Dobro došli na obnovljene Internet stranice Udruge profesionalnih vatrogasaca Hrvatske, koje su postavljene tijekom ljeta 2013. godine.

Nadamo se da će članovi Udruge ove stranice koristiti za pronalaženje i razmjenu saznanja i iskustava iz vatrogasne struke.

 

Administratora portala možete kontaktirati putem adrese e pošte Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. .

Nalazite se ovdje: NaslovnicaVatrogasna taktika

Pretraživanje i spašavanje u zadimljenim prostorima

Pretraživanje i spašavanje u zadimljenim prostorima

Kod većine požara zgrada dim koji nastaje u požaru ugrožava živote osoba koje se nalaze u dotičnoj zgradi. Veliko oslobađanje dima u nepovoljnim uvjetima može za kratko vrijeme rezultirati potpunim zadimljenjem čak i većih zgrada...

1. Prikaz problema

Kod većine požara zgrada dim koji nastaje u požaru ugrožava živote osoba koje se nalaze u dotičnoj zgradi. Veliko oslobađanje dima u nepovoljnim uvjetima može za kratko vrijeme rezultirati potpunim zadimljenjem čak i većih zgrada(npr. požar u zračnoj luci Dusseldorf koji se dogodio 11.travnja 1996. godine).U većini slučajeva kod takvih se požara polazi od činjenice da se u zgradi nalazi određeni broj ugroženih osoba. Izjave očevidaca, sustanara i/ili drugih o postojanju ugroženih osoba u zgradi, najčešće nisu pouzdane. Iz tog razloga vatrogasci tada moraju primjeniti strategiju i taktičke postupke kojima se brzo i sustavno pretražuju zadimljena područja. Samo se na taj način može zajamčiti da nitko neće nepotrebno stradati - npr. uslijed zakasnjelog pronalaženja. Tek nakon temeljitog pretraživanja svih dotičnih područja moguće je zaključiti fazu intervencije "Spašavanje".
Od opasnosti dima treba zaštititi i same interventne snage. Zatekne li se operativna grupa u opasnosti , potrebno je isto tako što brže organizirati i njeno spašavanje.
Da bi se gore navedeni zahtjevi mogli ispuniti, potrebno je osigurati sljedeće:
-razvitak i primjenu sustava za pretraživanje i spašavanje u zadimljenim prostorima
-razvitak i primjenu sustava zaštite ( opremljenost interventnih snaga prikladnom osobnom zaštitnom opremom , taktički postupci i pravila ponašanja glede izbjegavanja, nadzor operativnih grupa opremljenim dišnim spravama, nadzor spasilačkih ekipa itd.)

2. Postupci pretraživanja/spašavanja i sigurnost

Postupci sustavnog pretraživanja i spašavanja pogotovo kod pretraživanja većih zgrada praktički na postoje unatoč potrebi koja se ukazuje kod vatrogasaca.. Uspoređujući sigurnosne zahtjeve za vatrogasne ronioce ( u skladu s Njemačkim Službenim vatrogasnim propisom FwDV 8) koji primjerice obuhvaćaju stalnu povezanost užetom te sustav znakova potezanjem užeta- mora se zaključiti , da je sustav kod vatrogasnih operativnih grupa opremljenih dišnim spravama nepotpun. Iako se mnogi radni uvjeti vatrogasaca s izolacijskim aparatima mogu usporediti s radnim uvjetima ronilaca (npr. nedostatak vidljivosti, poteškoće u orijentiranju, ograničena zaliha zraka za disanje i dr.) neshvatljiva je velika razlika glede sigurnosnih zahtjeva. Što se tiče postupaka pretraživanja i spašavanja te sigurnosti vatrogasnih grupa opremljenih izolacijskim aparatima , u Njemačkoj vlada sljedeće stanje odnosno zahtjevi:

1. Postupci koji se trenutno primjenjuju samo djelomice ispunjavaju zahtjev efektivnog sustava pretraživanja i spašavanja .Za ispunjenje zahtjeva traže se sljedeći kriteriji:

-Unapređivanje taktičkih postupaka i pravilno ponašanje tijekom pretraživanja i spašavanja osoba u zadimljenim prostorima uz posebnu pozornost na iznenadne opasnosti koje se mogu pojaviti.
-Unapređivanje sustava orijentacije, koji će jamčiti sustavno pretraživanje u zadimljenim prostorima. Pritom pojedine sastavnice moraju biti tako oblikovane da omogućavaju pretraživanje pojedinih prostorija kao i cijele zgrade. Sustav orijentacije nadalje mora biti takav da je prikladan kao sustav označavanja tijekom povlačenja.
-Taktički i tehnički postupci moraju biti sažeti u obliku nacrta Dopune Službenog vatrogasnog propisa br.7 " Zaštita dišnih organa "

2. Planiranju pretraživanja i spašavanja treba posvetiti veliku pozornost. Ono se mora prilagoditi vatrogasno-tehničkim potrebama te vrstama intervencija. To znači da:
-moraju postojati uvjeti za ustrojavanje sektora pretraživanja i spašavanja
-je potrebno temeljito opisati ustrojavanje takvih sektora (rukovođenje grupama zaq pretraživanje i spašavanje, organiziranje sustava zaštite od iznenadnih opasnosti itd.)

3. Oprema operativnih grupa za pretraživanje i spašavanje treba prilagoditi zahtjevima sigurnosti i vrsti intervencija.

3. Plan pretraživanja i spašavanja

3.1.Taktička načela i zaštita interventnih snaga
3.1.1.Taktički nastupi- Taktički nastupi pretraživanja i spašavanja dijele se općenito kao i nastupi gašenja požara na "odvojene" i "zajedničke"

Kod odvojenog nastupa grupa za pretraživanje/spašavanje i navalna grupa za gašenje požara interveniraju neovisno jedna o drugoj. Ovaj se oblik primjenjuje kada je uz brzo pretraživanje i spašavanje potrebno i istovremeno gašenje požara poglavito kod velikih objekata. Istovremeno gašenje požara tijekom takvog nastupa ima zadaću da umanji nastajanje dima i topline, što također olakšava pretraživanje. Pritom treba ukazati da se grupe za pretraživanje i spašavanje kreču samo na mjestima, gdje se ne očekuje neposredna opasnost od požara. Rukovođenje grupama kako za pretraživanje i spašavanje tako i za gašenje požara , povjerava se vođama grupa koji su raspoređeni u istom operativnom sektoru, dakle istom zapovjedniku sektora. Kod zajedničkog nastupa obje grupe napredujemo zajedno. Zajednički se nastup primjenjuje kada je grupa za pretraživanje i spašavanje neposredno ugrožena od požara ili kad je širenje požara neizvjesno. Pretraživanje područja neposredno ugroženog od požara omogućeno je time što grupe napreduju uz zaštitu vodenog mlaza. Budući da spašavanje ugroženih osoba ima prioritet spram ostalih radnji, gašenje požara se provodi samo na mjestima gdje je ono nužno za pretraživanje i spašavanje. Prednost odvojenog nastupa je u tome što je pretraživanje i spašavanje moguće provoditi istovremeno i neovisno o akciji gašenja požara. Kao nedostatak pak treba navesti činjenicu da grupa za pretraživanje i spašavanje nije zaštićena vodenim mlazom te da u spašavanju osoba ne možemo/smijemo uključiti sve raspoložive snage. Međutim kod požara soba i stanova većina vatrogasnih postrojbi prednost daju zajedničkom nastupu, najvjerojatnije i zbog toga što na početku intervencije ionako vlada nedostatak osoblja. Prednost ovog oblika je činjenica da su grupe zaštićene vodenim mlazom i što su sve raspoložive snage uključene u gašenje požara. Kao nedostatak treba navesti veliki gubitak vremena kod postavljanja cijevi, koji otežavaju pretraživanje i spašavanje.

3.1.2. Podjela zadataka- Za provedbu pretraživanja i spašavanja u zadimljenim prostorima potrebni su barem sljedeći ljudi:

-vatrogasac osposobljen za voditelja vatrogasnog odjeljenja
-grupa za pretraživanje i spašavanje ( sastavljena minimalno od vođe grupe i jednog člana grupe, iako je bolja tročlana grupa)
-grupa za spašavanje ( sastavljenu najmanje od vođe grupe i jednog člana grupe ,iako je bolja tročlana grupa )

Opis zadataka pojedinih članova:
Rukovodeća osoba (zapovjednik odjeljenja) rukovodi pretraživanjem i spašavanjem. Zapovjednik odjeljenja je odgovoran za sigurnost grupa i nadzor dišnih sprava, stalno se informira o trenutnom položaju grupa, raspituje se o mogućim ugroženim osobama i njihovom položaju u dotičnoj zgradi kao i o opasnostima koje prijete samim grupama. On određuje područje rada pojedine grupe i upućuje ih na njih ( po mogućnosti uz pomoć skica i nacrta). On je u stalnoj vezi s grupom za pretraživanje i spašavanje: prenosi rezultate izviđanja (nacrt zgrade, širenje požara i dima itd.) Rezultati izviđanja se dokumentiraju i prema njima se sastavlja plan akcije. Zapovjednik odjeljenja nadalje prenosi povratne informacije nadređenoj hijerarhijskoj razini.
Vođa grupe neposredno vodi akciju pretraživanja i spašavanja unutar svog područja rada. On odgovara za sigurnost svoje grupe. Stalno izviđa glede prijetećih opasnosti i nadzire zalihe zraka za disanje ili kisika u dišnim spravama. On usmjerava pretraživanje prema uputama izvana. Vođa grupe radiovezom stalno daje povratne informacije glede položaja svom nadređenom rukovoditelju. On je također stalno u vezi s članom grupe; traži rezultate izviđanja i prenosi ih dalje.
Član grupe zajedno s vođom grupe izvodi neposredno pretraživanje. On komunicira s vođom grupe i daje mu informacije o stanju.

3.1.3. Načela pretraživanja i spašavanja

Tijekom pretraživanja i spašavanja se načela sukladna sa službom vatrogasnim propisima i propisima sprečavanju nezgoda a radu.
Iskustvo te rezultati provedenih vježbi pokazali su da je dvočlana grupa apsolutni minimum kod spašavanja osoba:
- Grupa za pretraživanje i spašavanje s konkretnim zadatkom spašavanje osoba poznat broj i položaj ugroženih osoba sastoje se minimalno od vođe grupe i dva člana grupe.
- Grupe za pretraživanje i spašavanja bez konkretnog zadatka spašavanja ljudi ugrožene su osobe naslućuju sastoje se minimalno od jednog vođe grupe i jednog člana grupe.
Nastup bez fizičkog osiguranja (vodeće uže ) unutar grupe i grupe prema van načelo se ne zagovara zbog iskustva stečenih u Kolnu i Dusseldorfu. Međutim mogući rizici za vatrogasce su preveliki. Zato ako grupe ne polažu cijevnu prugu, tada se put povlačenja mora obilježiti u cijelosti obilježiti užadima Od ovog se pravila može doduše djelomice odstupiti samo kada se prostorija u slučaju iznenadne pojave opasnosti može brzo i sigurno napustiti. Radi lakše orijentacije bi trebalo položiti barem jedno vodeće uže sve do ulaza u prostoriju koja će se pretraživati. Vođa grupe u tu svrhu sa sobom nosi torbicu sa glavnim vodećim užetom (vidi sustav užadi). Uže se izvan zgrade u području koje ne može biti zahvaćeno dimom) veže na nekom sigurnom mjestu.
Tijekom napredovanja vođa grupe polaže uže odnosno pušta da ono samo izlazi iz torbice. Uže po mogućnosti mora biti labavo položeno kako ne bi zatezalo i ne bi ometalo napredovanje sljedećih grupa . Kod povlačenja uže se mora ostaviti u zgradi. Ono služi daljnjim grupama kao orijentir i obilježava granicu pretraženog prostora. Uže se posprema po završetku gašenja. Nadalje osobno (vodeće) uže možemo privezati za mlaznicu ostavljenu ispred vrata i po potrebi brzo privući. Ponekad se vođa grupe i član grupe moraju nakratko odvojiti i to kada se provodi detaljno i brzo pretraživanje. Preduvjet za to je međusobna fizička povezanost članova grupe (osobno uže)
U području neposrednog djelovanja požara neizbježna je zaštita grupe vodenim mlazom. To potvrđuje i razne zabilježene nesreće tijekom intervencija. U tom slučaju pretraživanje protječe sporije. Posebne opasnosti nastaju kod otvorenja vrata u prostoriji u kojima je požar ili su one termički zagrijane (vrata u takvim prostorijama su jako zagrijana) budući da u takvim slučajevima mora računati sa flash - overom iz tog razloga svi članovi grupe moraju biti što bliže podu i u zaklonu. Za hlađenje vrućih dimnih plinova (sprečavanje nastanka flash- overa i mogućeg plamena upotrebljava se raspršeni mlaz vode. Da bi se što sigurnije suprostavilo tom riziku potrebno je upotrebljavati univerzalne mlaznice i ovladati posebnim tehnikama gašenja. Ako u stojećem stavu više ne vidimo vlastite noge onda se krećemo ispod zadimljene zone i to puzajući. Vatrogasac koji se kreće na čelu odgovoran je za prepoznavanje opasnih mjesta (npr. udubljenja, stubišta). kod napredovanja poseban naglasak treba staviti na izviđanje svih prozora, vrata i drugih otvora koji vode na otvoreno (ako dođe do iznenadnih opasnosti grupa tim putem može napustiti zgradu. Nadalje je moguće da se tim putem skrati vrijeme i put spašavanja osoba). Da bi kod mogućih iznenadnih opasnosti odnosno za spašavanje osoba što brže osigurao drugi put za spašavanje ispred dotične zgrade se postavljaju raspoložive automobilske ljestve. Ljestve se usmjeravaju na dotičnu etažu a ne na određeni prozor.
Načelo treba razlikovati prvo i drugo pretraživanje. Trenutno pretraživanje ovisno o situaciji bez polaganja cijevi opsuje se kao prvo pretraživanje.
Zbog postojećih okolnosti (jako zadimljenje itd.) te nedostatka vremena najprije se pretražuje područja, gdje postoji velika vjerojatnost da će se pronaći najveći broj ugroženih osoba i za koje možemo reći da imaju realne šanse za spašavanje.
Za to je potrebno primjenjivati postavke i tehnike koje dopuštaju brzo pretraživanje s malim brojem potrebnih ljudi. Ako nije nužno istovremeno gašenje požara pretraživanje se provodi bez zaštite vodenog mlaza jer se postavljanjem cijevne pruge gubi dragocjeno vrijeme.
Alternativno se može upotrijebiti gore navedeni sustav užadi. Tijekom pretraživanja u obzir se mora uzeti i faktor vremena, to znači pretraživanje područja do kojih se može doći bez nasilnog otvaranja vrata ili pomicanja namještaja. Zbog toga grupa za pretraživanje treba po mogućnosti biti tročlana.
Ulazak i pretraživanje prostora u kojem je požar provodi se isključivo uz zaštitu vodenog mlaza. Kada je požar ugašen i kada provjetravanje počne pokazivati prve rezultate, provodi se "drugo pretraživanje" Ovo se pretraživanje provodi detaljno i u obzir se uzima sva područja u kojima se nalaze ili su se nalazile ugrožene osobe. Nakon provedenog prvog pretraživanja ispod ulaznih se vrata pretražene prostorije kao oznaka stavlja kosa crta "/" (nap. voštanom kredom) Po završetku drugog pretraživanja na vrata se stavlja druga kosa crta tako da se dobije "X" sljedeća važna točka je brzo provjetravanje. Zadimljenost se smanjuje, vidljivosti se poboljšava i šanse za preživljavanje zaostalih ugroženih osoba se povećavaju dovođenjem svježeg zraka. Nadalje smanjuje se štete od dima i topline i smanjuje se opasnost od pojave flash- overa . Razlikujemo prirodno i nad tlačno provjetravanje. Nad tlačno provjetravanje zahtijeva usmeno otvaranje pojedinih prozora po mogućnosti najprije u prostoriji zahvaćenoj požarom - pritom se dim i toplina odmah odvode već na samom mjestu njihovog nastanka. Svakako da ono traži usku suradnju sa grupom koja postavlja ventilator kako bi se smanjile opasnosti koje prijete grupi u zgradi i kako bi se postigao i optimalno rezultat provjetravanja.

3.1.4 Sigurnost grupe za pretraživanje i spašavanje
Na mjestu intervencije se provodi nazor dišnih sprava u skladu sa zahtjevima Radne grupe "Nazor dišnih sprava " u AGBF pokrajne Nordrbein-Westfaled. stupanj zaštite "A" provodi voditelj odjeljenja koji je odgovoran za grupe. grupa za pretraživanje osigurava se vodenim mlazom ili sustavom užadi.

3.1.5 Organizacija
Temelj donošenja odluke tijekom intervencije predstavlja postupak rukovođenja prema Pu DV 12/1 " Rukovođenjem intervencijom" Detaljnim izviđanjem treba što prije utvrditi područja u kojima se nalaze ugrožene osobe. Ovisno o tome se utvrđuju i težište akcije.
Veće objekte treba podijeliti na sektore pretraživanja. Veličina takvog sektora određuju se ovisno o vrsti upotrijebljenih dišnih sprava (aparati sa stlačenim zrakom, regeneracijski aparat itd.) strukturi unutrašnjosti zgrade (velike hale sa ili bez pregrade i prepreka itd.) i o broju raspoloživih grupa za pretraživanje i spašavanje. Na temelju navedenih kriterija dobro je sektorima gašenja požara i sektorima pretraživanja dodijeliti jednake granice. U svakom sektoru za pretraživanje radi najmanje jedna grupa za pretraživanje (uključujući zapovjednika i potrebi jednu grupu za spašavanje ) Nekoliko pod sektora pretraživanja mogu predstavljati jedan operativni sektor.
Ovisno o taktičkom nastupu , jednom operativnom sektoru " Pretraživanje i spašavanje " (odvojeni nastupu) dodjeljuje se jedan zapovjednik koji je odgovoran za obije radnje. Svakom operativnom sektoru ( pa i svakom sektoru pretraživanja ) po mogućnosti treba dati na raspolaganje vlastiti komunikacijski kanal, budući da je potreba za komunikacijom unutar grupe za pretraživanje i spašavanje te nadležnog zapovjednika kod ovakvih akcija izrazito velika. Navodno se zbog relativnog malog broja raspoloživih kanala u 2 m - području mora unaprijed riješiti planom rado veze.

3.1.6 Oprema i zaštitna odjeća
U osobnu opremu i zaštitu odjeću ulaze:
- vatrogasna kaciga sa zaštitom vrata
- zaštita od plamena izrađena od Nomex-a ili sličnog materijala
- vatrogasno zaštitno odijelo (sukladno sa zahtjevima EN 469)
- vatrogasna zaštitna obuća
- zaštitne rukavice
- sprava za zaštitu dišnih organa
- osobno ( vodeće) uže
- svjetiljka (pričvršćena za kacigu , dišnu spravu ili zaštitno odijelo )
- mali drveni klinovi
- žuta ili bijela voštana kreda
- poluga za razvaljivanje

pretr1130305

Navalna grupa PVP Dortmund s potpunom zaštitnom opremom

Kod pretraživanja i spuštanja grupa dodatno nosi sljedeću opremu
- radiostanicu
- vatrogasna sjekirica
- pasica za spašavanje

Zaštitna odjeća
Koja uključuje kacigu, rukavice, obuću i kapuljaču za zaštitu od plamena, jamči dobru toplinsku zaštitu pogotovo kod razbuktavanja dima. Izolirajuča svojstva zaštitne odjeće omogućavaju i nadalje i pretraživanje prostorija u kojima vlada visoka temperatura. Kao nedostatak treba navesti i djelomičnu ograničenost pokreta uzrokovanu gustoćom materijala. Na ove nedostatke ne treba gledati praktično jer takva odjeća ipak pruža veliku zaštitu od djelovanja topline
Na kacigi se nalazi držač za malu đžepnu svjetiljku.
On je praktičan stoga što će svjetiljka uvijek bacati svjetlost na mjesto kamo je usmjeren pogled. Osim toga vatrogasac ima slobodne ruke a svjetiljka se po potrebi može lako skinuti.
Alternativno se može koristiti i svjetiljka pričvršćena za opasač. Svjetiljke ostaju uključene i kada nema vidljivost kako bi se označila pozicija svakog vatrogasca u svrhu orijentacije. Nadalje postoji mogućnost očitavanja postojećeg tlaka u boci dišne sprave. Mali drveni klinovi ( kajle) pokazali su se izuzetno praktičnim kod podupiranja vrata i prozora.
Osim što njima zadržavamo slobodnim put povlačenja, otvorena vrata mogu biti znak ostalim grupama da se dotična prostorija u tom trenutku pretražuje.
Drveni se klinovi mogu na primjer nataknuti na držač vizira kacig.
Budući da vatrogasci često rade sjekiricom i da postoji mogućost da klinovi ispadnu, neki vatrogasci prakticiraju dodatno nošenje jednog ili dva drvena klina ispod držača vizira. Voštana kreda služi za obilježavanje pretraženog prostora (npr. na krilu vrata) Kreda se stalno može nositi u zaštitnom odijelu. Ovom vrstom krede moguće je pisati i na vlažnoj ili začađenoj površini

Polugom se može otvarati zaključna vrata i prozori. Iz istog razloga na ovaj se alat treba gledati i kao na alat koji osigurava povlačenje.

Vatrogasna sjekirica s jedne strane služi kao alat za razvaljivanje , npr. nasilno otvaranje vrata, a s druge strane ona je produžetak ruke koji koristimo za pretraživanje prostora ispod kreveta i drugih teško pristupačnih mjesta. Iako je sjekirica dosta teška i sputava vatrogasca prevladavaju prednosti ovog alata.

Pasica za spašavanje omogućava kontrolirano otvaranje vrata. Prije otvaranja vrata koja se otvaraju prema unutra, pasica se učvršćuje na kvaku.
Ako u prostoriji vladaju preduvjeti eksplozije dima (podtlak) pasicom se sprečava daljnje otvaranje vrata. Ako pak prijeti opasnost od plamenih jezika i sl. pasica omogućava zatvaranje vrata iz sigurne udaljenosti (Slika 2) Pasica nadalje služi za spašavanje ugroženih osoba. Osobi stavljamo pasicu oko prsa i zakopčamo iza glave čime smo stvorili uvjet da osobu izvlačimo iz ugroženog područja.

3.1.7 Sustav užadi Riječ je o poliesternom užetu dužine 300m i promjera 5mm. Uže se nalazi u torbici i na početku ima karabiner. Uže se nosi na desnom dijelu prsa (uže u pravilu nosi vođa grupe) tako da uže koje izlazi iz torbice ne može prekinuti dovod zraka za disanje ( slika 3) Na mjestu intervencije prije ulaska u objekt uže se pomoću karabinera učvrsti izvan zone opasnosti.

pretr2130305

Nošenje i držanje glavnog vodećeg užeta (vođa grupe)

Tijekom napredovanja uže samo izlazi iz torbice (zbog toga se nakon vježbe ili intervencije uže mora pažljivo pospremiti u torbicu poput penjačkog užeta)
Sljedeći vatrogasci kvače svoje karabinere na opasačima za glavno vodeće uže (slika 4).
Na taj se način vatrogasci osiguravaju da ne izgube uže ako se nakratko od njega moraju od njega odvojiti
( npr. ako nešto moraju obaviti s obije ruke). Svaka grupa ima svoje glavno vodeće uže.
Druga komponenta sustava je osobno vodeće uže. Riječ je o užetu dužine oko 10m koje na jednom kraju
ima učvršćen karabiner. Drugi je kraj povezan s mehanizmom za odmotavanje, kojim možemo zakočiti
uže na određenoj dužini. Mehanizam za odmotavanje također ima karabiner kojim se pričvršćuje
za osobu opremu vatrogasca. Svaki član grupe nosi vlastito osobno uže.
Ako u nepregledno područje ( npr. podrum ili prostoriju velike tlocrtne površine) Ulazi samo 1 grupa za pretraživanje i spašavanje bez cijevnog voda, tada vođa grupe na tom putu polaže glavno vodeće uže.
Drugi član grupe je tada vlastiti osobnim užetom povezan s vođom grupe ili neposredno s glavnom vodećim
užetom. Povezani osobnim užadima moguće je da se vođa grupe i član grupe međusobno odvoje 20m, zadržavajući pritom sigurnost koju predstavlja međusobna povezanost užadima.

pretr3130305

Svaka slijedeća grupa može iskoristiti već postavljeno glavno vodeće uže


Dosljedna primjena sustava užadi omogućava brzo i sigurno pronalaženje operativnih grupa zatečenih u zgradi iznenadnim opasnostima. Sustav nadalje omogućava vatrogascima sigurno pronalaženje puta za povlačenje. Prednost sustava ogleda se i u tome što se sljedeće grupe mogu orijentirati prema već položenom užetu i tako brže pronaći područja interveniranja odnosno pretraživanja. Osobnim užadima omogućavaju se radovi oko glavnog vodećeg užeta. Sustav ima isto tako i svoje nedostatke, jer kod istovremenog korištenja nekoliko glavnih vodećih užadi postoji opasnost od zapetljavanja. Primjena užadi zahtijeva od vatrogasaca veliku discipliniranost i zahtjevnu obuku.

3.2 Tehnike pretraživanja
3.2.1 Pretraživanje i spašavanje u malim prostorima (tlocrtna površina do 5x5 m )

pretr4130305

Male prostorije su praktički sastavni dijelovi zgrade. Takve prostorije mogu imati vlastitu namjenu ( npr. sobe u studentskim domovima ) ili pak mogu biti sastavni dijelovi velikog kompleksnog objekta .
Pretpostavka: dotična prostorija i pristup do nje prvim putem za spašavanje ( put prve navale) potpuno su zadimljeni.

pretr5130305

Pretraživanje se ne provodi na temelju konkretne informacije o nestaloj osobi, već u sklopu općih mjera pretraživanja i spašavanja. Glavno vodeće uže i eventualni vodeni mlaz odlažu se ispred prostorije, ako u prostoriji nije požar. Ako grupu čini vođa i dva člana , tada jedan član ostaje kod mlaznice kao posrednik ( ako iznenada dođe do opasnosti poput flash - overa, tada isti može odmah reagirati
hlađenje s pomoću raspršenog mlaza i tako zaštititi članove grupe u prostoriji i osigurati njihovo povlačenje).
Vođa i drugi član grupe se međusobno povezuju prije ulaska u prostoriju osobnim užetom u slučaju da napreduju bez cijevi. Vođa grupe ulazi u dotičnu prostoriju i počinje s pretraživanjem u smjeru otvaranja vrata. Ako se vrata otvaraju udesno, onda se on kreće tako da stalno svojom desnom rukom dodiruje zid. Otvaraju se vrata ulijevo, onda koristi lijevu ruku. Drugi član grupe se kreće istovremeno s vođom grupe na razmaku od oko 1,5 do 2m ( pritom prostor između njih također mora biti pretražen).
Ovako postavljeni pretražuju cjelu prostoriju sve dok ne stignu do vrata, gdje je ostavljena mlaznica odnosno gdje je započeo pretraživanje.
Pretraživanje mora biti brzo i temeljito (" prvo pretraživanje"). Posebno treba pretražiti područja ispred prozora i vrata ( i iza njih), ispod i na krevetu, stolovima i sjedalicama

pretr6130305

Ako se u prostoriji pronađe osoba, vođa grupe mora odlučiti dali će se kao najbrži put do ulaza postići orijentiranjem ulijevo ili pak udesno. Kod promjene smjera mijenja se i ruka na zidu.
Po završenom pretraživanju grupa kredom označava pretraženu prostoriju velikom kosom "/" a vratima i prelazi na sljedeću prostoriju.

3.2.2 Pretraživanje i spašavanje u većim prostorijama ( tlocrtna površina do 20x20m )

Prostorije ove vrste su prvenstveno sastavni dijelovi javnih objekata (npr. škole), kompleksi ureda i obrtničkih pogona. Takve prostorije mogu imati vlastitu namjenu ili pak biti u sastavu većih kompleksa. Pretpostavimo iste uvjete kao u prethodnom slučaju. Ovisno o mjesnim datostima prostorija tlocrtne površine 20x20m odgovara površini koju u normalnim uvjetima može pretražiti jedna grupa za pretraživanje s raspoloživim zrakom ( za aparat sa stlačenim zrakom vrijeme rada iznosi oko 20 do 30 min) Ne uzimajući u obzir vrijeme potrebno za dolazak do prostorije.
Dolazak do požarne prostorije protječe isto kao i u prethodnom slučaju. Sada se vođa grupe i član međusobno povezuju osobnim užadima koje zakoče na dužini oko 1,5 do 2m. Vođa grupe ulazi u dotičnu prostoriju i kreće se u smjeru otvaranja vrata do prvog puta prostorije. Član Grupe se kreće iza vođe na razmaku od 1,5 do 2 m. Vođa se zatim postavlja u prvom kutu. Član grupe zatim oko vođa grupe radijalno kruži od zida uz koji je došao, pa do drugog zida koji s prvim čini kut, pritom je radijus kruga osobno uže ( usporedi postupak s postupkom pretraživanja pod vodom ). Kad dođe do navedenog zida dužina užeta se povećava za 1,5 do 2m.

pretr7130305

Član grupe se potom vraća prema zidu odakle je krenuo. Ovaj se postupak provodi sve dok se ne postigne radijus oko 15m . Sada vođa grupe ide prema sljedećem kutu, nastavljajući započeti smjer. Član grupe se sada radijalno kreće od jednog do drugog zida sa sve manjim radijusima. Ovaj se postupak primjenjuje sve dok se ne pretraži cijela prostorija . Prostorija se uglavnom napušta kroz vrata kroz koja je grupa ušla ( obratiti pozornost na susjedne prostorije ).

pretr8130305

Prednost ovakvog postupka pretraživanja jest u tome što ne zahtjeva nikakvu dodatnu opremu od već opisanog sustava užadi.
Jednostavnost izvedbe dopušta pretraživanje koje pokriva cijelu površinu prostorije.
S gledišta brzog prvog pretraživanja u pravilu je zajamčeno da cijelu površinu može pretražiti jedna grupa unutar raspoloživog vremena koje određuje zaliha zraka u spremniku dišne sprave.
Ako se pretraživanjem naiđe na osobu koju treba spasiti, postupa se jednako kao i u gore navedenom slučaju. Kad se završi s pretraživanjem, grupa kredom obilježava pretraženu prostoriju velikom kosom crtom na vratima.

3.2.3 Pretraživanje velikih prostora (tlocrtna površina veća od 20x20)

Prostorije ove vrste su prvenstveno sastavni dijelovi javnih objekata (npr. zračne luke, muzeji i industrijski pogoni). Takve prostorije mogu imati vlastitu namjenu ili pak biti dio kompleksnog objekta.
Prva grupa za pretraživanje i spašavanje ima za zadatak najprije postaviti glavno vodeće uže od polazišta do neke krajne točke. Odložena torbica sa ostatkom užeta služi kao oznaka za krajne točke. Tijekom napredovanja grupa izviđa strukturu prostorije (pregrade, prepreke itd.) i daje odgovarajuće povratne obavijesti. Kod postavljanja užeta grupa obraća pozornost na utvrđivanje prostora koje će pretraživati sljedeća grupa. Tijekom vraćanja grupa pretražuje područje lijevo i desno od glavnog vodećeg užeta. Ako je grupa tročlana, vođa slijedi uže, a članovi grupe se učvrste lijevo i desno pomoću osobnog užeta i paralelno prate vođu grupe na udaljenosti od 1,5 do 2 metra (ovaj razmak je potreban kako bi se pretražila cijela površina među članovima grupe).
Na ovaj se način može pretražiti područje širine 3 do 4 m uz glavno vodeće uže. Ako pak grupu čine dva vatrogasca, vođa grupe i drugi član pričvršćuju svoju osobnu užad karabinerima za glavno vodeće uže (također na razmaku od 1,5 do 2 metra). Pretraživanje se tada provodi kao i kod tročlane grupe.


Ovisno o veličini i strukturi hale (ako npr. osim središnjeg prolaza postoji više sporednih) preporuča se da se na glavno vodeće uže učvršćuje druga vodeća užad u raznim smjerovima kao ogranci. Na mjestima grananja postavljaju se odgovarajuće oznake. Ako se lijevo i desno od glavnog vodećeg užeta kreće nekoliko grupa za pretraživanje, dobrom se pokazala oznaka prema kojoj se može odrediti koja se grupa nalazi na kojem ogranku. Pritom se užad označava čvorovima koje rade same grupe.
Prva grupa, koja postavlja glavno vodeće uže, ne radi čvorove. Druga grupa koja se od glavnog užeta kreće u drugom smjeru radi na svom užetu dva čvora, treća grupa tri itd.
Ovim postupkom olakšava se pronalaženje i spašavanje grupe koja se nalazi u opasnosti. Da bi si grupe olakšale orijentaciju pri povratku, ispred mjesta grananja (prema izlazu) na glavno se vodeće uže postavlja mala oznaka (čvor ili sl.).

pretr9130305

Pretraživanje se na ograncima provodi kao što je prije opisano i prikazana načela vrijede i ovdje.

4. Taktika pretraživanja

4.1 Pretraživanja jedne etaže zgrade odnosno dijelova zgrade u jednoj etaži

Zgrade su obično podijeljene na dijelove različitih namjenama. To npr. mogu biti velike hale ( hale u zgradama zračne luke, sajamske hale). Takvi dijelovi zgrade nadalje mogu biti sastavljeni od samo jedne male prostorije ili pak od niza različitih velikih prostorija. Kod pretraživanja cijelih zgrada odnosno dijelova zgrada primjenjuju se isti postupci pretraživanja kao i kod pretraživanja pojedinačnih prostorija samo što su planiranje i organiziranje pretraživanja bitno zahtjevniji i složeniji. Pogotovo se kod ograničenog broja raspoloživih vatrogasaca i nepregledne situacije treba pridržavati jednog jedinstvenog taktičkog načela - najprije spašavamo osobe koje vidimo, a zatim osobe za koje znamo gdje se točno nalaze ili ih pak čujemo, a na kraju spašavamo osobe koje naslućujemo odnosno pristupamo pretraživanju cijele zgrade. Kod potonjeg se posebno mora obratiti pozornost na mjesta gdje postoji najveća vjerojatnost da se nalazi veliki broj ugroženih osoba (npr. evakuacijski putevi , područje ulaza i izlaza). Takva se mjesta najbrže otkrivaju detaljnim izviđanjem (npr. izviđač, nastupajuće grupe, izjave svjedoka). Izjave se svakako odmah provjeravaju. Čak i ako se za neko područje tvrdi da se u njemu nalazi veliki broj ugroženih osoba - pogotovo kod velikih požara poput požara u zračnoj luci Dusseldorf - nije opravdano odmah koncentrirati sve snage na to mjesto. Takve se dojave moraju najprije provjeriti slanjem izviđačke grupe. Ako se ukaže potreba za pretraživanjem cijele zgrade ili jednog njenog dijela, tada područje najprije treba podijeliti na manje sektore pretraživanja. Ti sektori trebaju biti toliki da grupa s raspoloživom zalihom zraka može preći (hodati/puzati) od jednog kraja sektora do drugog i natrag. Ovaj zahtjev sa jedne strane uključuje aspekt sigurnosti grupe, dok je s druge strane vrijeme potrebno za spašavanje osoba iz zadimljenog prostora jako ograničeno zbog brzog, smrtonosnog djelovanja otrovnih plinova koji nastaju u požaru. Da bi se na mjestu intervencije održala izvjesna preglednost, sektori pretraživanja trebaju uvijek biti samo unutar jedne etaže, a ne preko nekoliko etaža. Iz iskustva stečenih kod požara u zračnoj luci Dusseldorf i požara klinike u Aachenu može se zaključiti kako je dobro imati detaljne planove etaža. Planovi - najbolje vatrogasni operativni planovi s konkretnim informacijama bitnim za pretraživanje ( predodređeni sektori pretraživanja, prilazi, prepreke, dizala itd.)- su izrazito važni za detaljno planiranje i provođenje pretraživanja. U idealnim uvjetima za određeni sektor imamo na raspolaganju osobu koja poznaje dotično područje, koja zapovjedniku sektora može davati detaljne upute.

4.2. Pretraživanja više etažnih zgrada

Kad dim zahvati nekoliko etaža, najprije se pretražuje etaža na kojoj na kojoj je požar. Budući da tu dim najduže djeluje, osobe koje su se tu mogle zateći, najviše su ugrožene. Nakon toga preporuča se pretraživanje etaže iznad požara, budući da je tu vjerojatnost neposrednog širenja dima najveća ( npr. otvori na stropovima, otvoreni prozori). Poslije toga treba pretražiti najvišu etažu. Ovaj se postupak opravdava činjenicom, da se vrući dim nakuplja na najvišoj točki zgrade. Na tom mjestu također postoji opasnost da, zbog povećanog tlaka dima, zadimljenje prijeđe na druge dijelove zgrade ( npr. zbog propusnosti vrata). Paralelno s pretraživanjem etaža potrebno je i pretraživanje stubišta s eventualnim podestima i galerijama, jer osobe često napuštaju mnogo "sigurnije" mjesto i bježe u stubište, gdje onda zbog određenog stupnja zadimljenosti padaju u nesvijest. Da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi (a ne na temelju izjava stanara) da u zgradi više nema ugroženih osoba, na kraju se još jednom provjeravaju sve etaže od krova do podruma. Nadalje se preporuča da se zgrada pretraži i izvana (npr. preko automobilskih ljestvi).

4.3. Pretraživanja prostora i zgrade s jednom grupom

Ako je u pretraživanje uključena samo jedna grupa, započinje se s prostorijom na lijevoj odnosno desnoj strane zgrade ( ovisno o tome gdje se naslućuju ugrožene osobe ili o konkretnim izjavama). Dotična grupa pretražuje najprije prostorije na toj strani, a na povratku pretražuje prostorije na drugoj strani. Time se jamči pretraživanje svih prostorija. Ako u pretraživanju sudjeluju dvije grupe, tada jedna pretražuje lijevu, a druga desnu stranu. Ako pak na raspolaganju imamo nekoliko grupa za pretraživanje, potrebno je koristiti i druge prilaze (detaljno pretraživanje). Pritom se pojedina područja pretraživanja trebaju točno unaprijed odijeliti. Točnim dojavama o položaju i stalnom komunikacijom između grupe i odgovornog zapovjednika sprječava se dvostruko pretraživanje jedne te iste prostorije ili područja. Kod pretraživanja cijelih zgrada odnosno dijelova zgrada vrijede isti postupci pretraživanja kao i kod pretraživanja pojedinih prostorija. Gore opisani redoslijed prioriteta vrijedi pogotovo kod ograničenog ljudstva i nepreglednih situacija.

5. Zaključak

Provjera navedenog postupka pretraživanja je pokazala da ova tematika nije zastupljena u pravilnicima, nastavnim materijalima, ostaloj literaturi kao ni u samoj praksi. Trenutno stanje ne nudi nikakva jamstva da se ovisno o situaciji uvijek provodi najdjelotvornija i najsigurnija metoda pretraživanja.
Predstavljeni koncept pretraživanja nastao je na temelju kritičkog promatranja tuzemnih (njemačkih - op. prev.) i inozemnih postupaka pretraživanja i spašavanja. PVP Dortmund trenutno provjerava praktičnu primjenjivost predstavljenog sustava u okviru posebnog nastavnog programa u dvije vatrogasne ispostave.


Prijevod:Kruno Katalenić, dipl.germ
Izvornik : Aschenbrenner,Dirk:Suchen und Retten. Brandschutz 5/1999

Iskustva posade zrakoplova za gašenje požara

Iskustva posade zrakoplova za gašenje požara


Najsigurniji način ograničenja veličine požara je ugasiti ga prije no što ima vremena raširiti se i napasti ga svim sredstvima i snagama- drugim riječima UDARI GA BRZO, SNAŽNO I ČESTO, a to je zadaća za koju su avioni i helikopteri sa svojom nedvojivom brzinom, elastičnošću i sposobnošću nošenja tereta, idealno načinjeni.

U planinama i udaljenim područjima s ograničenim pristupom zrakoplovi predstavljaju jedino sredstvo brzog reagiranja na izazov požara. Isto tako kada se istovremeno pojavi više požara jedino zrakoplovi imaju dostatnu pokretljivost u boju s opasnošću.

Danas se koriste za gašenje požara otvorenih prostora iz zraka:

1. avioni tankeri - prenošenjem sredstva za gašenje požara, pripremljenog i punjenog na zemlji u matičnom aerodromu,
2. avioni sakupljači (scooper) - koji skupljaju vodu s prikladne vodene površine u blizini požara
3. helikopteri s podvjesnim vjedrom ili unutarnjim spremnicima
Helikopteri se primarno koriste za prevoženje i brzo prebacivanje gasitelja i opreme.

Protupožarni zrakoplovi

Važno je zapamtiti da su zrakoplovi (avioni i helikopteri) početno navalno oruđe. Njihova istinska vrijednost, poglavito aviona, u usporedbi s helikopterima kojima raspolaže Republika Hrvatska je u sposobnosti da:
-napadne vatru brzo, prije nego što može povećati brzinu kretanja-intervenciju
-napada požar na mjestima koja su privremeno nedostupna zemaljskim gasiteljima usporavajući širenje,
-baca velike količine vode ili kemikalija na vatru u kratkom vremenskom razdoblju i
-prenosi svoj napad brzo s mjesta na mjesto, s ciljem udara na tople točke, zaštite ljudstva i opreme i smirivanje točkastih požara.

Gašenje u priobalnim područjima uključuje skupljanje i bacanje slane vode, koja je jednako uporabljiva, no duža uporaba zahtjeva povećanu brigu i rad tehničara na održavanju aviona. Također su znatno smanjeni tvornički resursi motora i opreme. No to je vrlo kompleksna tema i postoje brojna iskustva koja se koriste u interakciji s proizvođačem aviona.
Utjecaj na vegetaciju nije uočen ili do sada nije izvršeno ispitivanje u tom pravcu, ali postoji mogućnost nanošenja šteta šumama koje nisu naviknute na posolicu i utjecaj mora.
Zrakoplovi se bore s vatrom bacajući velike količine vode ili kemijskih usporivača na vatru ili ispred nje. Napad može biti direktan na frontu vatre ili indirektan napad u kojem se uzastopna bacanja čine tako da usporivači stvore barijeru na putu vatri. Koju taktiku zrakoplovi primjenjuju ovisi o osobinama vatre, broju gasitelja na požarištu, opremi na tlu, broju i vrsti zrakoplova koji sudjeluju u gašenju požara, vremenu između dva bacanja vode iz zraka, uporabi kemijskih retardanata i slično.

Koja će taktika napada na požar iz zraka biti izabrana ovisi o izviđanju i prosudbi situacije koju izvodi kapetan aviona -helikoptera, po dolasku na požarište. Nakon prosudbe požara, donosi odluku i izvodi prosudbu vodene površine s koje će skupljati vodu, te uspostavlja kontakt sa zapovjednikom gašenja požara (fire boss) i dogovara se o početku i pozicijama djelovanja. Velik problem nakon toga predstavlja prepoznavanje cilja - traženog od strane gasitelja na zemlji , jer se često leti kroz dim u vrlo otežanim uvjetima vidljivosti ili vjetra koji može onemogućiti gašenje.

Taktika koju zrakoplovi primjenjuju a na zahtjev zapovjednika požarišta, može biti:

-izravan napad na vatru
- posredan napad
- napad iz više pravaca
- napad iz jednog pravca ili
- napad tehnikom štipanja.

Za velike požare potrebno je veći broj aviona, bolja koordinacija u zraku i na zemlji i vrlo česti dolazak zrakoplova na požar. Ovo je moguće ostvariti ukoliko je vodena površina dovoljno blizu požara. U protivnom se povećava vrijeme gašenja, a poglavito ako je nedostatan broj zrakoplova ili su raspoređeni na više zadaća.
Mali zrakoplovi i helikopteri predstavljaju dobro sredstvo izviđanja i dojave o požaru, naročito ako je njihovo patroliranje pravilno usmjereno i ako nose dovoljno vode ili retardanta za početni napad, te mogu usporiti kretanje vatre do dolaska navalnih aviona.
Takvi avioni, kao AT -802 Air Tractor, kojima i Hrvatska raspolaže mogu biti učinkoviti ukoliko je njihova uporaba pravilna.
Da bi se požar napao brzo, snažno i često potrebito je osigurati informaciju o požaru, donijeti odluku i prosudbu situacije i pozvati zrakoplove. Pri tome je bitno da se informacija od požarišta, putem Državnog ili Regionalnog operativnog središta, prema posadama protupožarnih zrakoplova u pripravnosti prenese što prije i što kvalitetnije i s što manje razina prenošenja. Poznato je da višekratno prenošenje informacije deformira početnu informaciju, a ako se tu ubace i dodatne razine prosuđivanja nužnosti uporabe ili broja zrakoplova potrebnih za taj požar, vrijeme kašnjenja se povećava, pa čak i donosi kriva odluka. To je problem koji otvara brojna pitanja i trebalo bi ga posebno razmotriti.
Da bi se ostvarila brza reakcija na izazov požara potrebno je smanjiti vrijeme reagiranja cijelog sustava-smanjiti broj zapovjednih linija i razina, što najbolje opisuje sljedeća formula:

T=to+td+todl+tpoz+tbaz+tizvp+tizvv+tudv

gdje je:

to -vrijeme otkrivanja požara
td - vrijeme dojave do središta odlučivanja
todl - vrijeme odlučivanja
tpoz - vrijeme pozivanja zrakoplova
tbaz - vrijeme pripreme i udaljenost baziranja od požarišta
tizvp - vrijeme izviđanja požara
tizvv - vrijeme izviđanja vodene površine
tudv - vrijeme udaljenosti vodene površine od požarišta.

Ako se na to dodaju još kakova vremena kašnjenja približavamo se kritičnom vremenu reagiranja, poglavito ako je vrijeme pripreme i udaljenost baziranja veliko. Temeljna iskustva svih posada pri gašenju požar su:

Nijedan požar ne može se ugasiti samo iz zraka:

-primjer podzemni požari (Korčula)
-požari korijenja i panjeva nakon dugotrajnih i velikih požara (Brač)
-požar u šumi ispod krošanja i u gustoj makiji (Paklenica)
Temelji vatrogasne struke definiraju problematiku požara i požarišta te za to nisu potrebna dodatna objašnjenja.

Svaki požar se mora gasiti koordinirano djelovanjem iz zraka i odmah nastaviti djelovanjem sa zemlje:

- loši su primjeri prestanka rada gasitelja nakon dolaska aviona,
- koordinacija nije odgovarajuća ubog neobučenosti posada ili zapovjednika požarišta ili nepoznavanja i nesigurnosti koje su uzrokom krive odluke,
-nepostojanje programa i neizvođenja zajedničkog uvježbavanja.
No i to je moguće izvesti u praksi kao na primjer kod požara na Cresu i kod Makarske gdje je koordinacija rada zemaljskih gasitelja i protupožarnog aviona bila idealna. Nakon svakog uzimanja vode vođa skupine aviona javio se ili je pozivan od zapovjednika požarišta koji je, prateći njegov rad i rad zemaljskih vatrogasaca, koordinirao precizne točke bacanja, nakon čega bi grupe gasitelja, koristeći učinke vodene bombe, dotukle požar a za njima bi se kretale druge grupe vatrogasaca koje su sanirale požarište. Preduvjet za takav rad je svakako vrhunska uvježbanost zemaljskih gasitelja i posada zrakoplova te kvalitetna komunikacija posada, zapovjednika gasitelja i grupa gasitelja na požarištu.

Svako požarište se mora nadzirati potrebno vrijeme, ovisno o vrsti požara (gorivog materijala) i dužini gašenja:

- primjeri požara kada su zrakoplovi i po nekoliko puta gasili isti požar u više uzastopnih dana, iako je bio ugašen, jer je nadzor požarišta prekinut odmah nakon po odlasku aviona ili nije izvedena adekvatna sanacija požarišta,
- nepristupačni tereni kada i posade zrakoplova trebaju imati razumijevanje za probleme kretanja gasitelja na tlu, poglavito ako nemaju helikoptere (Promina)
Taj problem nije lako riješiti, poglavito kada se pojavi veliki broj požara u području odgovornosti, a nedostatne su snage gasitelja (Brač, Hvar, Lastovo...). No, tada bi svakako više razine odgovornosti, prateći situaciju, morale reagirati mobiliziranjem i prevoženjem dodatnih snage i sredstava. Također je moguće povećanim naprezanjem iskusnih posada zrakoplova povećati pružanje pomoći i osigurati vrijeme zemaljskim gasiteljima za pripremu i prebacivanje snaga i sredstava (primjer požara kada je posada protupožarnog aviona letjela 10,30 sati u jednom danu pri tome izbacivši 150 vodenih bombi)

Koordiniranje rada posada iz zraka i gasitelja na zemlji treba izvoditi jedna osoba - zapovjednik požarišta (fire boss)

- više osoba opterećuje radio vezu, stvara zabunu i nepotrebno produžavavrijeme trajanja gašenja ili se traže zrakoplovi na više strana istovremeno,
-također , ako je prisutno više zrakoplova, jedan bi vođa (najiskusniji kapetan protupožarnog aviona) trebao održavati vezu s gasiteljima na zemlji.
No i to je moguće izvesti u praksi poput požara na Cresu, kod Makarske i Benkovca gdje je koordinacija rada zemaljskih gasitelja i protupožarnog aviona bila idealna. Preduvjet za takav rad je svakako vrhunska uvježbanost posada zrakoplova i kvalitetna komunikacija posada zrakoplova i zapovjednika gašenja, ali i zapovjednika gasitelja s grupama gasitelja na požarištu.

Određivanje prioriteta:

-vrsta šume koja se gasi
Ponekad se gasi borovina i slična lako obnovljiva šuma, a pramakija ili druga kvalitetna šuma i nacionalni parkovi nisu u prioritetu gašenja onih koji donose odluke,
-požar će se gasiti prvi (svakome je njegov požar najopasniji ili mu je brdo najveće).
No, svakako temelj za određivanje prioriteta su državni i županijski planovi temeljeni na procjenama vrijednosti, opasnosti, vremena reagiranja, rasporeda snaga, predislociranja snaga, raspoloživosti zrakoplovnih snaga itd.

Donošenje odluke o podizanju aviona na požar

Ponekad je bolje uputiti avion na požarište, iako to možda nije potrebno, nego ne uputiti na vrijeme jer tada najčešće nastaju katastrofalni požari. To znači veliku odgovornost osobama koje donose odluke i pretpostavlja pripremu i poznavanje problema kao i profesionalnost. Brojni su primjeri kasnog pozivanja protupožarnih zrakoplova, ali je vrlo mali broj primjera pozivanja zrakoplova bez potrebe. Uzroci su različite prirode kao posljedica složenosti sustava. Detaljnije elaboriranje bi svakako zahtijevalo više prostora.

Donošenje odluke o broju aviona upućenih na jedan požar

Ta odluka je svakako diskrecijsko pravo kapetana protupožarnog zrakoplova koji se nalazi na požarištu. No, svakako je bolje pozvati više zrakoplova nego nedovoljno. Prosudba o broju potrebnih aviona također zahtjeva pored iskustva, profesionalnost, centralizaciju donošenja odluka, a svakako kvalitetnu podlogu u podacima i informacijama. Krajnju odluku donosi ipak operativno središte koje izvršava nadzor nad sveukupnom situacijom prosuđujući:
-raspoloživost ispravnih aviona
-raspoloživost obučenih posada zrakoplova i naprezanje u danu ili više uzastopnih dana,
-prioritete gašenja
-prosudbu opasnosti i raspoloživosti snaga i sredstava

Formiranje operativnih središta

- na kojoj razini?
- s kojim ovlastima?
- stalna ili privremena?
Osim operativnog središta na razini Države, županije, grada i vatrogasne postrojbe, potrebno je razmisliti o brzom formiranju i rasformiranju središta (pokretnog) za koordiniranje i rad svih snaga uključenih u pripremu, gašenje, i saniranje požarišta velikog požara otvorenog prostora. Pri tome bi svakako iskustva stožera u Divuljama doprinijela kvalitetnijim odgovorima na postavljena pitanja.

Motrenje iz zraka i patroliranje s ciljem otkrivanja požara:

- korištenjem tehničkih sredstava IC, sateliti, helikopteri i avioni,
- patroliranjem u kritičnim periodima nakon prolaska ljetnih oluja (gromovi),
- nadzor velikih požarišta nakon gašenja.
Brojni od tih problema , osim uobičajenih dosadašnjih rješenja, bit će poboljšana uvezivanjem i koordinacijom s europskim zemljama, dodatnim opremanjem raspoloživih aviona ili nabavkom novih helikoptera s opremom! No za sada se to može riješiti nešto pravilnijim korištenjem izviđačko navalnih aviona i određivanjem kritičnih područja i vremena te doba patroliranja.

Pozivanje pomoći:

- pozivanje zemaljskih gasitelja iz aviona-helikoptera, status poziva (važnost i stupanj prioriteta takovog poziva) i vrijeme mogućeg reagiranja, tj. donošenja krajnje odluke o uporabi snaga tj. koga zvati iz zraka da pošalje gasitelje,
- pozivanje dodatnih zrakoplovnih snaga,
-pomoć susjednih zemalja i pružanja pomoći drugim zemljama (potrebita zakonska regulativa i rješavanje problema unutar vojne organizacije, kao plaćanje prekovremenog rada i izdavanje odgovarajućih profesionalnih dozvola i ovlaštenja pilotima PP aviona i helikoptera).


HELIKOPTERI

Brojne su vrste helikoptera koje se koriste u borbi s vatrenom stihijom, no brojne su i modifikacije sustava helikoptera za tu namjenu.

Iskustva u gašenju požara helikopterima s podvjesnim vjedrom su:

- zamorno i stresno u odnosu na učinak,
- lak gubitak vjedra (do sada 2 u Hrvatskoj) i česte pogibeljne situacije,
-učinak gašenja na velikim požarima je mali i neodgovarajući uloženim sredstvima,
- učinci na čuvanju požarišta nakon gašenja avionima su najveći, a poglavito su bitni pri čuvanju velikih požarišta i sanaciji.
Primjena helikoptera s podvjesnim vjedrom za gašenje požara industrijskih objekata ili skladišta je praktično nemoguća. Pojedini helikopteri s unutarnjim spremnicima i podvjesnim vjedrom na kratkoj sajli koriste se za gašenje požara na stambenim objektima i višekatnicama, što su svakako dragocjena iskustva.
Dosadašnja iskustva, temeljena na dugogodišnjem radu i iz razgovora s posadama helikoptera, kao i osmatranjem učinka pri zajedničkom gašenju, vode k zaključku da su helikopteri osim moguće primjene u izviđanju (korištenjem opreme) najrentabilniji za uporabu i izvođenje zadaća:
- gašenje početnih požara i u završnim fazama požara (kada su mali plamenovi i male turbulencije),
- prevoženje vatrogasaca, opreme i vode na udaljena požarišta i
- logističku potporu gasiteljima na terenu.

Umjesto zaključka

Brojna su neriješena i otvorena pitanja koja zahtijevaju podrobnije analiziranje i koordiniranje na svim razinama i u svim strukturama borbe s požarima otvorenog prostora.
Iskustva stranih zemalja govore i u korist primjene protupožarnih aviona za gašenje požara na objektima, skladištima goriva i drugih materijala. No svakako najbitnije je od otvorenost za dijalog i rješavanje problema, a nadasve poboljšanje učinkovitosti sustava u borbi s vatrenom stihijom.

Izvor:
Vatrogasni vijesnik
Ivan Odobašić dipl.ing
kapetan protupožarnog zrakoplova

Terminologija vatrogasnih pjena


TERMINOLOGIJA VATROGASNIH PJENA

 

Accelerated Ageing

 

 Ubrzano starenje - Pohranjivanje pjenila pri visokim
temperaturama tijekom kratkih vremenskih perioda, kojima se simuliraju promjene svojstva kod dugotrajnog skladištenja pjenila pri normalnim temperaturama okoline.
 

AFFF (Aqueous Film
Forming Foam)

 

 AFFF - Pjenilo koje stvara vodenasti film. Isti termin koristi
se i za pjenu koja stvara vodenasti film.
 

Application Rate

 Gustoća primjene - Protočna količina otopine pjene koja se primijenjuje po jedinici površine požara. Obično se izražava u litrama otopine po m2 površine požara u minuti (L/m2/min).
 

AR (Alcohol Resistant)

 

 AR - Pjenilo ili pjena koja je otporna na "tekućine alkoholnog tipa" i na polarna otapala.
 

Aspirated Foam

 Aspirirana pjena - Općeniti termin kojim se opisuje ekspandirana pjena čiji omjer ekspanzije tipično iznosi 4:1 ili više. Aspirirana pjena proizvodi se miješanjem zraka i otopine pjene unutar uređaja za stvaranje (generatora) pjene.
 

Balanced Pressure
Proportioning

 Proporcioniranje s uravnoteženim pritisicima - Sistem za indukciju pjenila koji je izveden tako, da automatski uvodi ispravnu količinu pjenila u tok vode unutar širokog raspona različitih protoka i tlakova.
 

Base Injection

 Ubacivanje sa dna - Uvođenje vatrogasne pjene ispod površine izvjesnih zapaljivih tekućih ugljikovodika radi postizanja gašenja požara. Pjena ispliva na površinu zbog vlastitog uzgona. Koristi se za gašenje rezervoara.
 

B.L.E.V.E
(Boiling Liquid
Expanding Vapour
Explosion)

 Eksplozija ekspandirajućih para kipuće tekućine - Eksplozivna vatrena lopta koja nastaje zbog silovitog istjecanja zapaljenog plina koji izlazi iz tlačnog spremnika, a koji se raskinuo zbog popuštanja materijala nakon produženog izlaganja povišenoj temperaturi.
 

Boilover

 Prekipljenje - Silovito izbacivanje zapaljive tekućine iz rezervoara, uzrokovano naglim isparavanjem vode koja se nalazi unutar volumena tekućine. Može se pojaviti nakon dužeg perioda gorenja tekućina kao što je npr. sirova nafta, gdje se toplinski val spušta prema dolje po visini tekućine i na koncu stiže do vode koja se nalazi na dnu skladištnog rezervoara. Ne pojavljuje se u značajnoj mjeri kod tekućina topivih u vodi ili kod lakših derivata kao što je npr. benzin.
 BS 5306  

- Britanski standard 5306: Vatrogasne instalacije i oprema u objektima
- BS 5306: Dio 6. Sistemi s pjenom: Odjeljak 6.1
Specifikacija sistema s pjenom niske ekspanzije
- BS 5306: Dio 6. Sistemi s pjenom: Odjeljak 6.2
Specifikacija sistema s pjenom srednje i visoke ekspanzije

 

Burnback Resistance

 Otpornost na natražno gorenje - Sposobnost gotove pjene da se odupre direktnom kontaktu s plamenom. Primjer takvog kontakta je požar benzina djelomice ugašen i ograničen pokrivačem pjene. Pjena s visokom otpornošću, gorenje će dugo zadržati na nepromijenjenoj površini, a možda ga čak ugasiti. Pjena sa slabom otpornošću, dopustiti će da se požar ubrzano raširi po obodu.
 

Bund Area (Dike Area)

 

 Tankvana - Zaštitni bazen u kojem se nalazi rezervoar zapaljive tekućine. Zadržava tekućinu u slučaju kidanja rezervoara.
 

Class A Fire

 Požar klase A - Požar krutih tvari kao što su npr. drvo, papir i tkanine.
 

Class B Fire

 Požar klase B - Požar zapaljive tekućine.
 

Class C Fire

 Požar klase C - Požar zapaljivog plina.
 

Class D Fire

 Požar klase D - Požar metala.
 

Combustible Liquid

 Goriva tekućina* - Svaka tekućina čije plamište je na ili iznad 38°C (100°F).
 

Compatibility

 Kompatibilnost - Sposobnost sredstava za gašenje da se zajedno izmiješaju ili da se primijenjuju istovremeno na požar bez gubitka sposobnosti gašenja.
 

Concentration

 Koncentracija - Količina pjenila sadržanog u nekom volumenu otopine pjene. Potrebnu koncentraciju određuje tip pjenila koje se koristi. Npr., 3% pjenilo se miješa u 3% otopinu (97 udjela vode, 3 udjela pjenila); 6% pjenilo se miješa u 6% otopinu (94 udjela vode, 6 udjela pjenila).
 

Critical Application Rate

.

 Kritična gustoća primjene - Najniža gustoća s kojom se otopina pjene smije primjeniti na neki požar, a da bi se postignulo gašenje (L/m2/min)
 

Dissolved Solids

 Otopljene krutine - Kruta tvar koja preostaje nakon evaporacije ukupne vode iz pjenila.
 

Downstream

 Nizvodno - Smjer u kojem voda teče ili će teći.
 

Drainage Rate

 Brzina iscjeđivanja - Brzina kojom se otopina iscjeđuje iz gotove pjene. Uobičajeno je da se mjeri vrijeme 25%-og iscjeđivanja. U času kad se iscijedilo 25% vode, u pjeni je ostalo još samo 75% vode.
 

Expansion Ratio

 Omjer ekspanzije (ekspanzija) - Omjer volumena gotove pjene u odnosu na volumen otopine pjene. Npr. omjer ekspanzije 8:1 označava da je iz 100 L otopine pjene stvoreno 800 L gotove pjene.
 

Film Forming

 Koja stvara film - Pjena koja je u stanju stvoriti brzošireći tanak vodenasti film na površini nekih zapaljivih ugljikovodika. Taj film je u stanju onemogućiti odvajanje para goriva i bitno otežava paljenje.
 

Flammable Liquid

 Zapaljiva tekućina - Tvar koja je pri uobičajenim temperaturama i pritiscima u tekućem stanju, a kojoj je plamište ispod 38°C.
 

FFFP (Film Forming
Fluoroprotein Foam)

 FFFP - Fluoroproteinska pjena koja stvara film.
 

Flash Back

 

 

Flash Back - Ponovno paljenje zapaljive tekućine uzrokovano
izlaganjem njezinih para izvoru paljenja, kao što su npr. vrela
metalna površina ili iskra.

 Flash Point  

Plamište - temperatura pri kojoj neka tekućina odaje dovoljno para da može planuti.

 

Fluorocarbon

 

 

Fluorougljik - Inertni organski spoj u kojem je vodik zamijenjen fluorom.

 

Fluoroprotein Foam (FP)

 Fluoroproteinska pjena - Pjena koja se bazira na hidroliziranim proteinima s dodatkom fluorougljikovih površinski aktivnih tvari.
 

Finished Foam

 

 Gotova (ekspandirana) pjena - homogeni pokrivač koji
sačinjavaju mjehurići dobiveni miješanjem pjenila, vode i zraka.
 

Firefighting Foam

 Vatrogasna pjena - Isto što i gotova pjena.
 

Foam Concentrate
Foam Compound,
Foam Liquid)

 

 Pjenilo - Sredstvo za pjenjenje koje se miješa s odgovara-
jućim količinama vode i zraka radi stvaranja mehaničke (zračne) pjene.
 

Foam Maker
(Foam Generator)

 

 Generator pjene (uređaj za stvaranje pjene) - Uređaj koji je tako konstruiran, da omogućava uvođenje zraka u mlaz otopine pjene pod tlakom radi međusobnog miješanja i stvaranja pjene.
 

Foam Pourer

 Slijevač pjene - Uređaj koji je tako konstruiran, da ekspandiranu pjenu nježno dovede na površinu goruće tekućine, npr. komora za pjenu na rezervoaru goriva.
 

Foam Solution

 Otopina pjene - Homogena mješavina vode i pjenila.
 

Foam Water Sprinkler

 Sprinkler voda/pjena - Otvorena aspiracijska mlaznica, kod koje karakteristike raspršenog mlaza vode veoma sliče onima kod standardnih sprinklera.
 

Foam Water Spray
Nozzle

 Sprej mlaznica voda/pjena - Otvorena aspiracijska mlaznica, kod koje su karakteristike mlaza specifične za pojedinu konstrukciju mlaznice.
 

Heat Resistance

 

 Otpornost na toplinu - Sposobnost pjene da može izdržati izlaganje toplini.
 

High Back Pressure
Generator

 Generator s visokim protutlakom - Uređaj kojim se uvodi zrak u otopinu pjene radi stvaranja ekspandirane pjene namijenjene mupotrebi u sistemima za uvođenje pjene odozdo (s dna rezervoara).
 

High Expansion Foam

 

 Pjena visoke ekspanzije (laka pjena) - Pjena čiji se omjer
ekspanzije nalazi u rasponu između 200:1 i 1000:1.
 

Hydrocarbon (Fuel)

 Ugljikovodik (gorivo) - Organski spoj koji sadrži jedino atome vodika i ugljika - npr. benzin, loživa ulja, itd.
 

Hydrocarbon (Fuel)
Pickup

 Povlačenje ugljikovodika (goriva) - Svojstvo nekih ekspandiranih pjena da se miješaju s gorivim ugljikovodicima, odnosno da ih apsorbiraju unutar svojeg volumena.
 

Inductor (Eductor)

 Injektor (ejektor) - Uređaj koji se uobičajeno nalazi u toku vode radi uvođenja pjenila u vodu i stvaranje otopine.
 

Induction Rate

 Omjer indukcije (doziranja) - Postotak pjenila koji se miješa odnosno inducira u tok vode, kako bi se dobila otopina. Uobičajena je nominalna indukcija od 6% ili 3%.
 

Line Proportioner

 Linijski mješač (međumješalica) - Uređaj koji zbog podtlaka usisava pjenilo iz spremnika i miješa ga s vodom stvarajući otopinu pjene.
 

Low Expansion Foam

 

 Pjena niske ekspanzije (teška pjena) - Pjena čiji se omjer
ekspanzije nalazi u rasponu između 2:1 i 20:1.
 

Medium Expansion
Foam

 

 Pjena srednje ekspanzije ( srednja pjena) - Pjena čiji se
omjer ekspanzije nalazi u rasponu od 20:1 i 200:1.
 

Minimum Use
Temperature

 Najniža temperatura upotrebe - Najniža temperatura kod koje će pjenilo biti moguće proporcionirati pomoću venturi uređaja u skladu sa zahtjevima UL. Obično je 2-3°C iznad temperature smrzavanja.
 

NFPA
(National Fire Protection
Association)

 Nacionalno udruženje za zaštitu od požara (S.A.D.) - Jedna od njegovih djelatnosti je priprema i izdavanje standarda. Zbirka obuhvaća gotovo 300 standarda NFPA.
 

NFPA 11

 NFPA 11 -Standard za sisteme s teškom pjenom.
 

NFPA 11A

 

 NFPA 11 A - Standard za sisteme s pjenom srednje i visoke
ekspanzije.
 

Non aspirated Foam

 Neaspirirana pjena - Pjena čija se ekspanzija tipično kreće do 2:1. Za tu svrhu pogodna su jedino pjenila koja stvaraju film. Neaspirirana pjena stvara se izvan generatora pjene.
 

Pickup

 Povlačenje - Uvođenje pjenila u tok vode pomoću venturi uređaja.
 

Polar Solvent

 Polarno otapalo - U vatrogastvu je to svaka zapaljiva tekućina koja uništava normalne pjene. To su otapala koja se mogu miješati s vodom. Primjeri polarnih otapala su amini, eteri, alkoholi, esteri, adehidi i ketoni.
 

Polymeric Membrane

 Polimerna membrana - Tanak, trajan, plastični sloj koji se formira iz pjene alkoholnog tipa na površini polarnog otapala radi zaštite mjehurića pjene od uništavanja (otapanja u gorivu).
 

Pour Point

 Točka tečenja - Najniža temperatura pri kojoj je pjenilo dovoljno fluidno da može teći. Općenito je od 2 do 3°C viša od stiništa.
 

Premix Solution

 Premiks otopina - Unaprijed izmiješana otopina pjenila u vodi u potrebnom omjeru.
 

Product

 

 Derivat - Česti naziv za zapaljivu tekućinu (misli se na derivat
nafte, ponekad i sirovu naftu).
 

Proportioner

 

 Proporcionator (dozator) - Uređaj u kojem se pjenilo i voda
miješaju da bi dali otopinu pjene u propisanom omjeru.
 

Proportioning

 Proporcioniranje (doziranje) - proces uvođenja odgovarajuće količine pjenila u vodu radi miješanja i stvaranja otopine pjene.
 

Protein Foam (P)

 Proteinska pjena - Pjena koja se dobiva iz proteinskog hidrolizata s dodatkom aditiva koji spriječavaju starenje i kvarenje.
 

Synthetic Foam

 

 Sintetička pjena - Pjena koja se dobiva na bazi sintetičkih
ugljikovodičnih površinski aktivnih tvari.
 

Soluble

 Topiv - Sposobnost neke tvari da se lako otapa u nekoj tekućini (obično vodi).
 

Spill (Skin) Fire

 Požar (prolivene) lokve - Požar zapaljive tekućine, npr. lokve na čvrstoj površini, gdje prosječna dubina tekućine ne prelazi 2,5 cm.
 

Stability

 Stabilnost - Termin kojim se opisuje sposobnost pokrivača pjene da pruži trajnu i sigurnu zaštitu
 

Submergence

 Uranjanje - Uranjanje pjene ispod površine goruće tekućine, što rezultira djelomičnim uništenjem strukture pjene i stvaranjem sloja goruće tekućine oko pjene.
 

Subsurface Injection
(Application)

 Podpovršinsko ubacivanje (primjena) - Primjena pjene s dna rezervoara u kojem se nalazi zapaljiva tekućina.
 

Solution Transit Time

 Prolazno vrijeme otopine - Vrijeme potrebno da otopina pjene dođe od točke u kojoj je pjenilo uvedeno u tok vode, pa do točke u kojoj se uvodi zrak (točka aeracije).
 

Surfactant

 

 Površinski aktivna tvar - Kemikalija koja ima sposobnost da
promijeni površinska svojstva vode (smanji površinsku napetost).
 

U.L.
(Underwriter's Laboratories)

 U.L. - Američka neprofitna organizacija za testiranje, koja obavlja nezavisna testiranja proizvoda s gledišta sigurnosti
 

Venturi

 Venturi - Suženi dio cijevi ili mlaznice u kojem dolazi do povećanja brzine i smanjenja statičkog pritiska vode. U ovoj zoni smanjenog pritiska vode uvodi se pjenilo u glavni tok vode.

VATROGASNE POSTROJBE ODABIRU PJENILO NIAGARA

VATROGASNE POSTROJBE ODABIRU PJENILO NIAGARA

Sve veći broj vatrogasnih postrojbi odlučuje se za pjenilo Angus Niagara. U nastavku proizvođač, ANGUS FIRE i zastupnik TEH-PROJEKT INŽENJERING objašnjavaju zašto.

nia080706

Niagara vatrogascima pruža ono što oni cijene više od bilo čega drugog: svestranost. Poznato je da je pjena Niagara alkoholno otporna (AR). To znači da se njome može uspješno gasiti široki spektar zapaljivih tekućina, tj. ugljikovodika (npr. benzin) i polarnih otapala (npr. alkoholi). Drugim riječima, Niagara će uspješno gasiti SVE zapaljive tekućine. Ovakva svestranost je bitna, budući da vatrogasci često pri dolasku na incident ne znaju koja zapaljiva tekućina je u plamenu. Niagara je također pogodna za uporabu na širokom spektru opreme. Ručne (neaspiracijske) mlaznice za vodu, klasične mlaznice za tešku pjenu i monitori (topovi), ručne ili fiksne mlaznice za srednju pjenu, ali isto tako i fiksne komore za pjenu – sa svom će tom opremom Niagara odlično funkcionirati. Niagara 1-3 namijenjena je za doziranje s 3% pri požarima polarnih otapala i pri gašenju požara nadzemnih spremnika ugljikovodika. Ipak, na najčešćim požarima, požarima prolivenih lokvi ugljikovodika*, Niagara je vrlo ekonomična, jer se može dozirati sa svega 1%. Nadalje, za gašenje požara klase A ili za generiranje komprimirane zračne pjene u CAFS uređajima koji su danas sve popularniji, preporučuje se doziranje od svega 0,5-1%. Ušteda na pjenilu je velika i značajna stavka, no još je važnija sposobnost 3 puta dužeg rada vozila ili općenito uređaja za gašenje. Alternativno, tank pjenila može biti 3 puta manji ako se to ne želi.

Lakoća korištenja
Klasična alkoholno otporna pjenila, kao što su AR-AFFF (alkoholno rezistentna pjenila koja stvaraju vodenasti film) sadrže "polimer". Njegova zadaća je da između agresivnog polarnog otapala, koje želi uništiti pjenu i samog pokrivača pjene, stvori fizičku barijeru koja će pjenu zaštititi. Sadržaj polimera uzrokuje da je takovo pjenilo u pravilu viskozno ("gusto" kao * Pod terminom prolivena lokva smatra se gorivo do prosječne dubine od 2,5 cm. med) i ljepljivo, što ponekad zna stvarati probleme pri doziranju, koji mogu eskalirati sve do potpune blokade proporcionatora. Niagara ne pati od takvih problema, jednostavno zato što ne sadrži polimer. Njezin napredan kemijski sastav, bez polimera, na polarnim otapalima ima sasvim drugačiji mehanizam zaštite, za koji se može reći da djeluje kao "kemijsko zaštitno odijelo za svaki mjehurić posebno". Rezultat "visoke tečljivosti" je da se Niagara lako istače iz bačava, da lako teče kroz pumpe, cijevi i proporcionatore na vozilima, te da je doziranje vrlo precizno pri svim vremenskim uvjetima. Neka od viskoznijih AR-AFFF pjenila na bazi polimera u prošlosti su ponekad stvarala probleme pri skladištenju. Ako takva pjenila nisu bila posve ispravno tretirana, pojavljivala se opasnost od izlučivanja polimera u vidu gela (želatine) iz strukture pjenila pri skladištenju takvih pjenila na višim ili i na niskim temperaturama (separacija faza). Većina alkoholno rezistentnih film forming fluoroproteinskih pjenila (AR-FFFP) ima niži sadržaj polimera, pa su zato i bitno stabilnija pri skladištenju. Niagara je posve imuna od takvih opasnosti, jer uopće ne sadrži polimer, pa se za nju može normalno očekivati životni vijek na skladištu od najmanje 10 godina. Niagara uspješno prolazi na UL testu preciznog doziranja pri -18o C, kad je većina AR-AFFF već postala čvrsti led.

Visoka učinkovitost
Niagara djeluje kao da su u jednom pjenilu sadržana 3 pjenila. Ona je alkoholno rezistentna (AR), također je i film forming (FF), ali je i fluoroproteinska (FP).To je i razlog da je klasificirana kao Alkoholno Rezistentno-Film Forming Fluoro Proteinsko pjenilo (AR-FFFP). Njezina sposobnost stvaranja vodenastog filma znači da će na ugljikovodicima stvoriti tanak vodenasti film, koji će se širiti ispred samog pokrivača pjene i pridonijeti bržem gašenju požara. Na polarnim otapalima djeluje trenutno, budući da ne mora najprije stvarati polimernu barijeru. Zbog posebnog sastava, Niagara pruža vatrogasnoj ekipi izvrsnu zaštitu od nenadanog paljenja i natražnog širenja požara. Razlog za to je fluoroproteinski kostur mjehurića, koji pjenu čini iznimno otpornom na toplinu, a kako pjenilo ne sadrži detergente, nema mogućnosti da se pjena kontaminira gorućim ugljikovodikom. Nezavisni su testovi pokazali da je Niagara nevjerojatno otporna na toplinu, čak i ako se izloži direktnom dugotrajnom kontaktu s plamenom.

Ekološka legitimacija
Niagara je produkt najsuvremenije ekološke tehnologije. Njezin glavni sastojak su prirodni proteini, koji nisu ekotoksični i lako su biodegradabilni. Ona ne sadrži niti jednu od kemikalija koje su prisutne u drugim tipovima pjenila i koje su uzrok ekološke zabrinutosti: PFOS (perfluor oktanil sulfonat), detergenti i glikol eteri. Kao i sve druge vrste modernih visokoučinskih pjena, Niagara sadrži spojeve fluora. Zabrinutost javnosti za efekte koje će ovi ključni sastojci pjenila imati na okoliš, naveli su Angus Fire da razvije verziju Niagare bez fluora (Fluorine Free Foam ili F3), koja se naziva TF3, a koja imitira njezine fizičke karakteristike. Proizvođač ne preporučuje operativnu uporabu TF3 pri incidentima, već je ona idealna za testiranje vozila i za vježbe gašenja pjenom.

Podrška korisnicima
Angus Fire nije samo najveći proizvođač pjenila na svijetu. Uz pjenila, nudi i cjeloviti program prijenosne, mobilne i fiksne opreme za pjenu. Na svijetu ne postoji bolje kvalificirana kompanija koja može dati odgovor na tehnička pitanja u vezi s pjenom. Koje god pjenilo da koristite, vrlo je važno testirati ga redovno, kako biste provjerili da je ono još uvijek pogodno za uporabu. Unutar Angus Fire djeluje nagrađivani Servis za testiranje pjene, u koji dnevno dolaze uzorci pjenila iz svih krajeva svijeta, uključujući i brojne vladine agencije. Angus Fire nadalje ima dokazani i uhodani put za hitnu dobavu pjenila na mjesta velikih incidenata širom svijeta, uključujući i nedavni požar Buncefield blizu Londona, kada je u roku od par dana otpremljeno oko 600.000 L pjenila. Ako pjenilo hitno trebate, nazovite dežurni broj: 0044 15242 61166. Niagara se proizvodi prema najvišim standardima kvalitete. Svaki se detalj kontrolira i dokumentira u potpunom suglasju s normom EN ISO 9001:2000. Neovisno o tome, Niagaru je odobrio i američki UL, u sklopu kojega djeluje i Slijedimo Vas servis (Follow Up Service), koji uključuje i nenajavljene posjete tvornici. Angus Fire djeluje već više od 200 godina i želi nastaviti s tradicijom služenja vatrogascima i industriji. Danas Angus Fire ima i tehničku i financijsku podršku firme UTC Fire&Security, američke kompanije tržišne kapitalizacije 4,5 milijarde USD, koja djeluje u više od 30 zemalja svijeta i zapošljava preko 52.000 radnika. Zastupstvo Angus Fire za RH već više od 15 godina drži Teh-projekt Inženjering, koji se po tehničkim sposobnostima svrstava među najbolja svjetska predstavništva u ovome sektoru.

Nova europska klasa požara

Nova europska klasa požara

Hrvatska norma HRN EN 2 iz 1997 godine razvrstava požare u skladu s prirodom gorive tvari na četiri razreda. Takva podjela posebno je značajna radi primjene odgovarajućih aparata za gašenje požara. Tako su požarni razredi određeni slovnom oznakom :

A – požari krutina
B – požari tekućina ili rastaljenih krutina
C – požari plinova
D – požari metala

Radi se, u stvari, o preuzetoj europskoj normi EN 2 iz 1992. godine. S pojavom izmjene norme EN 2:1992/A1:2004 u siječnju 2005. godine, pored do sada poznatih klasa A,B,C,D, uvedena je klasa požara F. Klasa F odnosi se na požare biljnih ili životinjskih ulja i masti u uređajima za prženje s uljima i mastima kao i drugom kuhinjskom opremom. Pozadina razloga ove podjele leži u tome, da ovi požari principijelno pripadaju klasi požara B, ali s obzirom na posebne opasnosti i način gašenja koji odgovaraju ovoj vrsti požara, svrstavaju se u zasebnu klasu jer :

- požari ulja razvijaju se eksplozivno ako se gase vodom
- ulja se u požarima ponašaju kao samozapaljive tekućine

kpf1

Oficijelni piktogram za klasu požara F još nije obrađen u gore navedenoj normi. Piktogrami za klase požara obrađuju se u normi EN 3-7. Za sada je u tijeku izrade nacrt dodatka A1 za EN 3-7, koji pored piktograma za klase požara A,B,C i D sadrže i ovdje prikazan piktogram klase požara F. Britanski standard BS 7937 – standardizira klasu F pa se očekuje da će i ISO 3941 i ISO 7165 također biti ispravljeni u tom smjeru. Razradbu požara obrađuje i NFPA.

Podjela na klase požara prema ISO 3941:1997 donekle se razlikuje od NFPA 10 :2002. Naime NFPA je već 1998. godine svrstala požare ulja i masnoća u zasebnu klasu s oznakom ŤKť. NFPA 10 je standard za prijenosne aparate za gašenje u kojem su definirana sredstva zagašenje ( kod požara masnoća radi se o Ťmokrom prahuť) Napominjem da se ovaj standard razlikuje od europskog u oznakama klasa (npr.klasa C odnosi se na požare pod naponom).


Razlozi izmjena u klasifikaciji požara

Unazad posljednjih 15 do 20 godina u djelatnosti pripremanja hrane (ugostiteljstvo, restorani i sl.) došlo je od značajnih promjena u tehnologiji. Rast efikasnosti i produktivnosti tih uređaja doveo je i do velikog broja nesreća. Samo u Njemačkoj u uporabi je 70.000 uređaja za prženje s uljima.

 

Dva su osnovna pokazatelja promjena u tehnologiji tih uređaja:

1) Veća efikasnost uređaja i izolacija - Novi uređaji za prženje zagrijavaju ulje brže, povećan je stupanj izolacije uređaja pa je minimaliziran gubitak topline a troši do 25 % manje energije za zagrijavanje

2) Primjena isključivo ulja i masnoća biljnog porijekla - Iz uporabe je iz zdravstvenih razloga izbačena masnoća životinjskog porijekla (uz to i radi brže pripreme hrane). Biljna ulja imaju niži postotak štetnih masnih tvari od životinjskih masti koje imaju visok postotak zasićenih masnih tvari. Pored toga temparatura samozapaljenja biljnjih ulja ( 363°C) viša je od one životinskog porijekla (288-316°C) ali se u slučaju požara razvijaju veće temparature a požari su intenzivniji.

Te tendencije donose nove opasnosti. Ulje se sporije hladi pa je pri požaru povećana opasnost od ponovne upale nakon gašenja požara, uređaji u slučaju kvara ili zbog izostanka nadzora mogu se zagrijati na vrlo visoke temparature a požari biljnih ulja intenzivniji su i topliji. U svakom slučaju osnovni razlog za pojavu požara friteza i sličnih uređaja za prženje u ugostiteljstvu je zagrijavanje ulja na temparaturu samozapaljenja . Požar traje dok se temparatura ne spusti ispod temparature samozapaljenja ili dok ulje ne izgori u potpunosti.


SREDSTVA ZA GAŠENJE

Aparati za gašenje često sadrže sredstvo za gašenje koje je predviđeno za gašenje više klasa požara. Uporaba neprikladnih sredstava za gašenje požara masnoća tijekom proteklog desetljeća dovela je do mnogih nesreća s povrijeđenim osobama. Stoga su stručne asocijacije u Europi provodile ispitivanja i testiranja vatrogasnih aparata namjenjenih za gašenje požara u kuhinjama i restoranima (npr. test koji je 1999.godine proveo BNG- Berufsgenossenschaft Nahrungsmittel und Gaststatten). Ova ispitivanja utvrdila su da niti jedno do tada normirano sredstvo za gašenje nije prikladno za tu namjenu.

Specijalni pokrivači i poklopci uređaja

Putem proba gašenja požara dokazano je da pokrivači za gašenje u kuhinjama (propisano prema DIN 14155 pa povučeno) nisu primjenjivi za gašenje požara na uređajima i postrojenjima za prženje uljima i mastima. Neovisno o tome da li su izrađeni od vune, pamuka, nomexa ili kevlara rezultat je uvijek isti : pokrivač je zbog velikog toplinskog potencijala koji se javlja kod ovih požara neupotrebljiv – progorjeva jer se u vlaknima kondenziraju masne pare.

Gašenje požara ulja sadrži još jedan problem za upotrebu pokrivača – vatra i plamen iz uređaja za prženje može biti visok i do 1,5 m, oslobađajući pri tome veliku toplinu. Osobe koje se približavaju takvom plamenu s pokrivačem izlažu se velikoj opasnosti. Isto vrijedi i za osobe koje se plamenu pokušavaju približiti s namjerom da stave poklopac. Pri tom je velika opasnost od ozljeđivanja plamenom. U pravilu je gašenje poklopcem neuspješno kod friteza jer zbog mrežice koje vise preko ruba uređaja nije moguće potpuno zatvoriti kontakt gorivog ulja sa zrakom. Probe su također utvrdile da se pod utjecajem visoke temparature poklopci uređaja savijaju i deformiraju pa također nisu učinkoviti. Pokrivači za gašenje ipak ostaju dio standardne opreme jer su neophodni u slučaju gašenja zapaljenih osoba tj.odjeće.

CO2 aparati

Iako su do sada preporučivani CO2 aparati za gašenje, oni nisu u stanju učinkovito gasiti požare masnoća. Prilikom požara friteza može doći do gašenja plamena, ali na kratko. No, zbog visokog toplinskog potencijala ulja dolazi uvijek do ponovnog zapaljenja. Kod uređaja za prženje s uljima većeg kapaciteta, razvoj temparature je toliko velik da plamen često ne može, unatoč pokušajima gašenja, niti na kratko biti prekinut. Ukoliko dođe do gašenja plamena, zbog toga što je izostalo hlađenje, nema efekta potpunog gašenja. Pri tome su potrebne velike količine sredstva za gašenje i to u duljem vremenskom trajanju. Uz CO2 aparate pri tome se mogu postići i koncentracije opasne po ljude.

Aparati za gašenje prahom

Pri uporabi tog aparata mora se znati da se s mlazom praha može rasprskati goruće ulje po cijelom prostoru. Mlaz praha ne smijemo usmjeriti direktno u plamen, već se u volumenu plamena treba unijeti samo oblak praha. No, ta taktika zahtijeva vježbu, mora se uvježbavati pristup dok se ne postigne odgovarajući efekat gašenja. Aparat za gašenje prahom također ne daje ohlađujući efekat, pa nakon pada gasive koncentracije u požarnoj atmosferi dolazi do ponovnog požara. Pored toga ostaje i problem šteta koje prah ostavlja u prostoru (čitav prostor mora se temeljito očistiti, a prah nagriza metalne površine).

Aparati s pjenom su neprimjenjivi

Kako u pjeni ima vode ona će ekspandirati eksplozivno u paru, pa se postižu slični efekti kao pri gašenju vodom.To je motiviralo stručne organizacije, tehničke komisije i proizvođače aparata da pokrenu postupak za definiranjem aparata koji će učinkovito gasiti požare masnoća.

EKSPLOZIJA MASNOĆE

Masti i ulja su po sastavu gliceridi masnih kiselina. Plamište masnoća dosta je visoko i kreće se od 180o do 260°C. Ključajuća ulja u loncu ili fritezi pale se kod cca 280 do 360° C.Temparatura koje zatim razvija požar vrlo brzo dostiže i vrijednosti od 500o do 700° C. Instiktivno mnogi ljudi pokušavaju takav požar gasiti s vodom. Dolazi do tkz. eksplozije masnoće.

Definicija - Pri miješanju dvaju tekućina čije su temparature ključanja različite, ako je tekućina s višom temparaturom ključanja zagrijana značajno iznad temparature ključanja tekućine s nižom temparaturom ključanja, pri odgovarajućem omjeru će ekspandirati eksplozivno. Pri tome dolazi do značajnog porasta volumena pri čemu se tekućina s višom temparaturom ključanja rasprskava na sitne kapljice. Ukoliko pri tome tekućina gori, dolazi do eksplozije.

Pri tome se događa slijedeće :

- Voda se ne veže s uljem. Zbog različite specifične težine voda tone a ulje pliva na površini.
- Kako voda na 100°C isparava u paru, dolazi do udara pri naglom porast volumena vode. Rastuća vodena para velikom brzinom ekspandira kroz ulje u takozvanoj eksploziji masnoće.
- Pri tome iz 1 litre vode može nastati do 1700 litara pare. Eksplozivna lopta ima enormnu veličinu već pri malim količinama ulja : 2 litre ulja i 1 litre vode daju vatreni stup visok cca 3 metra i presjeka 2-3 metra.
- Kroz novostvorenu smjesu vrućih kapljica ulja i zraka (opasna mješavina kisika i gorućih tvari) dolazi do eksplozivnog izgaranja i pojave porasta tlaka. Ovo širenje plamena vodi neizbježno do širenja požara na cijeli prostor i gotovo uvijek do vrlo teških opekotina kod osoba koje su pokušale gasiti.

 

kpf3

 

GAŠENJE POŽARA MASNOĆE

U posljednjih nekoliko godina proizvođači aparata su se vrlo intenzivno zanimali ovim pitanjem. Razvijeno je sredstvo pomoću kojeg vruće ulje s vodom emulgira u sapunsku pjenu. Ova pjena sama nije zapaljiva, leži na površini ulja i na taj način odvaja ulje od kisika u zraku.

Saponifikacija je proces hidrolize estera masnih kiselina pomoću vruće otopine hidroksida čime nastaje sol karboksilne kiseline. Saponifikacija nastaje i kada su alkalne mješavine, kao što su kalij acetat, kalij citrat ili kalij karbonat, primjenjeni na goruća ulja ili masti. Alkalne mješavine kombinirane s masnim kiselinama kreiraju sapunastu pjenu na površini tekućine i gasi požar.

Mjere zaštite od požara i standardi u Americi i Europi

SAD

NFPA 96 – standard za zaštitu od požara u komercijalnim kuhinjama zahtjeva da komercijalni uređaji za kuhanje budu zaštićeni u primarnom i sekundarnom smislu. Primarne mjere su ugradnja automatskog sustava za gašenje požara, a sekundarne mjere su uporaba vatrogasnih aparata za početno gašenje požara. Zbog toga automatski sustavi za gašenje moraju zadovoljavati Test standard UL 300 (Testiranje sustava za gašenje požara u područjima komercijalnih kuhinja).

Dva su uobičajena sustava za gašenje prema sredstvu za gašenje:

- mokro sredstvo,

- suho sredstvo (PRAH).

Standard za ispitivanje UL 1254 dio 30 (restorani i kuhinje) nalaže da sustav za gašenje sa suhom tvari mora zadovoljavati odredbe standarda UL 300.

Kemijska tvar koja se koristi u sustavima za gašenje sastoji se od soda-bikarbonata ili kalij bikarbonata (prah). Oni reagiraju s uobičajenim uljem za prženje formiranjem sapunaste pjene (saponifikacija) kreirane hidrolizom masnoća koja je sadržana u ulju. Sapunjava pjena koja pluta na površini ulja za prženje ima prekrivno djelovanje koje sprječava dodir kisika i vatre i time u konačnici rezultira gašenjem požara. Suho sredstvo nema značajne sposobnosti hlađenja s obzirom da voda nije prisutna u suhom sredstvu. Gubitak topline u fritezi je ključni mehanizam za hlađenje ulja ispod njene temparature samozapaljenja.

 

kpf6

 

Mokra sredstva za gašenje sastoje se od kalij karbonata ili kalij acetata i vode. Voda je prisutna u ukupnoj težini sa 40 do 60 % ukupne težine i varira od proizvođača do proizvođača. Sistemi za automatsko gašenje s vlažnim sredstvom također kreiraju na površini ulja sapunastu pjenu (saponifikacija) koja sprječava daljni dotok kisika do vatre i time u konačnici također rezultira s gašenjem požara. Prisustvo vode u u sredstvu za gašenje pridonosi hlađenju i reduciranju temparature vrućeg ulja ispod njene temparature samozapaljenja.

Ključna razlika između suhog i mokrog sredstva za gašenje je u metodi hlađenja ulja ispod njene temparature samozapaljenja. Suho sredstvo oslanja se na gubitak temparature kroz gašenje grijača friteze dok mokro sredstvo ohlađujući učinak ostvaruje dodatno kroz prisustvo vode u sredstvu za gašenje koje preuzima dio topline i tim spušta temparaturu ulja ispod temparature samozapaljenja.

U konačnici, visoke temparature u kombinaciji s biljim uljima pridonose bržem proboju sloja sapunaste pjene kreirane suhim sredstvom. Zbog toga je učinak uređaja ili sistema sa suhim sredstvom smanjen, a mogućnost ponovnog paljenja povećana, dok vlažno sredstvo zadržava svoj sapunasti sloj pjene i pridonosi hlađenju radi prevencije od ponovne upale. UL (Underwriters Laboratories) zbog svega toga više neće ispitivati i davati uvjerenja za sustave za gašenje sa suhim sredstvom u kuhinjama i zbog toga što ti sistemi ne zadovoljavaju UL 300/2 izdanje.

Prijenosni aparati za gašenje upotrebljavaju se kao druga mjera (sekundarna) za zaštitu od požara u kuhinjama.

Slično kao kod suhih sistema za gašenje gase i ručni aparati za gašenje suhim sredstvom, pa je zbog toga sve više u primjeni aparat s mokrim sredstvom. To je dovelo do razvoja aparata za Klasu K koji koriste mokro sredstvo. NFPA 10: 1998 uključuje novu klasu K. Aparati za gašenje klase požara K su aparati s mokrim sredstvom koji funkcioniraju slično automatskom sustavu za gašenje požara. Mokro sredstvo u klasi K svrstanih aparata kreira pjenasti pokrivač s gorućim uljem. Pjenasti pokrivač pridonosi hlađenju ulja i time sprječava ponovnu upalu.

Iako novi standard NFPA 10 zahtjeva aparate za klasu K za zaštitu kuhinjskih požara, ABC aparati i dalje su dozvoljeni u kuhinjskim prostorima. Višenamjenski aparat s ABC prahom sadrži monoamonijak-fosfat i efektno gasi požare klasa A (krutina),B (tekućina) i C (električnih uređaja pod naponom). NFPA 10 napominje da to sredstvo ima male mogućnosti hlađenja i zbog svojih prekrivnih karakteristika ne može penetrirati ispod goruće površine. Zbog tih razloga gašenje dubinskih požara ne može se postići bez da je sredstvo utisnuto u tekućinu ili je gorući materijal raširen po okolini. Zbog toga ABC prah nije preporučen za gašenje požara masti i drugih želatinastih masnoća.

Monoamonijak fosfat koji je sadržan u ABC prahu je otrovan u prirodi. Mokra sredstva za gašenje koja se sastoje od kalij karbonata i kalij acetata i koji se koriste u sustavima za automatsko gašenje su alkalne baze. Podaci o sigurnosti tih tvari (kalij acetata i kalij karbonata) govore da su nekompatibilni s kiselinama i svim materijalima reaktivnim s vodom. Testiranja UL Kanada pokazala su da će monoamonijak fosfat razoriti sapunsku pjenu koja je kreirana od strane mokrog sredstva na gorućoj površini. To može u konačnici pridonijeti ponovnoj pojavi požara.

Neka ispitivanja dokazala su da samo soda bikarbona, kalij bikarbonat i kalij karbonat može biti preporučen za zaštitu od požara dubokih friteza. Monoamonijak-fosfat, kalij-klorid kalij-sulfat sadržan u aparatima ne smiju biti uporabljeni za gašenje požara dubokih friteza.

Automatski sustavi za gašenje požara testirani su u skladu s uputstvima proizvođača i NFPA standardima. Sve proizvoljne promjene i aktivnosti mimo tehničke dokumentacije imat će utjecaj na sposobnosti sustava da ugasi požar. Zbog toga je vrlo važno da se kao sekundarna mjera upotrebljavaju aparati koji su odgovarajući za zaštitu od požara u kuhinjama.

EUROPA


Izmjenom Europske norme EN 2 proizvođači aparata za gašenje plasirali su na tržište tip aparata koji je specijalno razvijen za uporabu na fritezama i uređajima za prženje prema normi EN 3. Prema nekim nacionalnim tehničkim smjernicama ti su vatrogasni aparati čak propisani kao obvezni u restoranima i kuhinjama.

Sredstva za gašenje, koja su sadržana u tim aparatima, gase požare ulja i slične požare masnoća učinkovito kroz osapunjavanje gorive tekućine. Na površini tekućine formira se zaštitni sloj koji sprječava dotok kisika. Istovremeno sredstvo za gašenje zahvaljujući prsustvu vode hladi ulje ili masnoću ispod temparature samozapaljenja i time se sprječava ponovna pojava plamena tj.buknuće požara. Učinak tog sredstva za gašenje je kroz razna ispitivanja ocjenjen kao Ťvrlo dobarť. Kod početnih požara s 25 litara ulja za prženje (trajanje požara 5 minuta, temparatura ulja 520° C) utrošeno je pri pokušaju gašenja u prosjeku samo 1/8 litre sredstva za gašenje. Utvrđeno je da dolazi do vrlo brzog efekta gašenja. Čak su i laici bili u stanju bez dodatnih uputstava ugasiti požar u roku od jedne minute. U svim tim pokušajima požar je ostao ograničen na uređaje za prženje, nije došlo do zagađivanja ili oštećenja okolnog prostora sredstvom za gašenje.

Ostale prednosti su :

- jednostavno čišćenje prostora nakon požara,
- na temelju sastava i čistoće ne postoje higijenske prepreke za uporabu u kuhinjama.

 

 

kpf7

 

To sredstvo za gašenje može biti tekuće ili u obliku želatine. Prema tome se razlikuju i metode nanošenja sredstava za gašenje u požar. Jedna se mogu ispuštati mlazom iz aparata, a druga (želatina) se ubacuju u obliku voštanih kuglica u ulje.

Ako se uzme u obzir toplinsko zračenje većeg požara masnoće, aparat s mlaznicom daje veću sigurnost zbog sigurnog dometa mlaza. Aparat je opremljen specijalnom mlaznicom za posebno nježan mlaz koji, unatoč dometu od 3,5 m, sprječava špricanje vrućeg ulja, a vrijeme gašenja iznosi 45 sekundi. Sredstvo je namjenjeno samo gašenju požara masnoće. Kod svih ostalih požara njegov učinak je osrednji. Aparati su rađeni prema normi EN 3 kao prijenosni aparati za početno gašenje požara. Ti aparati mogu gasiti tj. zadovoljiti kriterije gašenja najmanjih objekata klase A.

ZAKLJUČAK

Najvažniji i najučinkovitii put za izbjegavanje katastrofa, koje mogu prouzročiti požari masnoće, dakako je preventiva. Kod prženja treba paziti na slijedeće :

- fritezu temeljito osušiti,
- ne stavljati prevelike količine ulja u posude,
- ulja i masti ne pregrijavati,
- povremeno mijenjati staro i upotrebljavano ulje,
- namirnice koje će se pržiti trebaju biti suhe. Prskano ulje može se upaliti na grijaču ili drugom izvoru topline ili voditi od ozljeda – oprženih ruku,
- ulje i masnoće pri prženju stalno promatrati,
- pored posude ili uređaja za prženje u blizini držati poklopac uređaja.

Ulja i masti biljnog i životinjskog porijekla su kroz termičku obradu izloženi procesu razlaganja koji je uzrok opasne promjene termičkih svojstava ulja, prije svega njegovog plamišta i temparature samozapaljenja. Te vrijednosti mogu se u ovisnosti o starosti, čistoći i frekvenciji uporabe ulja spustiti na vrlo niske razine zbog kojeg zaštita kroz automatski termostat na uređaju ne pruža nikakvu sigurnost. Zbog toga su europske tehničke smjernice propisale da je maksimalna radna temparatura uređaja 200°C a granična temparatura sigurnosnog termostata 230°C.

Hrvatske norme i propise trebalo bi što prije uskladiti s tim promjenama.

BERISLAV HENGL, dipl.ing.

(hvz.hr)

Spašavanje na ledu

Spašavanje na ledu

prevedeno iz časopisa Die Wehr

 

Hladna smrt vreba

led1

Samospašavanje
Samospašavanje iz ledene zimske vode mora uslijediti u najkraćem vremenu. Udovi se zbog hladnoće već nekoliko minuta nakon što je unesrećeni pao u ledenu vodu, toliko ukoče da svi pokušaju samostalnog spašavanja propadaju. Ovisi o kakvoći leda nude se dvije mogućnosti samostalnog spašavanja: Ako je led djelomično nosiv, onda se morate pokušati pogurati na led i lagano dopuzati preko leda do obale. Ako led za takav pothvat nije dovoljno stabilan, pokušajte led komad po komad sa šakama ili laktovima razbiti i napravite si put do obale ili do nosivog leda.

Spašavanje uz pomoć pomagača
Kod spašavanja osobe koja je pala kroz led, spasioci moraju imati na umu da led koji nema dovoljnu nosivost predstavlja znatnu opasnost. Spasiocima također mora biti jasno da se unesrećeni zbog brzog smrzavanja udova samo kratko vrijeme može držati na površini i zbog toga je nužno brzo djelovati. Ako je moguće, spašavanje se provodi sa obale. Spasioc pruža, gura ili baca unesrećenom pomoćna sredstva kao npr. daske, šipke, ljestve ili uže. Još bolja bi bila lopta za spašavanje, kolut za spašavanje s užetom ili slična plutajuća sredstva za spašavanje, na kojima se unesrećena osoba može držati.
Ako se unesrećeni poslije toga ne može samostalno osloboditi, onda mu na ledu moraju pomoći spasioci (vatrogasci, prolaznici). Pri tome se pomagači nikada ne smiju u stajaćem položaju približavati mjestu puknuća. Prema rupi na ledu se moraju u ležećem položaju poguravati, ako je moguće sa raširenim rukama. Od prednosti je da se pomagač, ležeći na velikoj plosnatoj podlozi (ljestve, vrata, široka daska) dogura do osobe na ledu. Prvi spasilac bi trebao biti osiguran s užetom. Kada se spasilac dovoljno približio mjestu puknuća, povlači postojeća pomoćna sredstva kao što su daske, ljestve ili slično, i to preko mjesta puknuća da poveća nosivost leda i da na taj način unesrećenom ponudi mogućnost da se uz predmet samostalno izvuče tj. da se unesrećena osoba spasi iz ledene vode.

Utapanje u vodi
Ako je osoba koja je pala kroz led u vodu stajaćicu, nestala ispod ledene rupe, spašavanje je prilično teže, a uspjeh je vrlo neizvjestan. Spašavanje se pokušava samo uz ronjenje za nestalim uključujući sve rizične prosudbe. Spasioca se mora osigurati sa čvrstim užetom, koji drži drugi pomagač. Drugi pomagač mora paziti da se uže ne razreže na oštrim rubovima leda.

Ako ronilac nije opremljen ronilačkom spravama i ronilačkim odijelom, onda se ne smije roniti više od 20 sekundi. Nakon isteka tog vremena ronilac se mora (usprkos njegovoj volji) izvući van. Daljnji pokušaji ronjenja smije poduzeti ista osoba, samo ako nosi ronilačko odijelo.
Ako je unesrećeni nestao pod tanki led (2-3cm), npr. na osnovu pada sa mosta ili uske staze, tada spasilac može pokušati razbiti veliki dio ledene površine da mu na taj način omogući izranjanje.

Vode tekućice
Ronjenje pod ledom u tekućim vodama izuzetno je opasno i ujedno bez izgleda za uspješno spašavanje, pošto voda unesrećenog po pravilo brzo odnese. S obzirom da mjera spašavanja bez odgovarajuće opreme ugrožava vlastiti život, ostaje kao jedina pomoć pozivanje Prve pomoći.

Sante leda
Sigurno spašavanje sa plutajućih santa leda moguće je sa stabilnim čamcem (ne gumenim čamcem, koji se može razrezati na oštrim ledenim rubovima i na taj način potonuti). Treba izbjegavati sudaranje čamca sa santom leda na kojoj se nalazi unesrećeni da ne padne sa sante leda. Unesrećena osoba se preko krme prebacuje u čamac.

Hitne mjere spašavanja života
Osoba koja je spašena iz ledeno vode najčešće je srednje do jako pothlađena! Krvotok se centralizirao, tako da su bitne tjelesne funkcije održane. Osobu se nakon spašavanja treba polegnuti, po mogućnosti ne pomicati i ne ugrijavati. Unesrećena osoba se predaje liječniku hitne pomoći za daljnje zbrinjavanje! U slučaju prestanka disanja se naravno moraju pružiti hitne mjere prve pomoći za spašavanje života. (reanimacija srca – pluća).

Vatrogasne sprave za sigurno spašavanje na ledu
Vatrogasci koji pokrivaju veće terene sa vodama ili čiji je broj intervencija na ledu velik, trebali bi razmišljati o nabavi spacijaliziranih sprava.

Kolut za spašavanje
Profesionalni vatrogasci iz Düsseldorfa u vatrogasnim kolima zamijenili su standardni kolut za spašavanje sa jednim gipkim kolutom za spašavanje koji je lagan i mekan. Kolut za spašavanje pričvršćen je na uže, može ga se brzo i sigurno prebaciti do unesrećene osobe, i zbog svoje mekoće ne može ozlijediti unesrećenog.

Odijelo za preživljavanje
Ronilačka grupa iz Düsseldorfa nosi sa sobom u ronilačkog vozilu odijelo za preživljavanje od firme Helly-Hansen. Ovo vodootporno odijelo omogućuje spasiocu duži boravak u hladnoj vodi, a da pri tome ne zadobije ozljede. Dok su vatrogasci nakon spašavanja na ledu bez zaštitne opreme vrlo jako pothlađeni, odijelo za preživljavanje spasiocu može zadržati tjelesnu temperaturu i nekoliko sati u ledenoj vodi. Izolacijsko svojstvo ovog odijela sprečava pothlađenje tijela.

led6

 

Sprava za spašavanje na ledu
Sprava spašavanja na vodi i ledu "Rescue Aliveť"(spašavanje života) od firme Ferno služi uglavnom za spašavanje osoba koje su pale kroz led. Spasiocu se nudi mogućnost prelaženja preko vode koja je djelomično ili samo malo zaleđena. Sprava za spašavanje se sastavlja na mjestu nesreće i osigurava se sa užetom koji se povlači unazad. Na taj način spasilac može, vukući spravu za sobom, hodati po ledu do unesrećene osobe. Stigavši do unesrećene osobe, spasilac stavlja na sebe pojas. Nakon toga se postojeće kuke pojedinačno povlače na prečke/otočiće koje se nalaze sa strane. Dva pontona na spravi sprečavaju potonuće spasioca na ledu. Zatim se sprava za spašavanje zajedno sa spasiocem i spašenom osobom povlači natrag na obalu. Sprava za spašavanje teška je samo 39 kg, a nosivost iznosi do 270 kg.

led4

led5

 

 

 

 

Expandol

EXPANDOL

Expandol je vrhunsko vatrogasno pjenilo za visoku ekspanziju pjene, namijenjeno za gašenje i osiguravanje požara zapaljivih tekućih ugljikovodika.

Opširnije...

Eruptivni požari, definicija i primjeri

Eruptivni požari, definicija i primjeri

Uvod

Nakon pregleda fotografija sa analize intervencije na Kornatima, autor posebno naglašava da zbog
nedostupnosti svih podataka sa Kornata ne može i ne tvrdi da se radi o „eruptivnom
požaru“, no napominje da su neke pojedinosti jezivo slične sa onima u kornatskom
slučaju.

Opširnije...

Činjenice o vatri

ČINJENICE O VATRI
UČINCI TEMPERATURE, UČINCI TOPLINSKE ENERGIJE

Opširnije...

Požari dimnjaka

Dimovodni kanali odnosno dimnjaci, samostalno su izgrađeni vertikalni kanali ili su vezani i za druge konstrukcije. Zadaća im je omogućiti strujanje dima naviše, te da na taj način osiguraju kisik u ložištu kako bi sagorijevanje bilo što potpunije.

Opširnije...

Stranica 1 od 2

  • Sredstva za gašenje

    više o sredstvima za gašenje

  • Eruptivni požar
  • Požari

    Požar je nekontrolirano gorenje koje nanosi materijalnu štetu ili ugrožava ljudske živote. S obzirom na raširenost iskorištavanja vatre, opasnost od požara postoji unatoč mjerama opreza i požari su česta pojava. Požar se pojavljuje i razvija pod različitim okolnostima.

  • Spašavanje
Idi na vrh