BESPOSADNA LETJELICA

Prije nekoliko godina, u jednom od brojeva Vatrogasnog vjesnika, bila je predstavljena besposadna letjelica Hrvatske vojske te njena možebitna uloga u zaštiti od požara. Već tada se pokazalo da ona ima svoje mjesto u preventivnom izviđanju i rukovođenju gašenja požarom kada on nastane. Međutim taj sustav ima ograničenja u pogledu zakonske regulative tako da nikad nije zaživio u civilnoj uporabi nego je i dalje ostao ograničen samo vojnom primjenom.
Uvidjevši problematiku, a sagledavajući dobre strane tog sustava, skupina naših stručnjaka, uz stručne savjete Odjela za vatrogastvo MUP-a, krenula je u izradu novog besposadnog sustava koji bi bio kompromis trenutne zakonske regulative i potrebnih tehničko-taktičkih karakteristika. Kao rezultat toga nastao je projekt ŤFENIXť i prototip letjelice koja je prošle godine iskušana na požaru otoka Lastova.

ULOGA BESPOSADNOG SUSTAVA

 

 

 

 

 

 

Tijekom požara raslinja na priobalju pojavljuje se niz problema u rukovođenju gašenja požara. Možda najveći problem je konfiguracija terena i nemogućnost brzog sagledavanja površine zahvaćene požarom, brzina i smjer širenja te ostala moguća ograničenja što ima za posljedicu kašnjenje podizanja optimalnog broja gasitelja. Nadalje kad zapovjednik dođe na mjesto intervencije tada gubi previše vremena sa upoznavanjem situacije (ako je to uopće moguće) te ne može odrađivati poslove u svojoj domeni kada se nalazi na terenu. Često, zbog konfiguracije terena, nije dostupan putem radio veze ili mobilne telefonije što se u praksi ne smije događati. Zapovjednik akcije gašenja takvog požara mora biti u blizini tog požara, ali na jednom mjestu (stožer) od kuda mora izdavati zapovjedi i koordinirati akcijom gašenja. Trenutno se zapovjednik u takvoj situaciji oslanja na informacije voditelja sektora požarišta koji mu putem radio veze (ako je to moguće) prenose informacije o stanju na požarnim sektorima, a te informacije isključivo ovise o stručnosti voditelja požarnih sektora. Nije rijedak slučaj da zapovjednik požarišta pod utjecajem načina interpretacije (boja glasa, brzina govora, glasnoća) može donijeti pogrešnu odluku. Osim toga današnji zemljovidi kojima se koriste vatrogasni zapovjednici su poprilično stari tako da nema ucrtanih prometnica, putova i vegetacije koje bi odgovaralo trenutnom stanju što također može utjecati na donošenje odluke. Svakako se ne smiju zaboraviti ni poteškoće oko nadzora požarišta kad se ono stavi pod kontrolu.
Jedno od rješenja navedenih poteškoća je svakako besposadni sustav. Što je besposadni sustav?

Određivanje površine i dužine požarne linije

Besposadni sustav čini besposadna letjelica i zemaljska nadzorna postaja. Uloga tog sustava je da šalje sliku u realnom vremenu u zemaljsku nadzornu postaju (koja se nalazi u vozilu) pri čemu zapovjednik požarišta odmah može sagledati trenutačno stanje na požarištu i na osnovu toga izdavati zapovjedi putem radio veze (slika 1.) ili će operater analitičar obraditi sliku, usporediti s zemljovidom na koji će ucrtati važne parametre i tako sve zajedno poslati putem elektronske pošte u stožer, naravno sve to uz prihvatljivu cijenu. Takav sustav, nadalje, omogućava da se pozicija letjelice putem GPS-a iscrtava na geokodiranom zemljovidu čime možemo dobiti vrlo točnu trenutačnu veličinu požarišta i dužinu požarne linije (slika 2.).

BESPOSADNI SUSTAV

Iz tablice 1. mogu se vidjeti tehničke karakteristike letjelice prikazane na slici



TEHNIČKE OSOBINE
Dužina
1520 mm
Raspon krila
3400 mm
Ukupna težina
4,1 kg
Težina korisnog tereta
0,9 kg
Količina goriva
0,25/0,5 l
Tip goriva
Metilalkohol
Pogonski motor
Blue Star
Snaga motora
660 W
Konstrukcijski materijal
kompoziti



Osim tehničkih karakteristika mogu se vidjeti i osobine leta prikazane letjelice.

Trajanje leta 0,5 – 1 sat
Operativni domet do 5 km
Maksimalna brzina 80 km/h
Minimalna brzina 30 km/h
Visina leta 300/1000 m
Način polijetanja iz ruke
Način slijetanja u ruku ili na trup
Navigacija vizualna/GPS

Trajanje leta vezano je za veličinu spremnika za gorivo te ako se koristi spremnik od 0,25 l tada je trajanje leta ograničeno na 0,5 sati odnosno ako se koristi spremnik od 0,5 l tada na 1 sat. Naravno postavlja se pitanje zašto se ne koristi još veći spremnik goriva, no odgovor leži u njezinoj sveukupnoj masi koja s korisnom opremom ne smije preći 5 kg. Masa letjelica od 5 kg je prema Zakonu o zračnom prometu granica iznad koje model postaje zrakoplov te se mora pridržavati strogih zrakoplovnih propisa. Iz toga proizlazi da prikazana letjelica spada u kategoriju modela te se kao takva smije upotrebljavati u promjeru 5 km i do visine 300 m, odnosno i više ako se kontaktira nadležna kontrola leta. Upravo te osobine imale su ključnu ulogu oko razvoja te letjelice i samog sustava. Iz navedenoga proizlaze njezine dobre strane kao što su mobilnost, niska cijena sata leta, niska cijena održavanja, modularnost (u slučaju loma nekog dijela letjelice vrlo se lako i brzo zamjenjuje), ne treba poletno sletnu stazu i dr. Naravno takav sustav ima i svoja ograničenja kako zakonska tako i tehnička koja se moraju poznavati da bi se sustava mogao optimalno iskoristiti. Ako prikazani model uspoređujemo s besposadnom letjelicom Hrvatske vojske tada ona ima ograničenje u dometu, nošenju korisnog tereta, manjoj autonomiji leta (oko 4 sata vojna letjelica), zbog manje mase i snage motora osjetljivija je na vremenske uvijete (prvenstveno vjetar) te se zahtjeva poznavanje terena kako bi se vozilom moglo doći do odgovarajuće površine za uzlijetanje i slijetanje. Drugi dio sustava odnosi se na slanje i prijem signal te na njegovu obradu i distribuciju. Ta oprema mora biti smještena u vozilu koje ima dobru prohodnost i odgovarajuću veličinu. U njemu treba biti smješten prijenosni monitor, prijenosno računalo, akumulator, prijenosni agregat za struju te ostala oprema letjelice. Zašto mora biti visoko prohodno vozilo?

 

 

 

 

 

Pilot od upravljačke jedinice putem kabela šalje upravljački signal prema letjelici na antenu koja se nalazi na vozilu te je dužina tog kabela ograničavajući faktor kretanja pilota. Da bi se prišlo nekoj prikladnoj livadi odnosu prostoru za slijetanje i polijetanje potrebno je katkad savladati konfiguracijske prepreke, a što smo se imali prilike uvjeriti i na samom terenu tijekom gašenja požara na otoku Lastovo.

RAD SUSTAVA



 

 

 

 

 

Shematski je prikazan prijenos i obrada pojedinih signala. Pilot vizualno ili putem slike koju prima iz letjelice upravlja i snima teren zahvaćen požarom. Slika u realnom vremenu dolazi u video prijemnik u analognom obliku te se ista prikazuje na monitoru (klasični televizor). Isti taj signal ide i do digitalnog video rekordera koji pretvara analogni signal u digitalni, vrši snimanje na kasetu te šalje digitalni signal prema prijenosnom računalu. Na prijenosnom računalu također se može pratiti slika u realnom vremenu, a operater-analitičar Ťzamrzavať slike koje sadrže potrebite informacije. Te slike, kao što je to već prije rečeno, uspoređuje s zemljovidom te kao cjelokupnu informaciju šalje putem GPRS mobilne telefonije u internetsku mrežu prema stožeru odnosno korisniku informacije. Ista ta informacija jednom kada uđe u internetsku mrežu može biti proslijeđena svakome tko je priključen na Internet (globalna svjetska kompjutorska mreža) ili Intranet (unutarnja kompjutorska mreža).

Obrada informacije

 



OSJETILA

Kao što je već prije kazano letjelica (model) ne smije preći masu od 5 kg pa je to i ograničenje nošenja korisnog tereta. Korisnim teretom smatraju se razni senzori koji primaju informaciju s terena. Moguće je u tu letjelicu postavit video kameru i digitalni fotoaparat ili termoviziju i digitalni fotoaparat odnosno infracrvenu kameru i digitalni fotoaparat. Koju ćemo kombinaciju tih senzora postaviti ovisi nam o traženoj zadaći. U tablicama 3, 4, 5 i 6 mogu se vidjeti neke od važnih karakteristika osjetila.

Video kamera

Tip video osjetila
1/4 super HAD CCD
Zoom
10x optički 4x dig.
Min. količina svijetla
2 lx
Rezolucija
470 linija TV
Masa
210 g
Dimenzije
50x50x90 mm

 

 

 

 

 

Termovizija

Rezolucija
160H x 128V
Veličina točke
51x51 mikron
Spektralno područje
7,5 do 13,5 mikrona
Ekspozicija
30 Hz
Masa
120 g
Snaga
1,5 W





IC kamera

Rezolucija
768H x 494V
Veličina točke
8,4 x 9,8 mikrona
Spektralno područje
400 do 870 nm
Dimenzije
29x29x32 mm
Masa
50 g
Snaga
1,6 W

 

 



Digitalni fotoaparat

Rezolucija
2,0 M pixel
Žarišna daljina
F/f: 1:2,8/33 mm
Ekspozicija
1/30 s do 1/2000 s (auto)
Dimenzije
85x40x29 mm
Masa
90 g




ZAKLJUČAK

Na kraju se može zaključiti da je to višenamjenska letjelica što znači da može osim za poslove vatrogastva (zaštite od požara) izvršavati i druge zadaće potrebite nekim drugim službama (policija, civilna zaštita, pojedine tvrtke) s time da se u letjelicu ugrade odgovarajuća osjetila. Imati sustav samo za jednu namjenu svakako je skuplje nego kada bi on bio stalno u upotrebi (pilot i letjelica koji ne lete su najskuplji). Svakako je potrebito naglasiti da nije dovoljno imati samo taj sustav i da će na terenu sve funkcionirati tijekom gašenja požara. Prije svega mora se provesti obuka vatrogasnih zapovjednika kako bi se iz sustava mogao izvući maksimum i napraviti procedura uporabe u suglasnosti s ostalim čimbenicima gašenja požara iz zraka kako bi se zadovoljila i sama sigurnost letenja. Što se tiče zakonske regulative tu ne bi trebalo biti problema.
Daljnji planovi oko razvoja sustava usmjereni su u poboljšanje letnih karakteristika i na uvezivanje u vatrogasni zapovjedni sustav kako bi se u nadolazećoj požarnoj sezoni mogla testirati nakon čega će se donijeti odluka o isplativosti i korisnosti sustava te daljnjeg ulaganja u besposadnu letjelicu.

Pripremio:
Mladen Vinković, dipl.ing.
pomoćnik gl.vat. zapovjednika