE LETJELICE U PROTUPOŽARNIM ZADAĆAMA UVOD Na požarima otvorenog prostora većih razmjera dolazi do problema rukovođenja. Voditelj akcije gašenja nema preglednost situacije jer često konfiguracija terena ne dozvoljava pregled cijelog požarišta s jedne točke. Zapovjednik akcije dio vremena tada gubi prevozeći se s mjesta na mjesto, ako mu to dozvoljava teren, umjesto da koordinira akcijom gašenja. Ako situacija nalaže osnivanje stožera, kao tijela cjelokupnog upravljanja akcijom gašenja, tada ni on nema potpunu informaciju o stanju na terenu. Informacije prikupljene putem radio veze i telefonom ponekad su vrl subjektivne te se na osnovu njih teže donosi kvalitetna odluka (zapovijed) o postupanju na požarištu. Takva negativna iskustva pokazala su se i na akciji gašenja "Tramontana" 1998. godine. U "Tramontani" situacija je nametnula korištenje helikoptera kao sredstvo izviđanja iz zraka poradi što cjelovitijeg dobivanja informacija o stanju požarišta što se pokazalo učinkovitim. Međutim postavlja se pitanje da li je moguće zapamtiti sveukupno stanje na požarištu, razmještaj postrojbi, tehnike i ostalih parametara potrebnih za zapovijedanje tijekom leta. Rješenje za prikupljanje svrsishodnih informacija ponudila je HV u obliku izviđanja i nadzora požarišta putem bespilotne letjelice. Korištenje te letjelice za protupožarne zadaće započelo je 1998. godine u Istarskoj županiji. Naravno prvenstveno je bilo predviđeno za vojne potrebe međutim kod planiranja leta u obzir su bili uzeti i važni civilni objekti. Letjelica bi letjela prema potrebi ili za vrijeme najveće požarne opasnosti koja je dobivena višegodišnjom statističkom analizom. Dojava o mjestu požara, u to vrijeme, bila je složena, ali informacija je ipak došla na vrijeme do vatrogasaca. Razlog tomu bio je nedovoljna povezanost stručnih službi raznih ministarstava. Informacija bi iz letjelice dolazila do zemaljske nadzorne postaje (vozilo s opremom za nadzor i upravljanje letjelicom) koja bi obavijest proslijedila Operativnom centru vojno pomorskog sektora Sjeverni Jadran, a taj bi centar preko službe za obavješćivanje i uzbunjivanje informaciju o požaru proslijedio do Vatrogasnog operativnog centra Policijske uprave Istarske. U ovom slučaju sam tijek dojave je duži nego što bi trebao, informacija se prenosila usmeno te se jedan dio mogao "izgubiti" i nije postojala povratna veza te time prednosti tog sustava nisu bile u potpunosti iskorištene. U opisanom slučaju cijeli sustav bio je uglavnom baziran na preventivnoj zaštiti.         BESPILOTNA LETJELICA U SUSTAVU GAŠENJA POŽARA Opravdanost ovakvog sustava za preventivne akcije možda je upitan i trebalo bi napraviti detaljniju studiju te ga usporediti s drugim načinima osmatranja i dojavljivanja požara. Međutim opravdanost tog sustava je u nadzoru požarišta, te prikupljanju podataka o požaru za potrebe rukovođenja akcije gašenja. Naravno, razvijati takav sustav samo za potrebe vatrogastva mogu si priuštiti samo bogatije zemlje, ali budući da oružane snage RH posjeduju takav sustav vrlo je racionalno koristiti ga, osim za vojne svrhe, i za civilne. Kada se u Hrvatskoj već nalazi takav sustav treba ga što više koristiti za različite namjene kako bi cijena sata leta bila jeftinija. Sustav ima svoje fiksne troškove, letio ili ne letio, potrebna je trenaža svih poslužitelja sustava kako bi on bio spreman za svoju prvenstvenu namjenu. Ako se već mora trenirati, osposobljavati zašto to ne bi bilo u protupožarne svrhe. Uočavati parametre potrebne za akciju gašenja vrlo je dobra vježba za operatere jer su ti parametri vrlo slični nekim ratnim zadaćama. Kvalitetnom informacijom o požaru možemo uštedjeti znatan novac. Informaciju koju nam letjelica može dati je veličina požara, smjer vjetra, vrsta pokrova koji je ugrožen, ugroženost naselja, objekata, vrsta terena, pristupni putovi i sl. Zapovjednik na osnovu ovih informacija može brzo procijeniti potrebite snage za gašenje, odabrati način za pristup požaru te procijeniti da li postoji potreba za gašenjem iz zraka čime se vrijeme gašenja skraćuje, a time nastala šteta i troškovi vatrogasne intervencije. OPERATIVNO DJELOVANJE SUSTAVA Cjelokupni sustav sastoji se od letjelice, zemaljske nadzorne postaje i posade koja opslužuju taj sustav. Letjelica je vrlo dobrih letnih karakteristika. U donjem dijelu trupa nosi kameru s mogućnošću okretanja 360°. Brzina leta iznosi oko 100 km/h i u zraku može ostati relativno dugo. U slučaju otkaza motora letjelica se može sigurno spustiti, što joj omogućava široki raspon krila. Za uzlijetanje i slijetanje koriste se zrakoplovne luke.     Letjelica kod osmatranja leti na visini od 1000 m te time ne ometa zračne snage koje sudjeluju u gašenju budući da ti zrakoplovi lete na manjim visinama. Tijekom leta za tu vrstu letjelica vrijede svi zakoni i propisi civilnog zrakoplovstva. Zemaljska nadzorna postaja je vozilo s računarskom opremom za upravljanje letjelicom i opremom za prijam i obradu slike dobivene iz letjelice. Zemaljsku nadzornu postaju opslužuju potrebit broj djelatnika. Pilot putem računala vrši nadzor nad parametrima leta, a preko GPS uređaja koji je ugrađen u letjelicu i GIS sustava na računalu ima spoznaju o njenom trenutnom geografskom položaju. Pilot također mora održavati radio vezu s kontrolnim tornjem oblasne kontrole leta prema propisima iz zrakoplovstva. Letjelica u zemaljsku nadzornu postaju šalje video sliku u realnom vremenu putem kamere kojom upravlja operator. Slika s potrebitim podacima se "zamrzava", i prosljeđuje se interpretatoru. Interpretator čita sliku, uspoređuje je s zemljovidom te pojašnjava detalje i pojmove koje kao stručna osoba može pročitati (širina puta, vrsta raslinja, prepoznavanje objekata i sl.). Tako obrađena slika spremna je za slanje korisniku, u našem slučaju rukovoditelju akcije gašenja, stožeru, županijskom ili državnom vatrogasnom operativnom centru.   Prijenos i komunikacija putem programskog paketa PHAROS 2 PRIJENOS PODATAKA (SLIKE) Prijenos slike vrši se putem modema i računarskog programa specijalno prilagođenoga za te namjene. Komunikacija između primatelja i pošiljaoca slike je dvosmjerna što znači da obje osobe gledaju istu sliku te imaju mogućnost izmjene informacija. Program je pisan na Hrvatskom jeziku (izrađen je u domaćoj tvrtki), ne zahtjeva veliku procesorsku snagu, a koristi operativni sustav Windows 95/98. Trgovački naziv programskog paketa je PHAROS 2. Shematski prikaz sustava bespilotne letjelice u protupožarnim aktivnostima Nakon što smo saznali ponešto o sustavu bespilotne letjelice možemo postaviti potreban sustav veza i organizacije kako bi sustav mogao biti najbolje iskorišten. Moguća upotreba sustava za protupožarne aktivnosti prikazana je na slici. Treba spomenuti da je sustav koji je prikazan na slici zahtjeva moderniju tehnologiju i prijenos podataka je sporiji nego žičanom telefonijom budući da je brzina prijenosa podataka GSM, trenutno, 9600 bps, a fiksnom telefonijom 33600 bps, ali prednost mu je u mobilnosti te u bliskoj budućnosti biti će svrsishodniji. Trenutno možemo razmatrati sustav prijenosa podataka putem fiksne telefonije umjesto GSM-a, zapovjedno mjesto ne bi bilo pokretno, kao što je prikazano na slici, već bi se stacioniralo u objektu blizu požara, pod uvjetom da objekt posjeduje telefonski priključak (Vatrogasni dom, škola, općina i sl.). Sustav bi trebao djelovati na slijedeći način. Na dojavu o požaru otvorenog prostora poslale bi se najbliže vatrogasne snage i o događaju bi se obavijestio državni vatrogasni centar koji bi na osnovu dobivenih podataka zatražio nalet bespilotne letjelice. Informacije o požaru (putem radio veze od vatrogasaca i obrađene slike iz letjelice) dolaze na jedno mjesto gdje ih operater (u vatrogasnom centru, stožeru i sl.) prima, obrađuje i dostavlja zapovjedniku akcije gašenja koji na osnovi tako prikupljenih informacija donosi taktičku odluku o nastupanju gasitelja koju zapovjednici na terenu moraju sprovesti. Način shematskog prikaza vođenja vatrogasne intervencije       Tako kompletirana informacija trebala bi se slati i u državni vatrogasni centar kako bi Glavni vatrogasni zapovjednik RH imao uvid u trenutno stanje akcije gašenja. Treba skrenuti pozornost da primanje slike u realnom vremenu putem fiksne telefonske linije nije moguć zbog slabe propusnosti signala. Međutim ako bi se željela dobiti slika u realnom vremenu za potrebe zapovjedništva bilo bi potrebno nabaviti vozilo (terenskih karakteristika) te ga opremiti opremom koju posjeduje zemaljska nadzorna postaja (bez mogućnosti upravljanja letjelicom) i priključiti ga zapovjedništvu.       Ulaganjem u ovakav sustav koji može izvršavati višenamjenske zadaće ima višestruku korist. Prvenstveno se time sustav poboljšava što direktno utječe na kvalitetu i opseg vojnih i civilnih zadaća, a drugo postepenim ulaganjima u razvoj i održavanje, sustav postaje jeftiniji i racionalniji. Stoga kada već postoji trebalo bi ga podržati i uklopiti u protupožarni sustav jer činjenice pokazuju da je to jedan korak u unapređenju vatrogastva Republike Hrvatske. Pripremio: Mladen Vinković, dipl.ing. pomoćnik gl.vat. zapovjednika