INTERVJU Goran Franković, predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca, o Kornatskoj tragediji i ustroju sustava Razgovarala Zorana Deljanin Jedna ste od prvih osoba koja se čula sa smijenjenim vatrogasnim zapovjednikom Draženom Slavicom nakon njegova izlaska iz pritvora. O čemu ste razgovarali i što vam je kazao? Trenutno je jako dobro i mi smo zadovoljni što je pušten da se brani sa slobode te se nadamo da u daljnjem istražnom postupku neće protiv njega kao jedinog okrivljenog. Sam je izjavio da nije potrebno braniti njega osobno već vatrogasnu struku općenito te smo zaključili da ćemo se tako organizirati i dokazati da vatrogasci nisu krivi za ono što im se dogodilo jer dosadašnja istraga ide samo u smjeru nametanja krivnje vatrogastvu . Kako komentirate djela za kojega ga se sumnjiči i mislite li da snosi odgovornost za pogibiju 12 vatrogasaca i teško ozljeđivanje jedinog preživjelog Frane Lučića u kornatskom požaru? Nije kriv. To je naš stav i uvjereni smo da će i tako glasiti i sudska presuda . On nije zločinac. Ali dok god je bio u pritvoru on je bio taj na kojega se upiralo prstom, jer nekoga se trebalo žrtvovati. Slavica je samo postupao sukladno uvaženim pravilima struke. Njegovom smjenom i postavljanjem Volimira Miloševića i Darka Dukića na mjesta zapovjednika JVP-a i županijskog vatrogasnog zapovjednika ništa ne nije promijenilo. Ne daj bože da se nekome nešto dogodi na terenu, i Dukić i Milošević bi bili odgovorne osobe koje bi istog trenutka bili u pritvoru. U vojsci i policiji se to nikad nije događalo. Da li je ijedan vojni zapovjednik odgovarao kad mu je poginulo 12 redarstvenika u Borovu selu. Nije. Ali kad je vatrogastvo namjerno razjedinjeno i nema sustav koja će ga štititi imamo situaciju da nam netko uvijek može nametnuti krivicu. Mi tu krivicu ne želimo, ne zato što ne poštujemo naše poginule već zato što za to nisu odgovorni pojedinci nego sustav koji trenutno dobro ne funkcionira. Zastupamo interese Dražena Slavice jer on nije optužen kao pojedinac, nego kao županijski vatrogasni zapovjednik, odnosno odgovorna osoba. Naš sustav je takav da se ne možemo obraniti postojećom zakonodavnom regulativom koja je trenutno nepotpuna i dvosmislena , i vojska i policija su nonšalantno rekli nismo mi krivi, krivi su vatrogasci jer imaju loš sustav. To odbijamo. Ne može se krivnja svaliti na pleća pojedinaca koji odgovorno obavljaju opasne poslove zaštite i spašavanja ljudi i imovine RH. Osnovali ste i Fond za obranu vatrogasne struke. Hoćete li kroz njega pomoći obitelji Dražena Slavice? Branit ćemo Slavicu i pokojnog Dina Klarića, ali i sve druge vatrogasce koji budu optuženi za izvanredne događaje s posljedicama pogibije ili velikim materijalnim štetama kao odgovorne osobe. Preuzeli smo financiranje obrane Dražena Slavice jer ga se ne smije dodatno opterećivati. Sav novac koje je do sada njegova obitelj prikupila prodajom nekretnina, bit će im vraćen i služit će im za život do trenutka kada se proglasi nevinim. Organiziramo prikupljanje sredstava, s obzirom na težinu djela za koje ga se optužuje, cijena predistražnog postupka obrane će biti 100-ak tisuća kuna. To su podaci odvjetničke komore. Očekujemo da će sudski postupak ako do njega dođe iznositi još 300-400 tisuća kuna. Kada ga sud proglasi nevinim tražiti ćemo zadovoljštinu, da ga se obešteti za sve što mu je učinjeno, od smjene s funkcije vatrogasnog zapovjednika, do optužbi po zapovjednoj odgovornosti i za svaki dan proveden u pritvoru ne obezvrjeđujući živote kolega vatrogasaca koji su poginuli na Kornatu. Oni zadovoljštinu preko jedne glave neće dobiti. Je li Kornatska tragedija rezultat lošeg sustava? Na probleme u sustavu upozoravamo godinama, a, na žalost, posljedice i nepoznanice oko kornatske tragedije su rezultat lošeg sustava zaštite i spašavanja i uloge vatrogasne službe u istom. Mi smo 2000. godine imali paradoks da smo postali razjedinjeni jer smo izbačeni iz Državne uprave, iz centralističkog sustava, i ubačeni u kaotičan zakon koji nitko u potpunosti ne primjenjuje. Tako postoji bezvlašće. Situacija gdje postoji bezzakonje i dvojne linije zapovijedanja dovodi do toga da je vatrogastvo djeluje nejedinstveno. I politika i svi mogu iskoristiti to nejedinstvo, po staroj - zavadi pa vladaj. Nismo zadovoljni postojećim sustavom i Kornatska tragedija je jednim dijelom posljedica sadašnjeg stanja. Što su ključni problemi sustava i kako se mora mijenjati da se posljedice kornatske strahote više nikada ne bi ponovile? Vatrogastvo je u posljednjih 5 godina jako puno dobilo što se tiče ulaganja u vozila i opremu Javnih vatrogasnih postrojbi, no taj program Vlade ne obuhvaća dobrovoljne vatrogasce. Oni se osjećaju zakinutima. Minimalni standardi obuhvaćaju plaće profesionalnih vatrogasaca, no mi već nekoliko godina bezuspješno tražimo da se financiranje od strane države proširi i na vatrogasne postrojbe središnjih DVD-a. Shvaćanje dobrovoljnog vatrogastva u doba kapitalizma je nešto sasvim drugačije negoli u doba socijalizma. Dobrovoljno se radilo besplatno, a u kapitalizmu postoje volonteri koji rade besplatno, a dobrovoljac za svoj rad mora biti adekvatno stimuliran. Da je to riješeno, da možemo stimulirati mlade u najboljim godinama od 25-30 godina da budu u DVD-ima danas ne bi imali model da vrbujemo vatrogasce dok su još mali i da izrastaju kroz ovu profesiju ne bi li ih tako zadržali u vatrogastvu . I na Kornatu su gasili mladići, i maloljetnici. Ti mali dječaci su za sada stvarnost i nisu oni jedini koji u Hrvatskoj gase požare jer da nema tih mladih ljudi u vatrogastvu teško da bi dobili čovjeka od 25-30 godina u vatrogastvo gdje nema nikakvih stimulativnih mjera kojim bi ga se potaklo na odabir te profesije i gdje ga se kao sezonskog vatrogasca plaća toliko malo da će radije odabrati bezopasan posao konobara i zaraditi tri puta više. U Kanadi primjerice sezonski dobrovoljni vatrogasci za gašenje šumskih požara za tri-četiri mjeseca zarade za kompletan studij tijekom godine. Trebamo odrediti želimo li mi u Hrvatskoj da nam vatrogastvo bude nositelj sustava zaštite i spašavanja, odrediti kakvo će to vatrogastvo biti, hoće li djelovati forme radi ili će se osigurati dodatna sredstva kao za vojsku i policiju da bi zaista moglo funkcionirati. Zato je potrebno hitno oformiti državno tijelo koje će objedinjavati vatrogasnu službu i njezine potrebe. Na vatrogasce se još uvijek gleda kao na osobe koji su volonteri koji besplatno izlažu sebe opasnosti i gasu šumske požare na Jadranu sa sredstvima i opremom koju su dužni sami nabavljati jer to njima treba . Treba li se vatrogastvo izdvojiti iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje? Da. Ja se nadam da će naše aktivnosti pomoći da se napraviti pritisak na zakonodavca da se vatrogasna služba postavi na pravo mjesto, nikako u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje koja nas koristi samo za promidžbene aktivnosti, a kad nas treba opremati, osposobljavati, educirati i voditi određenu evidenciju onda ih nema nigdje. Vatrogastvo zaslužuje da u svom sastavu ima najkvalitetniju opremu, sustave veze, najkvalitetnije zračne snage koje im daju potporu da sigurno rade svoj posao, spasilačke službe koje su organizirane unutar same službe pa do analitičko preventivnih i pravnih poslova. Pa mi nemamo spasilačku službu u vatrogastvu, a ni zračne snage za gašenje požara u priobalju nikako ne smiju biti podređene drugom ministarstvu nego civilnoj službi. Ovako se vojna struktura miješa u civilne poslove što u svakom slučaju nije pravilo u visoko razvijenim sustavima zaštite i stranih zemalja a danas je dovelo do toga da se pitamo što je vojska radila na Kornatu. Kakvo je optimalno ustrojstvo za koje se zalažete? Smatramo da vatrogastvo ne treba centralizirati. Želimo da ima vlastito državno tijelo koje brine za resor vatrogasne službe. Ista bi mogla biti organizirana kao dobrovoljna, poluprofesionalna i profesionalna i mora funkcionirati kao jedinstveni sustav na svim razinama, od jedinica lokalne samouprave, županija do države, sukladno pravilima struke jedinstvenima za sve razine . Pravila vatrogasne službe su u Hrvatskoj trenutno na nivou 1993. godine kad smo bili u centraliziranom sustavu i trenutno su nepotpuna i neusklađena s važećim zakonima . Tražimo samo sistemsko postavljanje sustava da se zna tko je za što odgovoran, da se ne može dogoditi da glavni vatrogasni zapovjednik nema spasilačku službu, pet helikoptera na raspolaganju tijekom sezone, 6-7 kanadera, digitalni komunikacijski sustav… To se ne smije događati. Ako stvorimo pravilan sustav, u njemu se moraju nalaziti i zračne snage, jer ako nisu u sustavu vatrogasne službe ne možemo s njima slobodno raspolagati u pripremi i tijekom provođenja operativnih zadaća, zadire se u drugo ministarstvo, miješaju odgovornosti, i opet ponavljam dolazi do ovoga što smo vidjeli na primjeru Kornata. Od strahotnog požara na Kornatu koji je odnio 12 života niti nakon dva mjeseca ništa se ne zna, uzrok još uvijek nije utvrđen, a istrage i dalje traju. Što je, po vašem mišljenju, uzrok tragedije i hoće li javnost ikada dobiti sve odgovore? Na žalost, struka trenutno zna manje od vas novinara i moram zastupati samo ono što mi je poznato. Trenutno mi je poznato samo to da postoji vjerojatnost da je jedan od uzroka eruptivni požar. No, pojava eruptivnog požara, njegova argumentacija i posljedice koje je izazvao nisu do kraja definirane. Mi smo sami tražili da se ekspertna skupina osnuje i da objavi svoje mišljenje, ne da čeka izbore, ne da čeka Novu godinu, nego da promptno uključi sve sudionike, službe, strane stručnjake da bi se saznalo nešto više. Svojim dosadašnjim radom, odnosno ne izlaskom u javnost sa barem djelomičnim podacima ili izviješćima o radu stvara se dojam da se nešto želi zataškati. Ako u dva mjeseca ne možemo doznati što se dogodilo na Kornatu, a Dražen Slavica trune u pritvoru cijelo to vrijeme, onda netko ne radi svoj posao. Vlada i premijer su dužni smijeniti sve koji nisu napravili svoj posao, a ako su nešto napravili neka podnesu izvješća. Tada će nam svima biti sve jasnije. Mi ne vodimo paralelnu istragu, samo želimo znati do kuda su došle pojedine istrage, vojne, civilne i ekspertnih skupina. Zar je kornatska tragedija zločinački pothvat neke organizacije koja treba biti tajna, ili je nepoznanica za koju su zainteresirani i struka i roditelji i Dražen Slavica, na posljetku, kao jedini živući okrivljeni.